Šta povezuje ovaj i budući svijet?

Uvod

Uočili smo da između vjerovanja i dobrih djela, s jedne strane, i bliskosti Allahu i onosvjetskih blagodati, s druge strane, a isto tako i između nevjerovanja i grijeha, s jedne, i udaljenosti od Boga i lišenosti vječnih blagodati, s druge strane, postoji neposredna povezanost. Također, između vjerovanja i dobrih djela te onosvjetskih patnji i nevjerovanja, kao i grijeha i vječnih blagodati vlada oprečan odnos. U utemeljenost ovih odnosa u Kur'anu nema nikakve sumnje, tako da je njihovo poricanje ravno poricanju Kur'ana.

Međutim, u vezi s ovom veoma važnom činjenicom postavljaju se pitanja koja trebaju biti razjašnjena. Da li je spomenuta veza istinska i uspostavljena stvaranjem, ili pak slijedi konvenciju i sporazum? Kakva veza postoji između vjerovanja i dobrih djela, kao i između nevjerovanja i grijeha? Da li između samih djela, dobrih i loših, postoji neka vrsta djelovanja i međusobnog uticaja?

U ovom poglavlju obradit ćemo prvo pitanje i objasniti da spomenuta veza nije dogovornog karaktera.

Zbiljski ili dogovorni odnos

Kao što je već više puta ponovljeno, veza između ovosvjetskih djela i onosvjetskih blagodati ili kazne nije poput materijalnih i uobičajenih veza i ne može se tumačiti i objašnjavati na osnovu fizičkih, hemijskih i sličnih zakona. Čak je i predodžba da se, prema učenju o pretvaranju materije i energije jedne u drugu, utrošena energija ljudskih djela materijalizira i otjelovljuje, te da se kao takva javlja u obliku onosvjetskih blagodati ili patnje – neispravna predodžba.

Prvo, postoji mogućnost da energija koja je utrošena prilikom govora ili nekog djela ne bude dovoljna da bi se mogla pretvoriti u sjemenku jabuke, a kamoli u bezbrojne džennetske blagodati!

Drugo, pretvaranje materije i energije jedne u drugu događa se na osnovu posebnih činilaca i nema nikakve veze sa dobrotom ili zlom djela i namjerom izvršioca. Ne može se na osnovu niti jednog prirodnog zakona uvidjeti razlika između iskrenih i prijetvornih djela, kako bi energija jednog bila materijalizirana u blagodat, a energija drugog u patnju.

Treće, energija koja se jedanput utroši u ibadet, drugi put se može utrošiti u neposlušnost.

Međutim, poricanje ovakve veze ne znači potpuno poricanje stvarnih odnosa, jer okvir zbiljskih veza obuhvata i nespoznate veze i veze koje nije moguće iskusiti, a na isti način kako empirijske znanosti ne mogu dokazati uzročne veze između ovosvjetskih i onosvjetskih pojava, nisu također u mogućnosti ni opovrgnuti bilo koju uzročno-posljedičnu vezu među njima, niti pak pretpostavku da dobra i loša djela uistinu utiču na čovjekovu dušu i da upravo ti duhovni uticaji postaju činioci javljanja onosvjetskih blagodati ili patnji. Takav je uticaj nekih duša na nastajanje natprirodnih ovosvjetskih pojava i ovakva pretpostavka neće biti iracionalna, već se može na osnovu posebnih filozofskih načela dokazati, ali takvo šta nije u skladu sa svrhom ove knjige.

Kur'anski dokazi

Što se kur'anskih objašnjenja tiče, iako su u većini primjera takva da ukazuju na dogovornu vezu, poput ajeta koji govore o nagradi i kazni,[1] iz drugih ajeta može se ustanoviti da je veza između čovjekovih djela i onosvjetske nagrade ili kazne iznad dogovorne. Dakle, može se reći da su izrazi iz prve skupine ajeta korišteni radi lahkoće pojašnjenja i zbog uzimanja u obzir stanja u kojem se nalazi većina ljudi, čiji um je prisniji sa takvom vrstom pojmova.

Isto tako, u predajama se može naći ogroman broj svjedočenja da ljudska djela utemeljena na slobodnoj volji imaju različite onosvjetske duhovne (melekutske) oblike, koji će se očitovati u Berzahu i na Sudnjem danu.

Sada ćemo predočiti nekoliko ajeta časnog Kur'ana koji ukazuju na postojanje odnosa između ljudskih djela i njihovih onosvjetskih učinaka.

وَ مَا تُقَدِّمُواْ لِأَنفُسِكُم مِّنْ خَيْرٍ تَجِدُوهُ عِندَ اللهِ

“a za dobro koje za sebe pripremite naći ćete nagradu kod Allaha.”[2]

يَوْمَ تَجِدُ كُلُّ نَفْسٍ مَّا عَمِلَتْ مِنْ خَيْرٍ مُّحْضَرًا وَ مَا عَمِلَتْ مِن سُوءٍ تَوَدُّ لَوْ أَنَّ بَيْنَهَا وَ بَيْنَهُ أَمَدًا بَعِيدًا

“Onoga dana kada svaki čovjek pred sobom nađe dobro djelo koje je uradio i hrđavo djelo koje je učinio, poželjet će da se između njih i njega nalazi udaljenost velika.”[3]

يَوْمَ يَنظُرُ الْمَرْءُ مَا قَدَّمَتْ يَدَاهُ

“Na Dan kada će čovjek vidjeti šta su mu ruke spremile.”[4]

فَمَن يَعْمَلْ مِثْقَالَ ذَرَّةٍ خَيْرًا يَرَهُ ۝ وَ مَن يَعْمَلْ مِثْقَالَ ذَرَّةٍ شَرًّا يَرَهُ

Pa ko bude uradio koliko trun dobra, vidjet će ga, a ko bude uradio koliko trun zla, vidjet će ga.[5]

هَلْ تُجْزَوْنَ إِلَّا مَا كُنتُمْ تَعْمَلُونَ

“Zar ćete biti nagrađeni ili kažnjeni, osim za ono što ste radili?”[6]

إِنَّ الَّذِينَ يَأْكُلُونَ أَمْوَالَ الْيَتَامَى ظُلْمًا إِنَّمَا يَأْكُلُونَ فِى بُطُونِهِمْ نَارًا

“Oni koji nasilnički jedu imetke siročadi zaista unose vatru u svoje trbuhe.”[7]

Očito je da čovjek na Sudnjem danu neće vidjeti samo nagradu ili kaznu zbog djela koja je činio na Dunjaluku, već će vidjeti njihov nebeski oblik, dakle vidjet će različite oblike blagodati ili patnje, posredstvom kojih će biti ili u blagodatima ili u patnji. Upravo kako se iz posljednjeg navedenog ajeta ispostavlja da je ezoterijski oblik nepravednog trošenja imetka siročadi jedenje vatre, i u trenutku kada na Drugom svijetu zbilje postanu očite, vidjet će da je unutrašnja zbilja neke zabranjene hrane bila vatra i osjetit će kako ga prži. Bit će rečeno: “Zar je ova vatra išta drugo doli haram imetak kojim si se hranio?!”

---