{google_docs}nehdzul belaga.pdf{/google_docs}
Nehdžul-belagu na arapskom jeziku možete preuzeti ovdje u pdf formatu
Imam Ali
Staza rječitosti: govori, pisma, izreke
Predgovor istaknutog učenjaka Šerifa er-Radija
U ime Boga, Milostivog, Samilosnog! I sada, hvala se duguje Bogu, koja pristaje uz Njega, kao cijena blagodati Njegovih, kao zaštita od iskušavanja Njegovih, kao put vrtovima Njegovim i kao sredstvo za umnožavanje dobročinstva Njegova. I neka je blagoslov na Poslanika Njegova, Vjerovjesnika Milosti, Imama imama, svjetiljku Zajednice, izabranika iz roda veličine i porodice časti izvornih, rasadnika slave bujajuće, granu uzvišenosti preobilnu plodovima i lišcem, i na članove porodice njegove, koji su svjetiljke u tmini, okrilje ljudima, sjajni svjetionici vjere i visoke zastave dobrote. Neka Allah lije na njih blagoslove sve koji odgovaraju položaju njihovom kao nagrade za djela njihova i koji pristaju uz čestitost loze njihove, sve dok zore sviću i zvijezde trepere. U ranom dobu svome, u osvit mladosti, započeo sam pisanje knjige o vrlinama imama – neka je mir na njih! – koja bi obuhvaćala izviješća o krjepostima njihovim i niske govora njihovih. Svrhu tog zbornika izložio sam na početku te knjige. U njoj sam sabrao dio koji se odnosi na Aliju, Zapovjednika vjernih – mir neka je na nj! – ali nisam mogao okončati onaj dio koji se odnosi na druge imame s obzirom na zapreke vremena i smetnje dana. Tu sam knjigu razdijelio u nekoliko poglavlja i odjeljaka. Posljednji odjeljak njezin obuhvaća krasnote savjeta kratkih, izreka mudrih, poslovica i pravila ponašanja, koji su preneseni od Alije – mir neka je na nj! Taj odjeljak nije sadržavao govore duge i predavanja opširna. Izvjestan broj prijatelja mojih i braće u vjeri bijahu ushićeni nad prelijepim i rascvalim izrazima njegovim; uznosili su se nad sadržajima odjeljka tog, pa zatražiše od mene da sastavim knjigu koja bi sadržavala poruke odabrane učitelja našeg, Zapovjednika vjernih – mir neka je na nj! – iz svih područja i grana, kao što su predavanja, poslanice, savjeti i pravila ponašanja, budući da su bili uvjereni da bi ta zbirka čitava obuhvaćala prelijepe i nepoznate novine govorništva i rječitosti, dragulje blistave jezika arapskog i iskaze sjajne o vjeri i svijetu ovome, s obzirom da to nije bilo sabrano ni u jednom drugom djelu, a Zapovjednik vjernih bijaše vodoskok rječitosti i vrelo vještine govorničke. Preko njega izađoše na vidjelo skrivene tanahnosti rječitosti i govorništva i od njega bijahu učena počela i pravila njihova. Kazivač i govornik svaki morao je slijediti trag njegov, a rječiti propovjednik svaki koristio se govorima njegovim. Čak i tada niko mu nije mogao biti ravan. On ostaje prvi i vodeći, jer kazivanja njegova nose odraz znanja Božijeg i slast govora Poslanikova. U skladu s tim, pristao sam uz zahtjev njihov, budući da sam znao da to znači korist veliku, ugled znatan i nagradu najljepšu. Nakana je zbornika ovog iznijeti na vidjelo veličinu Zapovjednika vjernih i nadmoć njegovu u umijeću govorničkom, uz brojne vrline njegove i odlike nebrojene, te pokazati kako se on uspeo do vrhunca umijeća tog i da je bio poseban medu prethodnicima svim čiji se govori navode na mjestima različitim. Govori su njegovi more s kojim su usporedbe nemoguće i riznica kojoj nema jednake. Budući da podrijetlo svoje ponosno vučem od njega, imam zadovoljstvo navesti dvored Ferezdekov: O Džerire, to bijahu moji preci Na okupu ravnim njima nešto reci! Nalazim da se poruke Zapovjednika vjernih – mir neka je na nj! – mogu razdijeliti u tri skupine: prvo, govori i naredbe; drugo, pisma i obavijesti; treće, izreke mudre i savjeti. Voljom Boga Uzvišenog odlučio sam prvo odabrati govore najljepše, potom pisma i onda izreke mudre i pravila ponašanja. Predvidio sam za skupinu svaku zaseban dio knjige; u svakom sam ostavio i listova praznih, da se doda i ono što je možda izostavljeno a bude naknadno pronađeno. Svaki govor koji je uobičajen, ili je odgovor na pitanje neko, ili ima drugu svrhu neku, a ne pripada ni u jednu od podjela mojih, treba biti uključen u skupinu onu kojoj je najbliži ili kojoj po sadržaju svome najviše odgovara. U ovaj zbornik moj ušli su dijelovi neki i rečenice čiji raspored može izgledati nesređen i neprikladan. To je zato što sam sabirao samo najizrazitije govore sjajne, ali ih ne želim sređivati ili raspoređivati. Vrline Zapovjednika vjernih, po kojima se niko ne može usporediti s njim, očituju se u govorima njegovim o ustezanju od svijeta ovog, krjeposti, sjecanju na Boga i opominjanju. Ti su govori takvi da bi pažljivi čitatelj njihov – kad ne bi znao da su to riječi čovjeka koji je zauzimao vladarski položaj visoki i koji je utjecao na životne sudbine ljudi – stekao dojam nedvojben da su to riječi čovjeka koji se nije zanimao ničim do ustezanjem od svijeta ovog, koji nije činio ništa do neprestanoga krjeposnog obraćanja i služenja Bogu, koji se povukao i osamio u kući nekoj ili u dalekome planinskom zaklonu nekom, gdje ne čuje ništa drugo do šapat svoj i gdje ne gleda ništa drugo do sebe sama. On ne bi povjerovao da je to govor onoga koji ulazi u bitke sa sabljom isukanom, odrubljujući glave i nadvladavajući silnike, i koji se vraća sa sabljom s koje kaplju krv i sluz srca. I pored svega tog, on je najviši među onima koji su svjesni Boga. Ova je odlika jedno od onih svojstava začudnih Zapovjednika vjernih kojima je u sebi sabrao suprotnosti i sastavio različitosti. Često to napominjem braći svojoj u vjeri i ukazujem im na to da bi razmišljali. To zaista zaslužuje da se nad njim razmišlja i u nj zadubljuje. U zborniku se ovome može očekivati ponavljanje riječi nekih ili sadržaja, budući da su govori Zapovjednika vjernih bili poznati kroz različite oblike prenošenja. Ponekad se događalo da je naročit govor neki bio pronađen u određenom obliku u predanju, pa je takav i zabilježen. Poslije bi taj govor isti bio pronađen u drugom predanju nekom, gdje bi imao dodatak prihvatljiv ili privlačniji način izražavanja. U slučaju takvom, imajući na umu podupiranje svrhe izbora ovog i očuvanje izražavanja prelijepog, kako se ono ne bi izgubilo, odlučeno je da se ponovno dade. Bilo je i slučajeva ranijeg pojavljivanja govora nekog, ali je on, omaškom ili uslijed zaborava, bivao ponovno zapisan. To je, dakle, propust, a ne namjera. Uz to, ne tvrdim da sam sabrao sve govore Zapovjednika vjernih i da ni jedan, ma koje vrste on bio, nisam ispustio. Ne isključujem ni mogućnost da je ono što je ostalo čak i opsežnije od ovog što je sabrano, a da je ono što je znano i korišćeno znatno manje od onog što je izostalo izvan dosega mog. Moja je zadaća bila uložiti trud i doseći ono što je moguće, a Allah Uzvišeni pokazuje put i vodi cilju koga On hoće. Poslije sabiranja i sklapanja rukopisa ovog, ustanovio sam da bi knjigu valjalo nazvati “Staza rječitosti”, jer će čitatelju otvoriti vrata i skratiti mu približavanje rječitosti. Znalac i izučavatelj namirit će potrebe svoje iz nje, dok će govornik, kao i skrušenik u svijetu ovome, naći ciljeve svoje u njoj. U knjizi ovoj nalazi se prelijepi govor o Jednoći Božijoj, Pravednosti i nesličnosti Njegovoj bilo čemu, što utažuje žeđ svaku i otklanja nejasnoću svaku. Od Boga tražim pomoć za uspjeh, da me sačuva i podrži u ispravnosti djela. I utječem se Njemu da me On zaštiti od pogrješaka srca prije pogrješaka jezika i da me zaštiti od posrtaja u govoru prije posrtaja nogu. A On mi je dovoljan, jer uzvišen je On Skrbnik!
Preveo: Rusmir Mahmutćehajić i Mehmedalija Hadžić
