Stupanj imana / vjere zahida iz ummeta Muhammeda, s.a.v.a. (komentar hadisa o Miradžu 125.)

Na Miradžu Poslanik, s.a.v.a., je upitao: “Hoće li u mome ummetu biti takvih?”

Allah, dž.š., reče: O Ahmede! Ovo su stepeni Poslanika i iskrenih u tvome ummetu i ummetu drugih poslanika i skupina šehida.”

 

Kur’an

Uzvišeni Bog je rekao: “Uputi nas na pravi put, na put onih kojma si milost Svoju darovao.” (Al-Fatiha, 4-5.)

“Oni koji su poslušni Allahu i Poslaniku biće u društvu vjerovjesnika, i pravednika, i šehida, i dobrih ljudi, kojima je Allah milost Svoju darovao. A kako će oni divni drugovi biti! Ta blagodat će od Allaha biti, a dovoljno je to što Allah sve zna.” (An-Nisa, 69-70.)

“Oni koji u Allaha i poslanike Njegove budu vjerovali imaće u Gospodara svoga stepen pravednika i mučenika i dobiće nagradu kao i oni i svjetlo kao i oni; a oni koji ne budu vjerovali i dokaze Naše budu poricali biće stanovnici u vatri.” (Al-Hadid, 12.)

 

Predaje

Od Ali ibn Ebi Taliba, mir s njime, se prenosi da je rekao: “Došao je čovjek Poslaniku, s.a.v.a., i rekao: ‘O Božiji Poslaniče, ja se s tobom rastati ne mogu. Ja u svoju kuću uđem pa se sjetim tebe i sav posao napustim i tebi dođem da te gledam jer te volim. Sjetih se tada da kada nastupi Sudnji dan a ti budeš u Džennet uveden i budeš uzdignut među najviše društvo, pa kako da do tebe dođem, o Allahov Poslaniče?’ Allah je tada objavio: ‘Oni koji su poslušni Allahu i Poslaniku bit će u društvu vjerovjesnika, i pravednika, i šehida, i dobrih ljudi, kojima je Allah milost Svoju darovao.’ (An-Nisa, 69.) Poslanik tada Allaha zamoli za ovoga čovjeka i prouči mu objavljeni ajet i njime ga obradova.”  (El-Emali od Tusija, str. 621, rivajet 128.)

Imam Bakir, mir s njime, je rekao: “Budite naši pomagači tako što ćete biti bogobojazni, jer ko od vas sa bogobojaznošću Allaha sretne, od Allaha mu izlaz iz krize slijedi. Uzvišeni Allaha je rekao: ‘Oni koji su poslušni Allahu i Poslaniku bit će u društvu vjerovjesnika, i pravednika, i šehida, i dobrih ljudi, kojima je Allah milost Svoju darovao.’ (An-Nisa 69.) Zatim je rekao: Od nas Ehli-bejta je Poslanik / Istinoljubivi koji je prvi posvjedočio istinu i šehidi i dobri ljudi / salihun.” (El-Kafi, 2/78/12)

Imam Sadik, mir s njime, je rekao: “Dvije su vrste vjernika, vjernik koji je prema Allahu ispunio obaveze onako kako mu je On naredio. Takav će biti u društvu vjerovjesnika, i pravednika, i šehida, i dobrih ljudi, kojima je Allah milost Svoju darovao. Takav će biti od onih koji će se zauzimati za druge a kojima zauzimanje drugih neće trebati. Takve neće pogoditi strah ovoga niti budućega svijeta…” (El-Kafi, 2/248/2)

 

Pojašnjenje

Za sada na ovu temu dovoljno što se tiče ajeta i hadisa. Navesti ćemo riječi našeg velikog učitelja, k.s., kao pojašnjenje značenja ajeta gdje se kaže: “Oni koji su poslušni Allahu i Poslaniku…” – u cilju da cijenjeni čitalac ima širi uvid na ovu tematiku.

Rekao je: “Što se tiče Božijih riječi: ‘Bit će sa onima kojima je Allah milost Svoju darovao’, ove riječi upućuju na pridruživanje društvu onih kojima je Allah milost darovao, ali ne i na to da će oni postati jedni od njih. Dakle, ljudi ovih karakteristika će biti pridruženi onima kojima je Allah milost Svoju darovao, i oni su ljudi na ispravnome putu kojeg Allah u svome govoru u Kur'anu nije pripisao osim ovoj skupini. Jer Allah kaže: ‘Uputi nas na pravi put, na put onih kojima si milost Svoju darovao!’ (Al-Fatiha, 4- 5.)

Općenito značenje bi glasilo: Oni su njima pridruženi ali ne i jedni od njih jer i Božije riječi kažu: ‘A kako su samo oni[1] divni prijatelji.’ Tu je naznaka da nisu jedno. A prethodno sam govorio da se pod ovim nimetom / milošću / blagodati misli na vilajet / predvođenje od Boga dato.

Što se pak tiče ove četiri skupine to jeste poslanika, siddikina, šehida, salihina. Poslanici su oni kojima se objavljuje, kojima dolazi vijest iz skrivenog. Mi o njima ne znamo ništa više od toga što nam je dostavljeno putem predaja. Prethodno smo govorili da se pod šehidima misli na one koji su osvjedočeni i koji svjedoče ljudskim djelima shodno upotrebi ovoga izraza u Kur'anu, a ne na šehide koji su pali u borbi. Što se tiče salihina / dobrih ljudi, oni su oni koje je Bog priključio onima kojima je milost Svoju ukazao, dok su siddikini kako se razumije iz izraza na osnovu arapskog oni koji su krajnje istinoljubivi / sidk. Tako postoji istinoljubivost u riječima, kao i u djelima, a istinoljubiv postupak je onaj koji se podudara sa riječima, jer takav postupak izvire iz ubjeđenja. Čovjek iskren u svome govoru govori svojim postupcima o svojoj unutrašnjosti bez da pronevjeri. Dok istinoljubivost u govoru je potvrđivanje onoga što se zbilo onako kako se zbilo. Te tako s obzirom da je i sam govor neka vrsta djela, onaj ko je istinoljubiv u svojim postupcima svojim djelima obavještava vjerodostojno o onome u što vjeruje da je istina. U ovim Božijim riječima sidk / istinoljubivost podrazumijeva istinoljubivost prema istini koja dolazi od drugih i istinoljubivost koja izvire iz nas samih. Zato je siddik u arapskom jeziku čovjek koji nikada ne poriče istinu i koji ne čini osim ono u što vjeruje da je istina, ali ne zato što slijedi svoj ego i strasti. On ne govori osim kako i misli, a misli su mu sve sa istinom povezane. Takva ličnost vidi zbilje stvari i govori samo zbilju i čini po zbilji. Na osnovu gore svega rečenog može se konstatovati da između navedenih kategorija postoje i duhovni stupnjevi. Tako su na vrhu ljestvice poslanici, zatim siddikini, zatim oni koji su osvjedočeni o zbilje i ljudska djela / šehidi, zatim salhini / dobri ljudi, tj. kategorija ljudi koja je nekim svojim djelima zaslužila Božju počast.” (Tefsir El-Mizan, sv. 5, str. 405.)