Opisujući na Miradžu posvećene budućem svijetu Allah, dž.š., je Poslaniku, s.a.v.a., rekao: “Lica su im blaga i stidna…”
Kur’an
“Ima ih koji vrijeđaju Vjerovjesnika govoreći: ‘On vjeruje što god čuje!’ Reci: ‘On čuje ono što je dobro, vjeruje u Allaha i ima vjere u vjernike, i milost je onima između vas koji vjeruju.’”[1]
Predaje
Imam Sadik, mir s njime, je rekao: “Ustao je čovjek po imenu Hamam, asketa pobožnjak, trudbenik, u pravcu Amirul-mu'minina dok je ovaj još držao govor, pa mu reče: ‘O Amirul mu'minin, opiši nam karakteristike vjernika, da ga možemo raspoznati kao da ga gledamo, na što Imam reče: ‘O Hamame, vjernik je pametan i oštrouman…’, sve dok ne reče: ‘On je jednostavnog ponašanja i blag u odnosima.’”[2]
Ebul Buhterij prenosi da je Imam Ali, mir s njime, rekao: “Vjernici su lagani ljudi, blagi kao poslušna kamila koja kada se povuče ide, a ako se usidri na stijeni ona miruje.”
Avvam Zubejr prenosi da je Imam Sadi, mir s njime, rekao: “Čije lice bude puno stidljivo i znanje njegovo bit će tanko.”
Imam Ali, mir s njime, je rekao: “Ko sa ljudima bude surađivao na principu praštanja, uživati će u druženju sa njima.”[3]
Imam Ali, mir s njime, je rekao: “Nemoj tražiti bratimljenje tamo gdje su ljudi sirovi (osorni, odurni), već ga traži kod pažljivih i požrtvovanih.”[4]
Imam Ali, mir s njime, je rekao: “Dobro se pazi da ne tvoriš izmišljotine, jer to je prezrena osobina.”[5]
Imam Ali, mir s njime, je rekao: “Tvoj stid (ar. voda lica tvoga) je u čvrstom stanju, a traženje pomoći čini da ona poteče, pa dobro gledaj pred kim ćeš je prosuti.”[6]
Imam Ali, mir s njime, je rekao: “Moj Allahu, čuvaj moje lice sa moje lijeve strane (tj. sa strane nedostataka mojih) i ne troši moj ugled!”[7]
Imam Ali, mir s njime, je rekao: “Uistinu od stanovnika Dženneta je svaki vjernik jednostavan i blag.”[8]
Imam Ali, mir s njime, je rekao: “Sa blagim i jednostavnim čovjekom smiruju se ljudska srca.”[9]
Pojašnjenje
Iz Božjih riječi u ovoj rečenici i navedenog poslije u kontekstu da se zaključiti da je osobina vjernika blagost i stidljivost lica. Posljedice ovakve vrline jesu skromnost, poniznost i ne pridavanje značaja svome egu. Takvi su sa ljudima u druželjubivim odnosima i na ljude gledaju sa milosrđem i blagošću, a ne prate njihove nedostatke. Nasuprot ovoga pohvalnoga svojstva stoji osornost lica, čije su posljedice oholost, egoizam, tjeranje ljudi od sebe i činjenje sebe kod njih odurnim. Želim ovdje napomenuti da iako je blagost i stidljivost svojstvo vjernika ipak ne treba uvijek da su popratno svojstvo ako nisu korisni za vjeru i put konačni. Blagost tamo gdje moralna i ljudska poimanja ga ne prihvataju ne treba da se nalazi, a parametar tome treba da bude vjera. O tome nam i govori Imam Sadik, mir s njime, kada kaže: “Čije lice blijedo (od stida) i znanje će mu biti blijedo.” Jer stid kod stjecanja znanja vodi uskraćenosti od znanja i podučavanja moralnim vrlinama.
[1] Tevbe, 61.
[2] Biharul envar, 64/365/70.
[3] El-Gurer ve durer, poglavlje o praštanju.
[4] El-Gurer ve durer, poglavlje o odurnosti (el džefa’)
[5] El-Gurer ve durer, poglavlje o izmišljotinama.
[6] Nehdžul- belaga, kisarul hikem broj 346.
[7] Nehdžul belaga, govor 225.
[8] El-Gurer ve durer, Poglavlje o blagosti.
[9] Ibid.
