Svojstva ljudi posvećenih Ahiretu: Od njih je mnogo koristi (76.)

Opisujući na Miradžu posvećene budućem svijetu Allah, dž.š., je Poslaniku, s.a.v.a., rekao: “Mnogo je od njih koristi.”

Kur’an

U opisu bogobojaznih Uzvišeni Gospodar kaže: “…i udjeljivali dio od onoga što im Mi budemo davali sve do riječi: “Oni su na pravome putu.”[1]

Također u opisu bogobojaznih Uzvišeni kaže: “Oni koji molitvu obavljaju i dio od onoga što im Mi dajemo udjeljuju. Oni su, zbilja, pravi vjernici – njih počasti, i oprost, i obilje plemenito kod Gospodara njihova čekaju.”[2]

“Oni koji vjeruju, i iseljavaju se, i u borbi na Allahovom putu zalažu imetke svoje i živote svoje, i oni koji daju utočište i pomažu, oni jedni druge nasljeđuju.”[3]

“Oni koji vjeruju i isele se, i bore se na Allahovom putu, i oni koji daju sklonište i pomažu – oni su, zbilja pravi vjernici – njih čeka oprost i obilje plemenito.”[4]

Predaje

Ebu E'azza En-Nuhasa prenosi: “Čuo sam Sadika, mir s njime, kako kaže: ‘Riješiti jednu potrebu vjernikovu bolje je od hiljadu hadževa pirmljenih, i od oslobađanja hiljadu robova zbog Božjeg zadovoljstva, i od davanja u boj hiljadu konja sa sedlima i uzdima.’”[5]

Dža'fer ibn Muhamed ibn Malika koji predaju prenosi od jednog od sljedbenika Imama da je rekao: “Rekao sam Ebu Abdullahu, mir s njime: ‘Neka naša braća, zauzeli su položaje šejtanske (neke pozicije u društvu), pa hoćemo li im dovu činiti?’ Reče Ebu Abdullah: ‘Da li vam nešto koristi donose?’ Rekoh: ‘Ne.’ Imam reče: ‘Odrecite ih se, jer i ja sam ih se odrekao.’”[6]

Ebu Hamza Somali kaže: “Čuo sam Ebu Dža'fera, mir s njime, kako kaže: “Rekao je Božji Poslanik, s.a.v.a.: ‘Ko obraduje vjernika i mene je obradovao, a ko mene obraduje taj je i Allaha obradovao.’”[7]

Ebu Abdullah, mir s njime, prenosi da je Božji Poslanik, s.a.v.a., rekao: “Najdraže djelo Allahu je radost koju uneseš u srce vjernika, da od njega odagnaš glad ili riješiš njegov problem.”[8]

Ebu Abdullah, mir s njime, kaže: “Ko sa lica vjernika tugu odagna, Allah Uzvišeni upiše mu deset dobrih djela, a ko vjerniku osmjeh na lice donese, Allah mu upiše jedno dobro djelo.”[9]

Ebu Abdullah, mir s njime, je rekao: “Kome dođe njegov brat musliman pa ga on počasti, kao da je Allaha uzvišenog počastio.”[10]

Ebu Abdullah, mir s njime, prenosi od Božijeg Poslanika, s.a.v.a.: “Ko ukaže počast bratu muslimanu riječju kojom će mu ugođaj učiniti i od njega odagnati tugu, neprestano će biti u Božjem hladu koji se daleko pruža, i biti će natkriljen Božjom milošću dok god bude tako postupao.”[11]

Rekao je Imam Husejn ibn Ali, mir s njima: “To da vam ljudi dolaze sa svojim potrebama smatrajte Božjim blagodatima i naklonošću prema vama. Zato neka vam ne dosade blagodati.”[12]

Božiji Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Ko bratu ukaže počast, on je zapravo Allahu je ukazao. Pa šta mislite kako će Allah – neka je uzvišen On – postupiti sa onim ko Mu je čast ukazao.”[13]

Prenosi se od Ebu Abdullaha, mir s njime, da je pri tumačenju Božjih riječi (koje je izgovorio Isa, a.s., kao dojenče Israilćanima): I učiniće me, gdje god budem, blagoslovljenim[14]– da “blagoslovljenost” spomenuta u ajetu znači: “Da će ga učiniti mnogo korisnim ljudima.”[15]

Pojašnjenje

Svi prethodni ajeti i predaje govore općenito o potrebi ulaganja svake blagodati kojom Allah opskrbljuje Svoje robove bila to blagodat samo toga što čovjek postoji ili bilo koja druga vanjska blagodat. Jer Allah Uzvišeni u opisu vjernika veli: “I od onoga čime ih Mi opskrbljujemo oni troše.” (Bekare, 3.)

Nema te stvari u kojoj čovjek uživa, a da ona nije Božja blagodat čovjeku koju je On darovao, pa čak i uzdasi i trenuci života.

Pa ako je još rob u stanju da to potroši i žrtvuje na putu vjernika i davanju ljudima njihovog prava neka zna da je to naređeno jasnim tekstom Kur'ana časnoga i spomenutih predaja, kao i drugih koje se spominju u raznim poglavljima fiqha, ahlaka itd. Svi ti tekstovi podvlače vjerniku obavezu kao jedinki u društvu, a i cijelom društvu, da žrtvuje te blagodati na već pojašnjen način. Bilo da je riječ trošenje ili neka druga korist, ono što se traži jeste dostavljanje i činjenje koristi Božjim robovima. Ova vrlina iako se od svakog vjernika traži ona je naročito naglašena za one koji žele da idu putem morala i vrlina kao što je rečeno: “da se okite Božjim moralom” ili su na tom putu. Stoga su oni preči da takvi budu i od njih se očekuje ljepše. A Allah Uzvišeni je rekao u ovome pasusu hadisa opisujući one koji idu ahiretskim putem da je: “Njihova korist je mnogobrojna.”