Svojstva ljudi posvećenih Ovom svijetu: Hrabrost u nepokornosti (58.)

Opisujući na Miradžu posvećene Ovom svijetu Allah, dž.š., je Poslaniku, s.a.v.a., rekao: “Hrabar je u griješenju.”

Kur'an

“Jezikom Davuda i Isaa, sina Merjemina, prokleti su oni od sinova Israilovih koji nisu vjerovali– zatošto su se bunili i uvijek granice zla prelazili: jedni druge nisu odvraćali od grešnih postupaka koje su radili. Ružno li je zaista to kako su postupali!”[1]

“O vjernici, ne idite šejtanovim stopama! Onoga ko bude išao šejtanovim stopama on će na razvrat i odvratna djela navoditi.”[2]

“Neka se pripaze oni koji postupaju suprotno naređenju Njegovu, da ih iskušenje kakvo ne stigne ili da ih patnja bolna ne snađe.”[3]

“Misle li ljudi da će biti ostavljeni na miru ako kažu: ‘Mi vjerujemo!’, i da u iskušenje neće biti dovedeni?”[4]

“A onoga koji Allahu i Poslaniku Njegovu ne bude poslušan sigurno čeka vatra džehennemska; u njoj će vječno i zauvijek ostati.”[5]

“Onaj ko grijeh uradi – na svoju štetu ga je uradio. – A Allah sve zna i mudar je.”[6]

Predaje

Imam Sadik, mir s njime, je rekao: “Moj otac uobičavao je govoriti: ‘Nema ništa štetnije po srce od grijeha kojeg počini. Jer srce je takvo da će neprestano zapadati u grijehe sve dok oni ne postanu njegova jača strana, te tada ono što je kod njega bilo gore postane dole.’” (Tj. izgubi parametar vrednovanja stvari. Op. prev.)[7]

Imam Sadik, mir s njime, je rekao: “Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: ‘Proklet je proklet, ko robuje dinaru i dirhemu.’”[8]

Imam Bakir, mir s njime, je rekao: “Nekada rob od Allaha traži neku stvar da mu se ispuni, a Njegova volja bude da ispunjenje te stvari bude u skorijoj budućnosti ili da se neko vrijeme odogodi. Rob u međuvremenu počini grijeh, a Allah Uzvišeni kaže meleku: ‘Nemoj da mu ispunjavaš želju, neka mu bude uskraćena. On se izložio Mojoj srdžbi i zato zaslužuje da ga Ja uskratim.’”[9]

Imam Sadik, mir s njime, je rekao: “Čovjek učini grijeh i zbog toga bude uskraćen da obavlja noćni namaz. Grijeh je štetniji onome ko ga počini nego što je nož mesu.”[10]

Imam Sadik, mir s njime, je rekao: “Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.a.: ‘Čovjek će zbog nekoga od svojih grijeha biti zatvoren u Džehennemu stotinu godina, dok će gledati u svoje žene u Džennetu kako uživaju.’”[11]

Imam Sadik, mir s njime, je rekao: “Nema nijednog Božjieg roba a da u srcu nema bijelu tačku, a kada počini grijeh pojavi se crna, te kada se pokaje ta crnina se izgubi. A ako nastavi sa grijesima, ta crnina se uveća sve dok ne natkrije bjelinu. Pa kad se bjelina natkrije u cijelosti, takva osoba se neće dobru vratiti nikada više. O tome govore Božije riječi: A nije tako! Ono što su radili prekrilo je srca njihova.’[12]”[13]

Imam Ali, mir s njime, je rekao: “Nema boli za srce veće nego što su grijesi, niti straha većeg od smrti, a dovoljno je čovjeku da o onome što je prošlo od života razmisli, i dovoljna je smrt kao moralni propovjednik (vaiz).”[14]

Abbas ibn Hilal Eš-Šamija, sluga Ebul Hasanova Musa'a, mir s njime, prenosi da je rekao: “Čuo sam Imama Ridu, mir s njime, kako kaže: ‘Svaki putu kada ljudi uobičaje neki grijeh koji prije toga nisu činili, Allah im donese nevolje kakve do tada nisu poznavali.”[15]

Imam Sadik, mir s njime, je rekao: “Uzvišeni Allah je rekao: ‘Kada Mi neposlušnost iskaže onaj ko za Mene zna, Ja nad njim dam vlast onome ko za Mene ne zna.”[16]

Ebul Hasan, mir s njime, je rekao: “Svake noći Uzvišeni Allah ima glasnika koji govori i doziva: ‘Polahko, polahko, o Božji robovi! Uzdržite se od griješenja Bogu, jer da nije stoke na ispaši, djece dojenčadi i staraca što se klanjaju, na vas bi se sručila kazana žestoka zbog koje bi ste za milost vapili.’”[17]

Imam Sadik, mir s njime, je rekao: “Ako je Božja kazna za griješenje Vatra, pa zašto onda ljudi griješe!?”[18]

Imam Sadika prenosi od svojih očeva, mir s njima, od Poslanika, s.a.v.a.: “Najveći je isposnik (zahid) onaj ko se kloni harama, a najveći trudbenik je onaj ko napusti činjenje grijeha.”[19]

Imam Ali, mir s njime, je rekao: “Allah je Svoju srdžbu sakrio na mjesto nepokornosti Njemu. Zato nemojte ništa od grijeha smatrati malim, jer možda se suoči sa Njegovom srdžbom, a da toga nisi ni svjestan.”[20]

Imam Sadika prenosi od svojih očeva, mir s njima, od Poslanika, s.a.v.a.: “Od znakova da je čovjek nesretnik (na onom svijetu) jeste i oštrina pogleda, tvrdoća srca i pohlepa u skupljanju imetka, te ustrajavanje u činjenju grijeha.”[21]

Imam Sadik, mir s njime, je rekao: “Klonite se grijeha što u propast vode, životi će vam biti duži.”[22]

U jednom od tumačenja Imam Ali prenosi od Poslanika Božijeg, s.a.v.a.: “O Božiji robovi! Čuvajte se zaranjanja u grijehe i omalovažavanja takvog postupanja, jer grijesi vremenom kod čovjeka čine da njime ovlada pronevjera. Tako da jednom osvaneš a on više ne prihvata Poslanikovog vasijja, i odbacuje stvari od poslanstva i Poslanika Božjeg. Čovjek će tako neprestano tonuti sve dok ne zaniječe i Božiju jednoću i počne negirati Boga i Božju vjeru.”[23]

Imam Ali, mir s njim, je rekao: “Pripazite se neposlušnosti prema Bogu u osamljenosti, jer svjedok je ujedno i sudac.”[24]

Savjetujući Ebu Zerra Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “O Ebu Zerr! …vjernik na svoj grijeh gleda kao da se nalazi ispod stijene zbog koje strahuje da bi se na njega mogla strovaliti, dok nevjernik vidi svoje grijehe kao mušicu što mu prohuja kraj nosa.”[25]

U istoj predaji, također, stoji: “O Ebu Zerr, kada Uzvišeni Allah želi čovjeku dobro učini ga takvim da mu pred očima stalno igraju njegovi grijesi, a ako želi nekom loše učini da takav svoje grijehe i zaboravi.”[26]

Pojašnjenje

Kaže: Svrha navođenja ovih ajeta i predaja jeste podsjećanje robova vjernika na značaj čuvanja od grijeha i neposlušnosti i kolika je veličina toga i posljedice na Ovom i na budućem svijetu. U cilju da i ne pomišlja da ih čini ili smjera, a ne kamoli da se njima usmjeri i počne da griješi.

I neka ima na umu da griješenje i neposlušnost pored loših posljedica na Ovom i budućem svijetu prouzrokuju zastor između čovjeka i Allaha. Tada rob biva vođen sve dalje od svoga osnovnoga cilja zbog kojega je i stvoren, tj. spoznaje Allaha. Čovjek tada postaje kao stoka, čak još i gori, tada sva njegova snaga usmjerava se na stomak, spolni organ, povođenje za strastima i utapanje u njima. Stoga takav i jeste hrabar kada treba grijeh počiniti sve da bi se domogao dobara ovoga svijeta i u njegovim nasladama uživao. Allah nas sačuvao i svu našu braću vjernike od griješenja i gledanja na grijehe kao nešto malo i beznačajno.