Opisujući na Miradžu posvećene Ovom svijetu Allah, dž.š., je Poslaniku, s.a.v.a., rekao:“Oni nisu ponizni pred onim od koga uče, za sebe su pametni, a kod znalaca oni su neznalice.”
Imam Sadik, mir s njime, je rekao: “Ja osjećam samilost prema tri vrste ljudi i oni tu samilost i zaslužuju: ‘Ponosan i ugledan čovjek kojega je zadesilo poniženje nakon što je imao značaj, bogat čovjek kojega je pogodila neimaština nakon bogatstva, i učenjak kojeg omalovažava njegova porodica i neznalice.”[1]
Muavija ibn Vehba prenosi da je čuo Ebu Abdullaha, Imama Sadika, mir s njime, kako kaže: “Tražite znanje, a uz znanje se ukrasite i blagošću i dostojanstvom. Budite ponizni prema onima koje podučavate znanju, a budite ponizni i prema onima od kojih stječete znanje. Nikako ne dopustite sebi da budete nadmeni učenjaci, pa da ta vaša ružna osobina obezvrijedi istinu koju nosite.”[2]
Imam Džafer, mir s njime, prenosi od svojih očeva da je Allahov Poslanik, s.a.v.a., rekao: “Milostivi budite prema časnom čovjeku kada u poniženje zapadne, i bogatom kada ga siromaštvo snađe, i prema učenjaku koji se izgubio u vrijeme neznalica.”[3]
Od Alija ibn Husejna, Imama Sedžada, mir s njim, se prenosi da je rekao: “Pravo tvoga vodiča na putu znanja je da ga poštuješ i na sijelu poštovanje iskazuješ. Pravo njegovo je da ga pažljivo slušaš i posvetiš se onome što govori, da ne dižeš glas više od njegovog, i da se ne ubacuješ u govor da odgovoriš na pitanje njemu postavljeno dok on ne odgovori. Da kada si na predavanju kod njega ni sa kim ne pričaš, niti da u njegovoj prisutnosti bilo koga ogovaraš. Ako ga neko spomene po nečemu lošem a ti budeš prisutan ,treba da ga braniš. Da prekrivaš njegove eventualne nedostatke od ljudi, a iznosiš njegove vrline. Da ne sjediš na sijelu sa njegovim neprijateljem, niti da si u svađi sa njegovim prijateljem. Kada postupiš sve ovako kako sam ti pojasnio, Allahovi meleki svjedočiti će za tebe da si kod njega znanje stjecao i njemu išao zbog Allaha, a ne zbog ugleda kod ljudi.”[4]
Imam Sadik, mir s njime, je rekao: “Ko ukaže čast islamskom učenjaku, srest će Allaha na Sudnjem danu tako da će On biti njime zadovoljan. A ko ponizi islamskog učenjaka, srest će Allaha na Danu sudnjem a On će biti na njega srdit.”[5]
Imam Ali, mir s njime, je rekao: “Učenjak i učenik suučesnici su nagradi, a u svemu što nije prvo ili drugo nema dobra.”[6]
Imam Ali, mir s njime, je rekao: “Tri su vrste ljudi: Učenjak, učenik na putu spasa, i bezvrijedna razuzdana masa…”[7]
Imam Ali, mir s njime, je rekao: “Kada vidiš da je neko učenjak, pa ti njemu budi sluga.”[8]
Imam Ali, mir s njime, je rekao: “Dunjaluk opstoji na četiri vrste ljudi: učenjaku koji radi po svome znanju, i neznalici koja ne zazire da nauči…”[9]
Imam Ali, mir s njime, je rekao: “Nije Allah postavio neznalici obavezu da stječe znanje, sve dok i učenjaku nije u obavezu stavio da podučava.”[10]
Imam Ali, mir s njime, je rekao: “Neka ne zazire onaj ko ne zna da se poduči.”[11]
Imam Ali, mir s njime, je rekao: “Skromnost je plod znanja.”[12]
Imam Ali, mir s njime, je rekao: “Nečija skromnost samo od sebe širi pozitivne osobine (među ljudima).”[13]
Imam Ali, mir s njime, je rekao: “I uznosit se skromno ponaša kada se poduči.”[14]
Pojašnjenje
O značaju učenjaka i učenika i znanja govoriti ćemo i navesti ajete i predaje u kontekstu sljedećih rečenica hadisa Miradž: “I znanjem poslije kojega nema neznanja”, te kod rečenice: I bude uzeo… znanje za sudruga”, i rečenice: “I bude uzeo… učenjake za miljenike.”
Ovdje želim reći da skrušenost u prisutnosti učitelja treba da bude kako formalna tako i duhovna, jer samo tako postiže se ispražnjavanje materije prisutne u mozgu učenika i priprema se za ono što je korisnije i bolje od znanosti za njegovu vjeru i život na Ovom svijetu. To znanje je korisno znanje, a učenje ogoljeno od skrušenosti samo je vještina, zanat, i skupljanje slika i prilika u mozgu. Takvo znanje povećava uznositost i samoobmanu i izvor je istinskog neznanja. Ono vodi samo ljubavi prema dunjaluku i njegovim čarima. Takav žudi da kod učitelja i prijatelja ima posebno mjesto, pa počne da poziva sebi, i gradi vlastiti imidž i značaj i lažno poglavarstvo. Ovakvi ulažu maksimalnu spregu za ugledom, položajem, i većim mjestom od sebi sličnih. Njih oslikavaju Božje riječi:
“I koji su zadovoljni životom na Ovom svijetu, koji su u njemu smireni, i onima koji su prema dokazima Našim ravnodušni.”[15]
I kao takav može se ubrojati među one koji žele da se za zemlji nadmeno ponašaju, a Allah uzvišeni je rekao:
“Taj drugi svijet daćemo onima koji nežele da se na Zemlji ohole i da nered čine, a oni koji se Allaha boje čeka srećan kraj.”[16]
[1] Biharul envar, 2/41/1.
[2] Biharul envar, 2/41/2.
[3] Biharul envar, 2/41/3.
[4] Biharul envar, 2/42/6.
[5] Biharul envar, 2/44/13.
[6] El-Gurer ve durer, poglavlje o znanju.
[7] Ibid.
[8] Ibid.
[9] Ibid.
[10] Ibid.
[11] Ibid.
[12] El-Gurer ve durer, Poglavlje o poniznosti i skromnosti/tavadu’.
[13] Ibid.
[14] Ibid.
[15] Junus, 7.
[16] Kasas,83.
