Opisujući na Miradžu posvećene Ovom svijetu Allah, dž.š., je Poslaniku, s.a.v.a., rekao: “Dunjalučari nisu zahvalni u izobilju niti imaju strpljenja u nevoljama.”
Kur’an
“Kad čovjeku kakvu blagodat darujemo, on se okreće i oholo udaljava, a kad ga zadesi zlo, onda očajava. Reci: ‘Svako postupa po svom nahođenju, a samo Gospodar vaš zna ko je na pravom putu.’”[1]
“Čovjeku ne dosadi da bogatstvo traži, a kada ga neimaština zadesi, onda zdvaja i nadu gubi. Kad ga obaspemo milošću Našom, poslije nesreće koja ga zadesi, on govori: ‘Ovo sam i zaslužio i ja ne mislim da će Čas oživljenja doći’, sve do riječi: Kada čovjeku milost Našu darujemo, postaje nezahvalan i uzoholi se, a kada ga nevolja dotakne, onda se dugo moli.”[2]
“Allah je doista neizmjerno dobar prema ljudima, ali većina njih ne zahvaljuje.”[3]
“Kada čovjeka snađe nevolja, on Nam se moli: ili ležeći, ili sjedeći, ili stojeći. A čim mu nevolju otklonima, on nastavlja, kao da Nam se nije ni obraćao molbom zbog nevolje koja ga je bila zadesila. Tako se nevjernicima čini lijepim ono što rade.”[4]
“Ako čovjeku milost Našu pružimo, pa mu je poslije uskratimo, on pada u očajanje i postaje nezahvalnik. A ako ga blagodatima obaspemo, poslije nevolje koja ga zadesila, on će sigurno reći: ‘Nevolje su me napustile!’ On je doista umišljen i razmetljiv, a samo strpljive i oni koji dobra djela čIne čeka oprost i nagrada velika.”[5]
Predaje
Od Zejda Šehama se prenosi da je rekao: “Čuo sam Ebu Abdullaha, mir s njime, kako kaže: ‘Dobri budite kada ste u Božjem izobilju, pripazite se da vas ne napusti i ode dalje. Znajte da se Božje blagodati neće nikad seliti od nekog pa se opet njemu vratiti’ I rekao je: ‘Imam Ali uobičavao je govoriti: Malo kad je nešto okrenulo leđa pa opet došlo.’”[6]
Imam Sadik prenosi od svojih očeva, mir s njima da je Imam Ali rekao: “Dobri budite kada ste u izobilju prije nego se sa njim rastanete, jer izobilje prolazi, a biće svjedok svome vlasniku kako je sa njim postupao.”[7]
Pojašnjenje
Dovoljno će biti da pojasni ovu rečenicu ovo ajeta i ove dvije predaje koje smo naveli. Slično ovoj tematici možeš pogledati u kontekstu tumačenja sljedećih rečenica: “I oni su strpljivi u gladovanju”, i kod Božijih riječi: “I zahvalni su u izobilju”, i kod riječi: “Oni se ne žale na svoju glad i žeđ.”
Ono što moramo ovdje kazati da onaj ko se predao Allahu i istinskim uvjerenjem (ilmel jekin) i vjeruje da sve što mu dolazi kao i drugima dolazi od Allaha, ili onaj ko se očima srca svoga usmjerio Ahiretu i njegovim trajnim blagodatima i zna da postoje nebrojene blagodati i ogromne nagrade od Allaha zahvalnim robovima i strpljivima u nevoljama, nemoguće je da takav bude obuzet strahom u oskudici ili nezahvalnošću u izobilju. Zato što su ta dva svojstva karakteristike dunjalučara i onih obmanutih čarima ovoga svijeta.
