Opisujući na Miradžu posvećene Ovom svijetu Allah, dž.š., je Poslaniku, s.a.v.a., rekao: “…Ne preispituje samoga sebe.”
Kur’an
Kur’an: “I ima li nepravednijeg od onoga koji, kad se dokazima Gospodara svoga opominje, za njih ne haje, i zaboravlja na posljedice onogšto je učinio? Mi na srca njihova pokrivače stavljamo da Kur’an ne shvate, i gluhim ih činimo; i ako ih ti na pravi put pozoveš oni, kad su takvi, nikada neće pravim putem poći.”[1]
Predaje
Imam Ebul Hasana, mir s njime, je rekao: “Nije od nas onaj ko sa sobom ne svodi obračun svaki dan, jer ako tako postupa pa uvidi neko dobro djelo od Allaha će zatražiti da mu ga još više uveća, a ako primijeti neko loše tražiti će od Allaha oprosta pokajati će se.”[2]
Imam Ali, mir s njime, je rekao: “Ko ne prati pomno svoje nedostatke, nad njim vremenom prohtjevi ovladaju, a ko je u stalnom moralnom padu, njemu je smrt bolja.”[3]
Imam Sadik, mir s njime, je rekao: “Čija dva dana su potpuno jednaka, on je obmanut. A kod koga kraj dana bude bolja strana on je sretan. A kod koga kraj dana bude gori (u odnosu prema Bogu), takav je proklet. A ko ne vidi kod sebe (duhovnog) napretka on je u nazatku, a ko je u nazatku, smrt mu je u takvom slučaju bolja.”[4]
Imam Sadik, mir s njime, je rekao: “Koliko je tragača za dunjalukom koji ga na kraju nisu dosegli, i koliko onih koji su ga stigli ali se sa njim morali rastati. Zato neka te onaj ko za njim traga ne zauzima od tvoga posla. Ti dobra (ovoga svijeta) traži od onoga koji ih i daje i koji ih istinski posjeduje. Koliko je samo onih koji su ga (dunjaluk) pohlepno tražili pa ih je na kraju nadjačao i oni se pozabavili onim što su dokučili od njega na mjesto rada za onaj svijet, sve dok životu nije došao kraj i smrtni čas ga sustigao.”[5]
Imam Sadik, mir s njime, je rekao: “Zatvorenik je onaj koga je dunjaluk sputao od rada za onaj svijet.”
Pojašnjenje
Kažem:U nastavkućemo govoriti u kontekstu dobrih i posvećenih ahiretu kod riječi predaje “Svode svoj račun sami” kroz ajete i predaje i ono što će potaknuti one koji rade za Boga da sami svode sa sobom obračun.
Što se tiče razloga zbog kojega oni što svim srcem vole ovaj svijet ne svode svoj račun, to je zbog toga što oni iz svoje ljubavi prema dunjaluku i zbog toga što im je on sve i venama im kola, nemaju kad vremena misliti o ahiretu i šta tamo ima od užitaka ili kazni. Zato oni ne svode svoj račun kako bi mu znali stanje pa se pokrenuli naprijed, pa makar bili i vjernici, namazdžije, slikom i formom. Takvi život potroše na ukrase i slike prolazne, a smrtni čas ih iznenadi nespremne i nepripremljene. Sebe nisu očistili od nedostataka, nego su čak šta više svakoga trena svoga života povećavali svoju propast i tonjenje i udaljavanje od fitreta (iskonske prirode).
[3] Biharul envar, 67/64/3.
