Zbirke savjeta, takozvane pend-name bile su veoma popularne u srednjovekovnom periodu u svim islamskim zemljama. Riječ je o didaktičkim djelima u kojima autor osvrće pažnju čitaoca na određene etičke principe. Ahmed Zarifi Baba pisac je jedne od njih, on je bio sufijski šejh koji je pripadao sadijskom tarikatu i živio je u osamnaestom stoljeću u gradu Ruščuku, koji se danas nalazi na teritoriji Bugarske. Ovo njegovo djelo je sredinom dvadesetog stoljeća na bosanski jezik preveo Adem ef. Karađozović i od tada je štampano u Sarajevu nekoliko puta. U izdanju ovog djela iz 1970. godine uz Pend-namu je objavljen i prijevod Tesavvufname koju je napisao isti autor. Riječ je o kratkoj mesneviji koja je isto tako didaktičkog karaktera a također u sebi nudi i različite definicije tesavvufskog nauka. Za razliku od većine didaktičkih djela koja su suhoparna i neinventivna ova mesnevija se zaista izdvaja. Prijevod koji je Adem ef. priredio je prozni prijevod koji je pun turcizama i arabizama i veoma je težak za razumijevanje modernom čitaocu, iz tog razloga sam odlučio uraditi sljedeći prepjev ovoga djela.

 

Prepjev Tesavvufname

 

Neka je hvala Allahu vječito, dovijeka

Koji stvori svemir, duh i čovjeka

 

Jutrom i noću, srcem i dušom ovom

Salatu-selam donosimo Resulu Njegovom

 

Tako i Ehli Bejtu časnom i čistim ashabima

Nek budu zaštitnici istinskim sljedbenicima

 

Pošto postojanosti nema ovaj svijet sivi

Nikom se nije dalo da na njemu vječno živi

 

Da napišem jednu zbirku ja zaželio sam

Da iza mene ostane odabranima, poželio sam

 

Tesavvufnama je nazvah, neka onom što je čita i sluša

U blaženom milju uživa njegova duša

 

O Zarifija! Ova zbirka doista sažeta je

Ali je cijenjena od ljudi duhovne spoznaje

 …

 U ilm-i hakikkat[1] uđi ako si ašik dostojan evlijanske tajne

Iz predjela Voljenog primi vijesti sjajne

 

Oni koji su put u svijet tesavvufa našli ovako rekoše

Sami sebe otkrivajući Hakka spoznaše

 

Tesavvuf je tajnu Istine skrivati

I zadovoljstvo[2] i stid svoj čuvati

 

Kakvi su tek ljudi na ovom putu duše i imetke ostavljali

A mnogi od njih su čak i svoje glave dali

 

Moj beže! Sa postojanjem[3] se svrsi ne stiže

Kolko možeš u taj pazar ne ulazi više

 

Ako se na ovom svijetu prođeš bivanja vlastitog

Ti ćeš u konačnici stići i do spasa svog

 

Ko uništi želje i svoje strasti dovede do poraza

Onom Vječnom će stići svijetla obraza

 

Znaće da se sva dobra kao Allahova broje

A kamilijet[4] je jedino zadovoljstvo tvoje

 

Brate! Čuvaj se da te misao o postojanju ne spopada

Jer cijelo postojanje jedino Hakku pripada

 

Tesavvuf je sebe razumjeti i shavtiti

Te pravu riječ govoriti a laž odbaciti

 

Prijatelju! Nemoj se odvajati od šerijata

Jer bez šerijata nema hakikata

 

Brate! Šerijat je zgrada jedna pa treba da paziš

Da iz te zgrade koji kamen ne izvadiš

 

Ako i jedan kamen iz te zgrade budeš izvadio

Onda si dušu od tijela rastavio

 

Zar se za nekog može reći da je ehli-hakikat[5]

Ako kod njega nije zavladao šerijat?

 

Koliko svoj život po šerijatu urediš

Toliko ćeš na oba svijeta da vrijediš

 

Tesavvuf je ničije srce ne slomiti

I van kuće lijepog ophođenja ne izlaziti

 

Tesavvuf je isto što i edeb, budi svjestan toga

I na oba svijeta je uzrok spasa tvoga

 

Tesavvuf je na belajima strpljiv biti

Te svakojake muke i nevolje podnositi

 

O beže! Onaj ko strpljenja ne bude imao

Zdravog razuma nema nit je irfan upoznao

 

Sabur je na glavi kamila[6] kruna potpunosti

Znaj da je sabur ključ za sve radosti

 

Ako želiš da na ovom prolaznom svijetu dođeš do svoga cilja

Znaj da su do njega stigli samo oni koje je tvrđava sabur zaštitila

 

Koliko su samo evlija ovom zemljom hodili

Te pretrpevši neizmjerne muke gorkih se otrova napili

 

Ako si i ti zaljubljenik u Allaha

Saburi na sve belaje i gorčine kada uzmu maha

 

Ašik je onaj koji pri mukama uzdah neće ispustiti

Sigurno je da će takvom Allah želju uslišiti

 

Na svijet si došao gdje te muka čeka

Takva mu je priroda još od pamtivjeka

 

Sigurno je da svaka radost svoju teškoću ima

I svaka teškoća svoju radost s njenim užicima

 

Ima li dana a da nema svoju noć?

Ima li posla da svom kraju neće doć?

 

Na svijetu svi će poslovi završeni biti

I naše će se želje objelodaniti

 

Sufija je onaj čije je srce široko kao more po kom plove lađe

I svaku mahanu koju kod drugog vidi sam u sebi nađe

 

Oni koji svoj nefs ne uspješe shvatiti

Znaj da oni neće nikad irfan ostvariti

 

To su oni koji se motrenja svjetskih poslova late

Te proviđaju i tuđe mahane prate

 

Što god oni čuju i vide to među svijetom otkrivaju

I tako uhodeći druge na put munafika stupaju

  

Na oba svijeta znajte crn je njihov obraz

Nigdje njima mira, stanka – to je najveći poraz

 

Sufija je onaj koji za protivnika drži sve stvoreno

A tajnu evlija zna i skriva oprezno

 

Sufija je onaj koji motri mahane svoje

I čije noge čvrsto na putu evlija stoje

 

Tesavvuf je glavu dati ali tajnu ne odati

I onome što je haram mjesta kod sebe ne dati

 

Sufija je onaj ko nikome boli ne zadaje

On na put povređivanja nikada ne staje

 

Tesavvuf je ne vidjeti ničije mahane

Te čuvanje da se u provaliju grijeha gledanja ne padne

 

Sufija je onaj ko granicu svojih mogućnosti zna

I onaj ko obrisa prašinu s očiju srca

 

Sufija je onaj što svakog odobrovolji

I svačije srce sebi privoli

 

Tesavvuf je na svoje se stanje uvijek zahvaljivati

I o Allahovim hikmetima vazda razmišljati

 

Tesavvuf je znati srčano stanje

Te razaznati slobodnog od onog što sužanj je

 

Svi cvjetovi jedno ime nose ali tajna ima

Što su neki ljudi životinje dok se drugi mogu nazvati ljudima

 

U hakikatu svaki cvijet ruža nije

Nit je slavuj svaka ptica koja pjesmu vije

 

U ovom jedinstvu i primitivca čovjekom možemo zvati

Ali je vrijedno evliju raspoznati

 

Znaš da pržina dragulj ne može biti

Niti magarac vježbanjem postaje at ponositi

 

Sufija je onaj ko učitelja zna

I sve mahane kod sebe nađe i raspozna

 

Zato ehli-kemal[7] tuđe nedostatke i greške ne vide, koliko god da se množe

Jer ako tuđe bude vidio onda svoje vidjeti ne može

 

 Tesavvuf je na vlastite mahane paziti

A tuđe mahane i nedostatke sakriti

 

Ko u drugog mahanu vidi, taj gajba ne vidi, to dobro znaj

Ako si potreban samome sebi, ostavi druge, sebe posmatraj

 

Tesavvuf je oholost napustiti

Iz tajne se ovo stanje treba shvatiti

 

Ako u tebi koliko trun tajne spoznaje sude

Razmisli onda naspram koga da čovjek uzoholjen bude?

 

Tesavvuf je u samoga sebe se ne ugledati

Te sa Hakkovih vrata sebe ne otjerati

 

Da je oholost posao kamila ne varaj se bez potrebe

To je posao niskog nezanlice koji ne poznaje sebe

 

Pošto se zna da su oholi neznalice

Kamilima čednost prekriva grudi i lice

 

Brate! Ako hoćeš da budeš čovjek stvarni

Onda ne čekaj, svoje ‘ja’ sa zemljom sravni

 

Kamili su to ovako kazali

I s čednošću su Hakka pronašli

 

Tebi ne treba oholost da bi kamil postao

A da si džahil[8] s mahanama nije dobar posao

 

Budi od ljudi pomirenja da bi čovjek postao

Te na oba svijeta sreći došao

 

Tesavvuf je granice svojih mogućnosti znati

I prema svakom čedno i ponizno stati

 

Nemoj se bacati u ovosvjetsku slavu

Te sebi bol zadavati i u svađe uvlačiti glavu

 

Ludost je savršenstvo tražiti životu svome

Jer se dokaz pada nalazi u tome

 

Uzmi pouku od voća, kada ono dospje do potpunosti

Toga trena je početak njegove propasti

 

Znaj da je potpuno ono što s tobom ostaje

I zauvijek sa ruhom i tijelom traje

 

Šta ti imaš od onoga što ovdje ostaje

 Nije to stvarnost, napusti ga, laž je

 

Ti si saznao da je svijet prolazan

Ništa ja tvoj trud samo pokušaj prazan

 

Dođi i objasni nam šta se sa tvojim precima desilo

Šta si to ovdje učinio? Šta se s tobom zbilo?

 

Koliko su njih poput Jusufa ljepotom bili obliveni

Pa su sa zemljom sravnjeni i u njoj sakriveni

 

Odsjaj ljepote njihovih lica na ovaj svijet izađe

Sjaj u očima im se ugasi a smrt se za izgovor nađe

 

Razmisli! Kakva je postojanost ovoga svijeta

Kada mu je smrt bliža od života?           

 

Svojim beharom drveću ukras daje

Pričekaj jesen da vidiš da golo ostaje

 

O prijatelju! Nemoj da te kugla ova zavara

Jer se poslije sve u kajanje pretvara

 

Nikom vječan život ovdje nisu darovali

Imetci i dobra kome su vjerni ostali?

 

Uzmimo na primjer da si ti vladar svijeta postao

I da si po želji svih do visoke počasti došao

 

A kada smrt dođe o neznalice! Šta ćeš reći i kuda ćeš ići?

Ti ćeš kao prosjak sa svijeta otići

 

Tebi kruna i carstvo neće vjernim ostati

Evo je smrt ide sve ćeš njoj ti dati

 

Prije nego što umreš hajde iz sna se pridigni

I pravi vječni život ovdje postigni

 

Ovoj brizi učini kraj i nađi joj lijeka, jer prsa steže

Prije nego ona tebe napusti, napusti ti nju o viteže

 

Ovdje sve svoje račune svedi i brige savladaj

Munkiru i Nekiru ovdje odgovor daj

 

Braćo, ako ovaj posao za sutra riješite ostaviti

Stanje će vam onda vrlo teško biti

 

Odmah, ovdje treba naći lijeka sebi

Kako se rana pogoršala ne bi

 

Ovoj muci ako lijeka ima, danas i ovdje će ga biti

Ako za sutra odgodiš onda se nećeš izliječiti

 

Za ovu bol traži i nađi liječnika svoga

Koji će te podučiti svrsi Voljenoga

 

O Zarifija! I ti poslušaj ovaj savjet sjaja

Te dođi i ispij život bez kraja

 

O Ti, koji si Najbogatiji, sve je voljom Tvojom

Čitaoca, slušaoca i pisca obaspi milošću Svojom.



[1] Ilm-i hakikat – znanje hakikata, znanje zbilje, znanje istine

[2] Ovdje se misli na rida – zadovoljstvo sa Božjom odredbom.

[3] Bukvalan prijevod turske riječi varlik što znači postojanje, bivanje. Ovdje se misli na umišljeno postojanje sobstva.

[4] Kamilijet je duhovna potpunost, savršenstvo. Jedino sa dostizanjem duhovne potpunosti se kuša istinsko zadovoljstvo, na šta ovaj stih aludira.

[5] Ehl-i hakikat – ljudi zbilje, misli se na ljude koji su spoznali duhovnu istinu.

[6] Kamil – duhovno potpuni čovjek.

[7] Duhovno upotpunjeni ljudi.

[8] Neznalica