(Prethodno: Šta treba tražiti u dovi)
U Kur'anu se pojavljuju tri oblika dove:
1) dova pojedinca za sebe;
2) dova pojedinca za druge;
3) dova svih za sve.
U nastavku, izložit ćemo ova tri oblika dove, kako bismo upoznali kur'anski stil u molitvi za vjernike.
1. Dova pojedinca za sebe
2. Dova pojedinca za druge
3. Dova svih za sve
To je poznati način upućivanja dove. U Kur'anu nailazimo na primjere ovakve dove izrečene jezicima vjerovjesnika i dobrih ljudi ili u kontekstu Božijeg podučavanja ljudi načinima upućivanja dove, u šta spadaju i Božije riječi:
“Gospodaru moj, Ti si mi dao dio vlasti i naučio si me tumačenju nekih snova! O Stvoritelju Nebesa i Zemlje, Ti si Zaštitnik moj i na Ovom i na Onom svijetu; daj da umrem kao musliman i pridruži me onima koji su dobri!” (Jusuf, 101)
“Gospodaru moj, uvedi me uvodom iskrenosti i izvedi me izlazom iskrenosti, i daruj mi od Sebe snagu koja će mi pomoći.” (El-Isra’, 80)
“Gospodaru moj, učini prostranim prsa moja i olakšaj zadatak moj: odriješi uzao s jezika mog, kako bi razumjeli govor moj!” (Ta-ha, 25–27)
“Gospodaru moj, ne ostavljaj me samog, a samo si Ti Nasljednik najbolji!” (El-Enbija’, 89)
“Gospodaru moj, spusti me na blagoslovljeno mjesto, jer Ti najbolje na mjesta spuštaš!” (El-Mu'minun, 29)
“Tebi se ja, Gospodaru moj, obraćam za zaštitu od priviđenja šejtanskih, i Tebi se, Gospodaru moj, obraćam da me od njihovog prisustva zaštitiš!” (El-Mu'minun, 97–98)
“Gospodaru moj, podari mi znanje i uvrsti me među one koji su dobri. I učini da me po lijepom spominju oni što će poslije mene doći, i učini me jednim od onih kojima ćeš džennetske blagodati darovati!” (Eš-Šu‘ara’, 83–85)
To je drugi oblik dove koji ima svoje primjere u Kur'anu, u koje spadaju i Božije riječi:
“I reci: ‘Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene kad sam bio dijete njegovali!’” (El-Isra’, 24)
A od ove vrste dove jeste i dova nosilaca Prijestolja Božijeg (Arša) za vjernike:
“Gospodaru naš, Ti sve obuhvataš milošću i znanjem; zato oprosti onima koji su se pokajali i koji slijede Tvoj put i sačuvaj ih patnje u vatri! Gospodaru naš, uvedi ih u edenske vrtove, koje si im obećao, i pretke njihove i žene njihove i potomstvo njihovo – one koji su bili dobri; Ti si, uistinu, Silan i Mudar; i poštedi ih kazne zbog ružnih djela, jer koga Ti tog dana poštediš kazne zbog ružnih djela, Ti si mu se smilovao, a to će, zaista, veliki uspjeh biti!” (Gafir, 7–9)
Ovakav oblik dove najpoznatiji je u Kur'anu, te najveći broj kur'anskih dova ima upravo ovakvu formu.
Takve su i Božije riječi:
“Uputi nas na Pravi put, na put onih kojima si milost Svoju darovao, a ne onih koji su protiv sebe srdžbu izazvali, niti onih koji su zalutali!” (El-Fatiha, 5–7)
“Gospodaru naš, primi od nas jer Ti, uistinu, sve čuješ i sve znaš!” (El-Bekare, 127)
“Gospodaru naš, podaj nam dobro i na Ovom i na Onom svijetu, i sačuvaj nas patnje u ognju!” (El-Bekare, 201)
“Gospodaru naš, nadahni nas izdržljivošću i učvrsti korake naše i pomozi nas protiv naroda koji ne vjeruje!” (El-Bekare, 250)
“Gospodaru naš, ne kazni nas ako zaboravimo ili ako šta nehotice učinimo! Gospodaru naš, ne tovari na nas breme, kao što si ga tovario na one prije nas! Gospodaru naš, ne stavljaj nam u dužnost ono što ne možemo podnijeti, izbriši grijehe naše i oprosti nam, i smiluj nam se. Ti si Gospodar naš, pa nam pomozi protiv naroda koji ne vjeruje!” (El-Bekare, 266)
“Gospodaru naš, ne dopusti srcima našim da skrenu, kad si nam već na Pravi put ukazao, i daruj nam Svoju milost; Ti si, uistinu, Onaj Koji mnogo daruje!” (Ali ‘Imran, 8)
“Gospodaru naš, mi smo čuli glasnika koji poziva u vjeru: “Vjerujte u Gospodara vašeg!” – i mi smo mu se odazvali. Gospodaru naš, oprosti nam grijehe naše i pređi preko hrđavih postupaka naših, i učini da poslije smrti budemo s onim dobrim. Gospodaru naš, podaj nam ono što si nam obećao po poslanicima Svojim i na Sudnjem danu nas ne osramoti! Ti ćeš, doista, Svoje obećanje ispuniti!” (Ali ‘Imran, 193–194)
“Gospodaru naš, daj nam snage da izdržimo i učini da kao vjernici umremo!” (El-A‘raf, 126)
“Gospodaru naš, mi vjerujemo, zato nam oprosti i smiluj nam se, jer Ti si najmilostiviji!” (El-Mu'minun, 109)
“Gospodaru naš, od nas Ti patnju Džehennema odagnaj, jer je patnja u njemu, zaista, propast neminovna!” (El-Furkan, 65)
“Gospodaru naš, učini potpunim svjetlo naše i oprosti nam jer Ti, zaista, sve možeš!” (Et- Tahrim, 8)
Analiza i tumačenje trećeg oblika dove
Ono što nas u ovoj podjeli zapravo zanima jesu drugi i treći oblik, jer oba predstavljaju dovu upućenu za vjernike, samo što je drugi oblik dova upućena od jedinke svima, a treći dova upućena od svih za sve.
U ovom obliku dove nalaze se:
1) onaj za koga se dova upućuje, a to su svi. Tako pojedinac ne moli za sebe, već upućuje dovu za sve. Jer, nekad dova pojedinca samo za sebe i nije korisna kad se nevolja spusti na sve (cijeli ummet), te je i pojedinac obuhvaćen istom nevoljom, makar i ne počinio nepravdu koju su drugi počinili.
Uzvišeni kaže:
“I čuvajte se smutnje koja će pogoditi ne samo one među vama koji su krivi!” (El-Enfal, 25)
U ovakvim okolnostima nema koristi od dove i traženja oprosta pojedinca samog za sebe. Na njemu je obaveza da traži oprost i da upućuje dovu za sve, jer kad Allah otkloni kaznu sa svih, kazna se otklonila i s njega.
“Gospodaru naš, otkloni patnju od nas, mi ćemo, sigurno, vjerovati!” (Ed-Duhan, 12)
2) Onaj koji upućuje dovu, također, predstavlja sve. On ovdje zamjenjuje sve u dovi, te se ovaj oblik dove obično započinje riječju Rabbena (Gospodaru naš), kao da pojedinac zamjenjuje sve u dovi za sve. Tako onaj koji upućuje dovu ne izdvaja sebe od onih za koje upućuje dovu, kao što je to u drugom obliku dove. Ovdje je on samo zamjena za sve, i moli za sve, dok sebe ubraja u one za koje upućuje dovu. Ovaj vid dove najbliži je odazivu.
Uzvišeni Allah će dovu ili svima odbiti, ili će je jednima primiti, a drugima ne primiti, ili će je svima primiti. On je, pak, plemenitiji od toga da dovu svima odbije, a Plemenitom nije svojstveno cjepkanje u odazivanju. Prema tome, ostaje treća mogućnost – da dova svima bude uslišana.
Najljepše u ovom obliku jeste to što je pojedinac, zapravo, izaslanik svih kod Allaha, predstavlja sve i Allahu se obraća u ime svih, govoreći: “Gospodaru naš”, te ih sve predstavlja i pojavljuje se kao izaslanik svih.
A još ljepše je to da svaki od nas sebi dadne za pravo da bude izaslanik ispred svih kod Allaha, pa tako svaki od nas bude predstavnik svih ljudi pred Bogom. I kao što Allah ima Svog poslanika među ljudima, tako i ljudi imaju svoje izaslanike kod Boga, a koji Njemu, svom Stvoritelju, dižu potrebe i molbe ljudi.
Svako je ovdje izaslanik svih i predstavlja sve.
Ono što je čudno za nas ljude u životu na Ovome svijetu jeste to da mi na svojim pijacama i ulicama pravimo zidove i ograde među nama, i odvajamo se jedni od drugih, te svako od nas ima svoje granice i prava kojih se ne odriče i koje ne ustupa, pa svako od nas predstavlja samo sebe i niko nikog osim sebe ne zastupa, osim u slučaju da neko nekom dadne dozvolu za to. Ali, kad se Allahu uspnemo s namazom i dovom, kidamo ove ograde među nama i niko se ni od koga ne razdvaja, te svaki pojedinac među nama predstavlja sve. Upravo ovo predstavljanje jeste najljepše i najdivnije predstavljanje (predstavljanje svih za sve, i zastupanje svih za sve u obraćanju, dozivanju i dovi pred Gospodarom svih svjetova).
A opet, ljepše i od svega ovog jeste to što Allah prihvata predstavljanje, zastupanje i izaslanstvo svih u ime svih. Prihvata ga i ne odbija, i daruje molitvi onog koji moli snagu predstavljanja svih i zastupanja svih. Tako, kad neko od nas kaže u svom namazu:
“Uputi nas na Pravi put!” (El-Fatiha, 5), kao da su svi digli ruke za sve tražeći uputu od Allaha, a da i ne govorimo o vrijednosti dove u ovom stanju, jer svaka dova svakog od nas u svakom namazu nosi u sebi snagu dove svih u ime svih. Dova ovakvog oblika nosi u sebi veoma visok stepen snage i učinkovitosti u prizivanju Božije milosti.
A opet, još ljepše od svega ovoga jeste okolnost da ove dove spadaju u takve čije je upućivanje Allahu obavezno svakom muslimanu, u svakom danu, na svakom namazu mnogo puta, kao što je slučaj s riječima Uzvišenog:
“Uputi nas na Pravi put!” (El-Fatiha, 5)
Svi predstavljaju sve u dovi za sve. To je čudo dove u matematičkom smislu, pri čemu se sve vraća predstavljanju svih za sve u dovi za sve. Zato promislimo još jednom o značaju ove dove.
Dova za sve ima veliki značaj zbog činjenice da oni za čije je dobro upućena jesu, zapravo, svi vjernici. A sama činjenica da su dovom obuhvaćeni svi vjernici kod Allaha ima veliku vrijednost. Onaj koji upućuje dovu ne doziva Allaha samo kao jedinka, već diže ruke svih, odnosno upućuje njihove molbe i dozivanja. On zastupa sve i predstavlja sve pred Allahom, a Allah prihvata ovakav oblik predstavljanja i zastupanja u ime drugih.
Isto tako, vjernici prihvataju predstavljanje jednih za druge pred Allahom, dok predstavljanje na ovaj način nije puko traženje pred Allahom, već je to stvarno predstavljanje koje Allah prihvata, i koje prihvataju svi koje pojedinac predstavlja pred Allahom, te je i samo to predstavljanje s punim pravom prihvatljivo.
Svaka dova u ovakvom obliku ima snagu dove svih. Zato, kad pojedinac među nama upućuje dovu riječima: Uputi nas na Pravi put!, to je isto kao da su i svi podigli ruke Allahu. Dovu ovakve snage i sposobnosti u svakom danu upućuje svaki musliman koji stoji pred Allahom u namazu, te moli za sve zastupajući sve.
I svakog dana ljudi dozivaju Allaha ovom molbom beskrajne moći u traženju Božije milosti i naklonosti, na desetine puta.
A ono što je od svega iznesenog najljepše jeste činjenica da je upravo Allah Taj Koji nas poziva da Ga dozivamo u svakom danu ovom molbom deset puta. On je Taj Koji nas je podučio da od Njega tražimo uputu i da je molimo i za sve ostale. On je Taj Koji nas je podučio da zastupamo sve u ovoj dovi. I on je Taj Koji od nas prima i prihvata ovo zastupanje i predstavljanje drugih.
Pa, zar je onda moguće da nam se poslije svega toga ne odazove na molbu? Nipošto!
(Nastavak: Dova za određene vjernike)
