Uloga morala u postupku uravnoteženja nagona

Nagoni o kojima je bilo riječi naveli smo kao primjere i kazali smo da su svi nagoni koje je Bog usadio u čovjeka ontološki i prirodno dobri. Međutim, ono što treba spriječiti jeste prelaženje njihovih granica, a – kao što smo već rekli – etika je ona nauka koja nas uči kako da nadziremo i na pravilan način usmjeravamo svoje nagone. Naprimjer, nagon samoljubivosti neophodan je za nastavak života, ali etika smatra da ta samoljubivost treba biti u određenim granicama, jer ako ih prekorači, čovjek će zapasti u uobraženost i oholost. Dalje, na tragu uobraženosti, oholosti i drskosti čovjek ide toliko daleko da počne vjerovati kako svi drugi ljudi trebaju samo njemu služiti, biti njemu podređeni, povinovati se njegovom uticaju i samo za njega raditi. U ovom primjeru samoljubivost je dostigla razinu uznositosti i drskosti, a to je narav šejtana i oholih. Ovo vrsta samoljubivosti je u islamu pokuđena te ju je putem niza duhovnih vježbi i zauzimanja, kao i ibadeta, potrebno dovesti u ravnotežu. Pojašnjavajući i oživljavajući stvarne vrijednosti, etika navodi čovjeka kako da se na najbolji mogući način, u željenim granicama, okoristi ovim osjećanjem, kako da obuzda nagone, spriječi nepokornost i dotjera ih do krajnjeg odredišta.

 

Dovođenje nagona u ravnotežu – da, gušenje – ne

Sljedbenici nekih vjera i vjerskih pravaca smatraju da je za postizanje savršenstva općenito potrebno ugušiti nagone. Međutim, islam tvrdi da se nagoni ne trebaju ugušiti, nego usmjeriti i kontrolisati, jer gušenje nagona i poriva – naročito seksualnih – ishodi brojnim opasnostima i štetama. Da je trebalo ugušiti i uništiti ove nagone i ne dati im nikakav pozitivan i ispravan odgovor, mudri Bog ih ne bi ni stvorio. Mi vjerujemo da u cijelom kosmosu Bog niti jednu stvar nije stvorio beskorisnu i bez neke svrhe. A ukoliko mi ne možemo proniknuti u pravi razlog stvaranja neke stvari, onda ne možemo time dokazivati da ju je Bog uzaludno stvorio:

أَفَحَسِبْتُمْ أَنَّمَا خَلَقْنَاكُمْ عَبَثًا وَأَنَّكُمْ إِلَيْنَا لَا تُرْجَعُونَ

Zar ste mislili da smo vas uzalud stvorili i da Nam se nećete vratiti? (El-Mu'minun, 115)

U ‘vom velu jedna nit bez svrhe nije

A kraj niti gdje je, poznato nam nije

Nit od ove niti može se umaći

Niti kraja niti može se pronaći

 

Isto kao što i Kur'an govori:

الَّذِى أَحْسَنَ كُلَّ شَىْءٍ خَلَقَهُ

Onaj Koji lijepom učini svaku stvar koju stvori… (Es-Sedžda, 7)

Dakle, svaki od nagona skrivenih u čovjekovom biću je na svom mjestu potreban i neophodan, ali ih valja koristiti na ispravan način. Jer, u slučaju da se ne zadovolje na ispravan način, nagoni će, u posebnim uslovima i u odgovarajućim prilikama, postati nepokorni i na čovjeka izvršiti toliki pritisak da će oslabiti moć i djelotvornost njegovog razuma, te će ga zarad svoga zadovoljenja primorati na izvršenje svakog djela.

Znaj, prohtjevi poput pasa usnulih su,

U njima i dobro i zlo skriveni su.

Pošto snage nema, taj rod samo spava,

Ko preb'jeno t'jelo i košena trava.

Sve dok tudi kakav leš se ne pojavi,

Zadah lik pohlepe stvori im u glavi.

Pošto mrtve mazge vonj niz sokak krenu,

Sto usnulih pasa tim se iz sna prenu.

Sve skrivene žudnje ispod vela tajne

Promoliše glavu, zablistaše sjajne.

Sve dlake na psima zubi im postaše,

Stade svaki repom lukavo da maše.

Sto takvih u t'jelu pospalo je pasa,

Kad nemaju pl'jena, ne čuješ im glasa.

(Mesnevija, V, str. 851)

Ovdje je to mjesto gdje čovjek treba zadovoljiti svoje nagone na ispravan i dozvoljen način te im prepriječiti put pobune, jer čovjek je u stanju to učiniti, budući da mu je uzvišeni Bog dao slobodnu volju i moć izbora, ukazavši mu na put dobra i zla. Uzvišeni kaže:

وَهَدَيْنَاهُ النَّجْدَيْنِ

I dobro i zlo mu objasnili. (El-Beled, 10)

I još kaže:

إِنَّا هَدَيْنَاهُ السَّبِيلَ إِمَّا شَاكِرًا وَإِمَّا كَفُورًا

Mi mu na stazu ukazujemo, a njegovo je da li će zahvalan ili nezahvalan biti… (Ed-Dehr, 3)

Ukratko, koliko god bila velika moć nagona, naspram snage slobodne volje bit će neznatna. Tako, ako neko odluči i želi uhvatiti se ukoštac sa svojom strašću te usmjeriti svoje nagone onako kako treba, u stanju je to učiniti.

Znaj,u svakom djelu kojem težiš strasno

Snagu svoju silnu ti vidjet ćeš jasno

A u onom djelu za kim želja prođe

U njem’ prisila je – što od Boga dođe.

(Mesnevija, I, str. 33)

Rahmetli Neraki veli:

Ne bude l’ izbora, pogrešno će biti

Tjerat’, branit’, obećat’ – dat’ i patiti.[1]

I opet kaže:

Ti imadeš izbor i slobodnu volju,

Slobodna ti volja na čvrstom postolju.[2]

U svakom slučaju, nema sumnje da “duša sklona zlu” potiče čovjeka na činjenje ružnih djela, kao što Kur'an Časni prenosi riječi hazreti Jusufa:

وَمَا أُبَرِّىءُ نَفْسِى إِنَّ النَّفْسَ لأَمَّارَةٌ بِالسُّوءِ إِلاَّ مَا رَحِمَ رَبِّى

A ja ne pravdam sebe, ta duša je sklona zlu, osim one kojoj se Gospodar moj smiluje. (Jusuf, 53)

O tome govori i Zapovjednik pravovjernih, Ali, mir neka je s njim, na sljedeći način:

إِنَّ النَّفْسَ لَأَمَّارَةٌ بِالسُّوءِ وَ الْفَحْشَاءِ فَمَنِ ائْتَمَنَهَا خَانَتْهُ وَ مَنِ اسْتَنَامَ إِلَيْهَا أَهْلَكَتْهُ وَ مَنْ رَضِيَ عَنْهَا أَوْرَدَتْهُ شَرَّ الْمَوَارِد.

“Zaista je duša zlu i razvratu sklona, pa ko se u nju pouzda, iznevjerit će ga; ko pristane uz nju, uništit će ga; a ko se zadovolji njome, uvest će ga u najgore mjesto.”[3]

Međutim, pored svega iznesenog, ne smiju se zanemariti čovjekova slobodna volja te sloboda i moć izbora, jer ako Kur'an na jednom mjestu opisuje dušu svojstvom “sklonosti ka zlu”, na drugom je označava kao “samoprijekornu”:

لَا أُقْسِمُ بِيَوْمِ الْقِيَامَةِ ۝ وَلَا أُقْسِمُ بِالنَّفْسِ اللَّوَّامَةِ

Kunem se Danom kada Smak svijeta nastupii kunem se dušom koja sebe kori. (El-Kijamet, 1-2)

Na trećem mjestu je oslovljava sa “dušo smirena” i kaže:

يَا أَيَّتُهَا النَّفْسُ الْمُطْمَئِنَّةُ ۝ ارْجِعِى إِلَى رَبِّكِ رَاضِيَةً مَّرْضِيَّةً

A ti, dušo smirena, vrati se Gospodaru svome zadovoljna, a i On tobom zadovoljan. (El-Fedžr, 27-28)

Na toj razini – tj. razini smirenosti – nepokorni nagoni bivaju ukroćeni te savladani i potčinjeni čovjekovoj volji i izboru. Sama ta činjenica ide u prilog tvrdnji da, ukoliko želi, čovjek može ovladati sobom. Općenito čovjeka upravo i odlikuje moć izbora. U načelu, nagrada i kazna, te pohvala i pokuda čovjeka mogući su zbog toga što je on u stanju činiti i lijepa i ružna djela. Stoga, ako bude pohvaljen zbog činjenja dobrog djela, a pokuđen zbog činjenja lošeg, to je zato što posjeduje slobodu izbora.

Jecanje je naše pokazatelj nužde

Stid naš pokazatelj je izbora

Da izbora nema šta je ova sramota?

Žalost ova, stid i sram šta su?

(Mesnevija, I, str. 32)

Mi imamo izbor, u to sumnje nema

Očiti osjećaj poreć’ se ne može

Kamenu se nikad neće reć’:“Hej ti, dođi!”

Od grumena gline ko će vjernost očekivat’

Čovjeku se nikad neće reći: “Smjesta poleti!”

Niti:“Hajde, ti slijepi, u mene gledaj!”

Bog je rekao: “Nije grijeh slijepom”

Pa kome će otežati Gospodar olakšice

Niko kamenu neće kazati:“Zakasnio si!”

Niti štapu: “Što me opauči?”

Zahtjeve ovakve što su pod moranje

Ko će reć’ il navest’ onom što ima opravdanje?

Naredba, zabrana, srdžba, počast, prijekor

Samo na onog što izbora ima odnosi se, pošteni.

(Mesnevija, V, 974 i 985)

Zbog blagodati slobodne volje i slobode izbora, se snagom znanja, vjere i morala mogu se nadzirati nagoni i usmjeravati ih prema uzvišenim ciljevima stvorenoga svijeta. Ukratko, etika podrazumijeva poznavanje nagona i pobuda te načina njihovog usmjeravanja prema uzvišenim ciljevima Stvaranja, općenito uzevši, a posebno prema ciljevima stvaranja čovjeka. Kao što smo već na početku rasprave naveli, ono što mi želimo postići ovom knjigom jeste ukazivanje na važnost praktične etike, njeno obuhvatanje, obujmljivanje i približavanje razini primjene, kao i povezivanje sa željenim ciljem. Imajući sve ovo u vidu, kada je na Univerzitetu “Imam Sadik, mir neka je s njim”, postavljeno pitanje predavanja etike pa je ta dužnost pala na moju malenkost, na samom početku izabrao sam ovaj put, tj. put primjene, i nastojao sam se udaljiti od iznošenja teorijskih rasprava, osim u primjerima gdje je to bilo nužno. Jer, osjećao sam da našem društvu najviše nedostaje praktične etike, te da narod i studenti vape za njom. Naravno, teorijska pitanja se ne smiju zanemariti i potrebno je posvetiti im se na odgovarajućem mjestu te, također, u pogledu njihovih osnova i ciljeva pružiti studentima čvrstu naobrazbu. Međutim, ono što je više od bilo čega drugog potrebno je zdravlje duše u sjeni zdravlja djela, a ovo se ne može priskrbiti, osim putem praktične etike, oslonjene na Objavu.