Iskušavanje ljudskih zajednica
1. U djelu Medžme‘u-l-bejan, u tumačenju El-Kelbija riječi Višnjeg: “Reci: On je kadar poslati protiv vas kaznu iznad vaših glava ili ispod vaših nogu ili da vas u stranke podijeli i učini da silu jedni drugih iskusite…”[1], stoji: “Kada je objavljen ovaj ajet, Vjerovjesnik, s.a.v.a., je ustao, uzeo abdest na propisani način, a potom je ustao i klanjao, klanjajući na propisani način. Onda je iskao od Boga Višnjeg da na njegovu zajednicu ne pošalje kaznu iznad njih ni ispod njihovih nogu niti da ih u stranke podijeli i da ne iskuse silu jedni od drugih!
Nakon toga je s plemenitih visina sišao Džebrail, mir s njim i rekao: ‘O Muhammede, zaista je Bog Višnji čuo tvoje riječi, i On će ih zaštititi od dva loša svojstva, a neće ih zaštititi od druga dva: On će ih zaštititi i neće protiv njih poslati kaznu iznad njih ili ispod njih, ali neće ih zaštiti od posljednja dva nedostatka.’
Tad je on, s.a.v.a., rekao: ‘O Džebraile, kako će moja zajednica opstati s njihovim međusobnim ubijanjem?’ Zatim je ustao i vratio se moljenju, pa je objavljeno: ‘Elif-lam-mim. Misle li ljudi da neće biti kušani ako kažu: ‘Mi vjerujemo!’ A Mi smo u iskušenje dovodili i one prije njih, da bi Allah sigurno ukazao na one koji govore istinu i na one koji lažu.’ Zatim je (El-Kelbi) rekao: ‘Kušnja na koju će biti stavljena zajednica poslije njezina Vjerovjesnika, neminovna je, kako bi se razaznao iskreni od lažljivca, jer Objava je prestala, a ostali su sablja i razilaženje u mišljenju, sve do Dana stajanja.’”[2]
Malobrojnost onih u ljudskim zajednicama koji su se uspjeli izbaviti
Kur'an:
2. “Oni su rekli: ‘Ako ne prestaneš, o Nuhu, bićeš sigurno kamenovan!’ On reče: ‘Gospodaru moj, narod moj me u laž utjeruje, pa Ti meni i njima presudi i mene i vjernike koji su sa mnom izbavi!’ I Mi smo njega i one koji su bili uz njega u lađi krcatoj spasili, a ostale smo potopili. To je pouka, ali većina njih nisu vjernici.”[3]
Uzimanje pouke i opomena historije
Kur'an:
3. “U kazivanjima o njima je pouka onima koji su razumom obdareni. Kur'an nije izmišljena besjeda, on priznaje da je istinito ono što je prije njega objavljeno, i on je objašnjenje svega i putokaz i milost narodu koji vjeruje.”[4]
Hadis:
4. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Uzimajte pouku, već su bile kazne i prije vas!”[5]
5. U zbirci Sahihu-l-Buhari se prenosi od Salima ibn Abdullaha, koji je prenio od svoga oca, da je “Vjerovjesnik, s.a.v.a., kada je prošao pokraj Hidžra, rekao: ‘Ne ulazite u nastambe onih koji su nasilje činili, osim plačući, da i vas ne bi zadesilo ono što je njih zadesilo!’, a potom se pokrio svojim ogrtačem, ne silazeći s deve.”[6]
6. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je, savjetujući Ibn Mesuda, rekao: “O sine Mesudov, prisjećaj se pokoljenja prošlih i vladara silnika koji su otišli, jer Bog Višnji kaže: ‘I Adu i Semudu i stanovnicima Ressa i mnogim narodima između njih…’”[7]
[2]Medžme‘u-l-bejan, sv. 4, str. 487.
[5]Kenzu-l-fevaid, sv. 2, str. 31.
[6]Sahihu-l-Buhari, sv. 3, str. 1237, predaja 3200.
[7]Mekarimu-l-ahlak, sv. 2, str. 354, predaja 2660; El-Furkan, 38.