Mostar 2012.
Format B5, str. 266.
Riječ urednika
Kao rijetko koji događaj, izuzmemo li razdoblje djelovanja Poslanika islama, pokret Imama Husejna ostavio je duboki trag na ukupne tokove dešavanja unutar islamskog ummeta, ali i na svjetska zbivanja izvan njegova kruga, jer mu ni izdaleka ne možemo naći sličnoga, a ovu činjenicu priznaju i prijatelji, i neprijatelji islama. Tako, naprimjer, Mahatma Gandi, svjedoči da je iz događanja Kerbele crpio snagu za svoju dugotrajnu i veličanstvenu borbu. Općenito, Imam Husejn je pokrenuo talas plime koji svake godine iznova na začudan način zapljuskuje duše ljudi širom svijeta, nadahnjuje ih i daje im snage da istrajavaju u borbi protiv neistine i nepravde.
Mnogo se govorilo i govori o razlozima zbog kojih ovaj pokret ima tako značajno mjesto u životima ljudi, ali dva kratka govora Imama Husejna, izrečena u posebnim okolnostima – prvi kada Imam napušta Medinu, a drugi kada napušta Mekku – na najbolji način pojašnjavaju ovu zbilju.
Prvi od njih, koji daje poseban pečat čitavom ovom pokretu, izrečen je u trenutku kada Imam, u oporuci svome bratu Ibn Hanefiji – napuštajući Medinu, grad u kojem je ukopan Miljenik Božiji, Allahov Poslanik, s.a.v.a. – iznosi razloge svoga odlaska iz rodnog grada:
Ja ne odlazim iz Medine iz obijesti ili razonode, niti da bih pravio nered i nanosio nepravdu, već jedino radi toga da ovim pokretom ispravim nered u ummetu moga djeda. Moj cilj na ovom putovanju je naređivanje dobra i odvraćanje od zla te da oživim sunnet svoga djeda, Božijeg Poslanika i put i način djelovanja moga oca, Ali ibn Ebi Taliba.
Drugi govor Imam Husejn izrekao je također u odlasku, ali ovoga puta napuštajući Mekku. Dok su svi muslimani bili zaokupljeni obavljanjem Hadža, Imam Husejn prekida vlastiti, promijenivši ga u Umru te ljudima okupljenima u haremu Kabe saopćava sljedeće:
Onaj ko je spreman da krv srca ( Imam Husejn ovdje upotrebljava sintagmu “krv srca”, koja u arapskom jeziku ima metaforičko značenje potpune žrtve, a to ovdje znači da samo oni koji su spremni da žrtvuju sve što imaju kreću na ovaj put susreta s Bogom.svoga žrtvuje za nas, i spreman je za susret sa Allahom, onda neka pođe s nama, a ja ujutro krećem, ako Allah tako bude htio!)
Ovo obraćanje, pa i čitav pokret, svoj vrhunac i otjelovljenje doživljavaju u posljednjim trenucima časnog života Imama Husejna kada ovaj zaljubljenik u svoga Gospodara, sav u ranama, žedan, ostavši sam-samcat među razjarenim neprijateljima, pada na sedždu i posljednji put se obraća svome Gospodaru:
“Bože moj, zadovoljan sam Tvojom odredbom, potčinjen Tvojoj zapovijedi, nema obožavanog, osim Tebe, o Ti Koji pomažeš one koji traže pomoć!”, da bi u nastavku, u stanju posvećenosti i ushićenja izrekao stihove:
Napustio sam sve stvoreno iz ljubavi za Tobom,
učinih djecu jetimima da bih Tebe vidio.
I da me na komade isijeku,
iz ljubavi moje srce ne bi tražilo ništa, osim Tebe!
Nema nikakve sumnje da ovaj pokret po svojim univerzalnim porukama nadilazi geografske okvire i vrijeme u kojem se desio upravo stoga što je bio vođen jedino mišlju o Božijem zadovoljstvu i susretu s Njime i zato što je težio sveopćem dobru čovjeka. Neprolazna važnost poruka Kerbele leži u činjenici da ovaj pokret predstavlja paradigmu svih onih želja i težnji položenih u svakom čovjeku, kakve su nasušna potreba za pravdom, istinskom slobodom, jednakošću pred Bogom i robovanjem jedino Njemu.
S obzirom na okolnost da je okosnica svih događanja i krajnji cilj pokreta Imama Husejna Uzvišeni Bog, tome primjereno i sva ostala zbivanja i obraćanja treba posmatrati i razumjeti u ovom svijetlu. Ustvari, to i jeste onaj eliksir vječnosti koji je Imam Husejn pripremio za zaljubljenike i tragaoce Boga, a utirući stazu na Kerbeli otvorio im je vrata kroz vremena koja dolaze.
Knjiga koja je pred nama nema cilj ispričati sva dešavanja ili sve dionice na hronološki postupan i podroban način. Ustvari, ona više ima za cilj da nas još jednom uvede u događaje prije i poslije Ašure i da kroz razmatranje zbivanja i njihovim sagledavanjem u širem historijskom okviru izvučemo pouke, što i jeste bio jedan od ciljeva Imama Husejna, tj. da muslimane zanavijek pouči izvornom islamu i Kur’anu. Drugim riječima, događaji Ašure su svojevrstan tumač vječnih kur’anskih poruka, a koje su zbog njihovog savršenog uobličavanja od strane Imama Husejna i njihove dramatičnosti mogli da dopru do ljudi onoga vremena i da kroz cijelu historiju – kao što je to i danas, dok ispisujemo ove retke – budu svjetionik koji pokazuje ispravan put, kao i da budu potvrda riječi Božijeg Poslanika, s.a.v.a.: “Husejn je svjetiljka Upute.”
Govori Imama Husejna tokom njegova pokreta toliko su upečatljivi da još uvijek odzvanjaju kroz historiju i djelotvorno pobijaju sva zlonamjerna i pogrešna tumačenja ukupnih dešava-nja, ne ostavljajući im nimalo prostora i vjerodostojnosti. Kolikoje snaga tih poruka bila jaka dovoljno svjedoči činjenica da su oni nakon sebe srušili dinastiju Umeja.
Danas, u ovoj napaćenoj i krvlju natopljenoj zemlji Bosni, iz ovog ugla historijske zbilje, još jednom prelistavamo stranice historije Kerbele, tražeći nadahnuće na putu svjedočenja da je jedino Allah Bog!
Zil-hadže 1433, Mostar
