Dokazi vjerovjesništva Muhammeda, s.a.v.a.
Svjedočenje Boga
Kur'an:
1. “Allah svjedoči da je istina ono što ti objavljuje, objavljuje ono što jedini On zna, a i meleki svjedoče; a dovoljan je Allah kao svjedok.”[1]
Hadis:
2. Imam Bakir, mir s njim, je rekao o riječima Svevišnjeg: Ko je svjedok najpouzdaniji…: „Stalo je do toga da su mnogobošci Mekke govorili: ‘O Muhammede, Bog nije našao drugog poslanika kojeg će poslati, osim tebe?! Ne vidimo da će ti iko povjerovati to što govoriš!’ Bijaše to u početku, kada ih on pozivaše u Mekki. Oni su govorili: ‘Pitali smo o tebi jevreje i kršćane, i oni su tvrdili da u njih nema nikakva spomena o tebi. Zato, daj nam ko će posvjedočiti da si ti zaista Božiji poslanik!’ Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: ‘Bog je svjedok između mene i vas…'“[2]
Svjedočenje Božijih vjerovjesnika
Kur'an:
3. A kada Isa, sin Merjemin, reče: „O sinovi Israilovi, ja sam vam Allahov poslanik da vam potvrdim prije mene objavljeni Tevrat i da vam donesem radosnu vijest o poslaniku čije ime je Ahmed, koji će poslije mene doći’ i kad im je on donio jasne dokaze, oni rekoše: ‘Ovo je prava vradžbina!'“[3]
Svjedočenje Onog u Koga je znanje Knjige
Kur'an:
4. “Oni koji poriču Istinu govore: ‘Ti nisi poslanik!’ Reci: ‘Meni i vama dovoljan će biti kao svjedok Allah i onaj kod kojeg je znanje iz Knjiga.’”[4]
Proklinjanje
Kur'an:
5. “A onima koji se s tobom o njemu budu raspravljali, nakon što si već pravu istinu saznao, ti reci: ‘Dođite, pozvaćemo sinove naše i sinove vaše, i žene naše i žene vaše, a doći ćemo i mi, pa ćemo se usrdno pomoliti i Allahovo prokletstvo na one koji neistinu govore prizvati!’”[5]
Hadis:
6. U djelu Tefsiru-l-Kummi, nakon navođenja kur'anskog stavka o proklinjanju, stoji: “Tada je Allahov Poslanik, s.a.v.a., rekao: ‘Pa prokunite me! Ako ja budem istinu govorio, na vas ću spustiti prokletstvo, a ako budem lagao, ono će biti spušteno na mene.’
Oni su rekli: ‘Sasvim si pravedno postupio!’ I uzajamno su dali obećanje o pristanku na prizivanje proklinjanja. Kada su se vratili svojim kućama njihovi prvaci Sejjid, Akib i Ehtem su rekli: ‘Ako nas bude proklinjao svojim narodom, prihvatićemo njegovo proklinjanje jer u tom slučaju on nije vjerovjesnik. A ako nas bude proklinjao svojom vlastitom porodicom, nećemo prihvatiti proklinjanje jer se neće osmjeliti na svoju porodicu ako nije iskren.’ Ujutro su otišli Allahovom Poslaniku, s.a.v.a., i zatekli kod njega Zapovjednika vjernika (Alija), Fatimu, Hasana i Husejna, mir s njima. Kršćani su upitali: ‘Ko su ovi?’ pa im je rečeno: ‘Ovo je sin njegovog amidže, njegov oporučenik i zet, Ali, sin Ebu Talibov, a ovo je njegova kćerka Fatima, a ova dvojica su njegovi unuci Hasan i Husejn, mir s njima. Tada su oni priznali pa su Allahovom Poslaniku, s.a.v.a., rekli: Slažemo se s tobom, oslobodi nas prizivanja proklinjanja!’ I Allahov Poslanik, mir s njime, dogovorio se s njima da plaćaju džizju, a potom su otišli.’”[6]
Internacionalnost vjerovjesništva Muhammeda, s.a.v.a., i njegova misija svim ljudima
Kur'an:
7. “Mi smo te poslali svim ljudima da radosne vijesti donosiš i da opominješ, ali većina ljudi ne zna.”[7]
8. Reci: “O ljudi, ja sam svima vama Allahov poslanik, Njegova su Nebesa i Zemlja; nema boga, osim Njega, On život i smrt daje, i zato vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova, vjerovjesnika, koji ne čita i ne piše, koji vjeruje u Allaha i riječi Njegove; njega slijedite – da biste na Pravom putu bili!”[8]
Hadis:
9. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Ja sam poslanik onom koga sam zatekao živa i onom koji će biti rođen poslije mene.”[9]
10. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Meni je dato petero, koje nije dato nijednom vjerovjesniku prije mene: ja sam poslat i bijelom, i crnom, i crvenom…”[10]
