Vrijednost vjerovanja

Ono šta je Bogu najdraže

1. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je u oporuci Ebu Zerru rekao: “O Ebu Zerre, nema ničeg dražeg Bogu Višnjem od vjerovanja u Njega i napuštanja onog šta je naredio da se napusti!”[1]

Cijena Dženneta

2. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Vjerovanje je cijena Dženneta.”[2]

 

Mjesto vjernika u Boga

3. Allahovom Poslaniku, s.a.v.a., je s Plemenitih Visina sišao Džibril, mir s njim, i rekao: “O Muhammede, Allah ti, zaista, šalje selam i poručuje: ‘Izveo sam vjerniku jedno od Svojih imena: nazvao sam ga mu'min. Tako, vjernik je od Mene i Ja sam od njega!’”[3]

 

Dostojanstvo vjernika

A – Svetost veća od svetosti Kabe

4. U djelu Tenbihu-l-havatir se prenosi od ibn Abbasa: “Allahov Poslanik, s.a.v.a., je gledao Kabu te izgovorio: ‘Prostrana bila, o kućo! Kako si veličanstvena i kako je veličanstvena nepovredivost tvoja! Tako mi Boga, vjernik zaista ima veću svetost u Boga od tebe! Jer, Bog Višnji je učinio zabranjenim samo jedno tvoje, a u vjernika je zabranio troje: njegovu krv, njegovu imovinu i da se o njemu ružno pomišlja!’”[4]

B – Svetost veća od svetosti meleka bliskog

5. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Primjer vjernika u Boga Višnjeg je primjer meleka bliskog. Vjernik je u Boga više od toga. Nema ničeg dražeg Bogu od vjernika koji se kaje ili vjernice pokajnice.”[5]

C – Ono šta je u Boga najčasnije

6. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Nema ničeg časnijeg u Boga od vjernika!”[6]

 

Blagoslov vjernika u Svemiru

7. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Allah Višnji kaže: ‘Da nema od Mojih stvorenja na Zemlji, u onome što je između istoka i zapada, osim samo jednog vjernika s jednim pravednim vladarom, Ja bih se pomogao njima mimo svega što sam na Zemlji Mojoj stvorio, i sedam nebesa i zemalja bi se s njima održavali. Ja bih njima dvojici od vjerovanja njihova učinio takvo druželjublje da im ne bi trebalo ičije drugo!’”[7]

Blagoslov vjernika u zajednici

8. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Kada Bog Višnji vidi da su stanovnici nekog mjesta pretjerali u griješenju, a među njima se nalaze tri vjernika, On, Čiji su visost visoko i imena sveta, zove: ‘O neposlušnici Moji, da među vama nema vjernika koji se međusobno vole visosti Mojom, koji svojim klanjanjem oživljuju Moje Zemlju i džamije i u praskozorja oprost mole iz straha od Mene, Ja bih, sigurno, na vas spustio kaznu Moju, a poslije ne bih za vas mario!’”[8]


[1]El-Emali li-t-Tusi, str. 531, predaja 1162.

[2]Kenzu-l-‘ummal, sv. 1, str. 77, predaja 307.

[3]Kešfu-r-ribe, str. 94.

[4]Tenbihu-l-havatir, sv. 1, str. 52.

[5]‘Ujunu ahbari-r-Rida, sv. 2, str. 29, predaja 33.

[6]El-Mu‘džemu-s-sagir, sv. 2, str. 47.

[7]Miškatu-l-envar, str. 494, predaja 1648.

[8]El-Emali li-s-Saduk, str. 267, predaja 289.