Zapiši svoje zakletve, obećanja data drugima.

Da znaš ako zaboraviš da više nisi čovjek kao prije.

Zapiši svoje grijehe, zapiši da ih samo dobra djela brišu, i smjerna dova očiju suznih.

Zapiši da san nadomiješta pravo viđenje i zapitaj oči zašto ga ne sanjaju.

Zapiši da jutro počinje ustankom protiv sna i lijenosti, korakom ka vodi čistećoj, ka molitvi, ka ćitabu nebeskom gdje ostavljaš zapis o sebi danas za svoje sutra.

Zapiši da voliš bijelo tamo gdje bijelo boja najljepša, i crno tamo gdje crno je najljepše.Zapiši sreću jutra u vunu magle umotana. Ovo vreteno dana tebi je dato, zavrti ga. 

Poljubi trag čela svoga na turbi svojoj i trag njen na čelu svome.  Poljubi evlad u san zamotan, halal podaren i majku budnu nad šoljom čaja. 

Zapiši da voliš ovo sobu, ovaj plafon i pod na kom klečiš. Zapiši da voliš ova vrata i ovaj prag, ovaj prozor i ovaj pogled. Zapiši da voliš ovu rijeku i zemlju kojom teče, njena brda i dolove, njene škripe i goleti, njene vjetrove i oblake.Zapiši da voliš blagu ćehru svoga komšije, dedinu šutnju i nenin vječni osmjeh. Da voliš zarudjelu travu na očevu mezaru, njegov šehadet i svoj put kojim si ga  nastojao stići.

Ponesi prostirku duše, na prozor jasnosti, istresi hale i ponose što za potku ti utkani nisu, izvadi miris iz desnog džepa i spusti ga na žilu kucavicu lijeve ruke.

Prisjeti se  svog Resula, Prisjeti se Grada znanja i krvavog dojenčeta na rukama tvog imama.Prisjeti se da ga ljubi dok mu suze život išću. Prisjeti se golim mačem na dušmana da kidišu. Prisjeti se  šehadeta Ehlul-bejta na Kerbeli kad na srcem tvog Resula lešinari su letjeli. Prisjeti se Huseina uplakanog AbidinaMuhammeda i Sadika… 

Probudi se znakom jasnim prije nego s kućnih vrata kročiš u san dunjalučki, u varku vještu, u lov na  sjene što bježe pred onim koji ih goni i dahću za vratom onom ko ih se kloni. 

I gdje ti je spisak onih kojima si, u ime Boga,  ljubav svoju poklonio.

Znaš da si im dao dio srca i da ti je pazit na njih kao i na se.

Hajde, ustani, turbu svoju u džep košulje spremi, osmjeh na lice zadjeni u lijevo glavu zakreni i sam sebe imenom predaka zovni.

Taibe ibn Halile ibn Ahmete!

Pogledaj desno i imenom potomaka se oslovi!

Taibe ebu Ali!

Dan u koji ćeš kročit i zemlja kojom ćeš hodit prostrana je i za osmjeh i za bol i za dobro i za grijeh, izađi i zahvati prema ahu srca svoga.

Pamćenje sam što ovim listovima tragajuć za sobom sopstvenu bit produbljuje.