1. “Hvaljen neka je Allah koji čuje govor svakog onog koji govori i poznaje misli svakog onog koji šuti. Svako ko živi od Njega opskrbu prima, a svako ko umre Njemu se vraća.” (Bihâr, sv. 78, str. 112.)
2. “Sine, nemoj da zavoliš nikoga prije nego saznaš kuda ide i odakle dolazi. Kada to dvoje saznaš i budeš zadovoljan, imaj s njim bratski odnos u kojem ćete jedan drugom opraštati greške i pomagati se u teškoćama.” (Tuhaful-‘uqûl, str. 233.)
3. “Najbolji vid je onaj koji prodire u suštinu; najbolji sluh je onaj koji čuje opomenu i okoristi se njome; najzdravije srce (razum) je ono koje je čisto od sumnje i dvoumijenja.” (Tuhaful-‘uqûl, str. 225.)
4. “Jednom je hazreti Hasan bio upitan: ‘Šta je kukavičluk?’ Odgovorio je: ‘Kukavičluk je smjelost pred prijeteljem, a bježanje pred neprijateljem.’” (Tuhaful-‘uqûl, str. 225.)
5. “Uspjeh u oba svijeta postignut je razumom.” (Bihâr, sv. 78, str. 111.)
6. “Nema siromaštva goreg od neznanja.” (Bihâr, sv. 78, str. 111.)
7. “Uči druge onome što znaš, i uči od drugih ono što oni znaju. Na taj način ćeš utvrditi ono što znaš i naučiti ono što ne znaš.” (Bihâr, sv. 78, str. 111.)
8. “Neko je upitao hazreti Hasana: ‘Koje su najbolje ljudske vrline?’ Odgovorio je: ‘To su čuvanje vjere; samopoštovanje; blago ponašanje; upornost u činjenju dobra i uvažavanje prava drugih.’” (Bihâr, sv. 78, str. 102.)
9. “Nisam vidio da i jedan tlačitelj više liči tlačenom kao što je to slučaj sa zavidnikom.” (Bihâr, sv. 78, str 111.)
10. “Najpametnije živi onaj koji se sa ljudima odnosi prijateljski i na lijep način.” (Bihâr, sv. 78, str. 111.)
11. “Prijateljstvo je dokazano kada prijatelji ostanu zajedno u sreći i nesreći.” (Bihâr, sv. 78, str. 114.)
12. “Lišavaš sam sebe kada propustiš dobru priliku koja ti se ukaže.” (Bihâr, sv. 78, str. 115.)
13. “Kada je jedan čovjek zatražio od hazreti Hasana da opiše velikodušnost, on mu je rekao: ‘Velikodušnost znači dati onome u potrebi prije nego ti otkrije svoju potrebu.’” (Tuhaful-‘uqûl, str. 225)
14. “Između istine i laži su četiri prsta (tj. razmak izmedu oka i uha.). Istina je ono što vidiš vlastitim očima, dok je mnogo laži u onome što čuješ.” (Tuhaful-‘uqûl, str. 229.)
15. “Ne bori se žarom pobjednika da sve dobiješ, a nemoj se ni prepustiti sudbini duhom ravnodušnika; jer, zaista, traženje koristi i blagodati je sunnet, a najljepše traženje je ono koje je umjereno. Umjerenost nikad neće smanjiti količinu opskrbe, niti će pohlepa uzrokovati njeno uvećanje.” (Tuhaful-‘uqûl, str. 233.)
16. “Pripadnici jednog naroda su vođeni ispravno kada se međusobno savjetuju i dogovaraju.” (Tuhaful-‘uqûl, str. 233.)
17. “Hazreti Hasan je rekao opisujući jednog svog dobrog prijatelja: "U mojim očima bio je velik, zato što je u njegovim očima svijet ovaj bio malen (beznačajan); Nije dao da njime upravlja neznanje. Nikad se ne bi upustio u nešto prije nego bi saznao njegovu korist; Nikad se nije žalio, ljutio, niti bio nezadovoljan. Većinu vremena bi provodio u šutnji, a kada bi govorio ušutkivao bi druge govornike. Kada bi ga vidio, rekao bih da je slab, ali kada je trebalo da se bori, borio se kao lav. U društvu učenih više je volio slušati nego govoriti. Možda bi ga i neko mogao savladati u govoru, ali u šutnji bio je nesavladiv. Kada je trebao da izabere između dvije stvari, a nije znao koja je od njih Allahu draža, prepoznao bi onu koja je njemu draža, pa bi izabrao onu drugu. Nikad ne bi optužio nekoga za nešto ako je postojala ikakva mogućnost za izgovor.” (Tuhaful-‘uqûl, str.234.)
18. Bin Umeija kaže: “Posjetio sam hazreti Hasana kada ga je snašla bolest od koje će i umrijeti. Rekao sam mu: ‘Dobri gospodaru, zašto ne tražiš lijek?’ On reče: ‘Robe Božiji, ima li lijeka za smrt?’ Rekao sam: ‘Zaista smo Allahovi i Njemu ćemo se vratiti.’ Potom mi reče: ‘Tako mi Allaha, Allahov Poslanik, s.a.v.a., je odredio da vlast nad muslimanima pripadne dvanaestorici Imama, potomaka Alija i Fatime i da će svaki od njih biti otrovan ili ubijen.’ Onda je (hazreti Hasan) zaplakao. Rekao sam: ‘Sine Božijeg Poslanika, posavjetuj me?’ Rekao mi je: ‘Slušaj! Pripremi se za putovanje (poslije smrti) i nabavi sve što trebaš prije isteka roka (života). Budi svjestan kada tražiš ovaj svijet da smrt traži tebe. Ne opterećuj se danas brigom koja pripada sutrašnjem danu. Znaj da sve što sakupiš od imetka mimo potrebe svoje sakupljaš za nekog drugog. Za sve što je (bilo) halal u njemu svodiće se obračun; za sve što je (bilo) haram slijedi kazna; za sve što je (bilo) sumnjivo slijedi prijekor. Neka ti svijet ovaj bude kao obična lešina. Uzimaj od njega samo ono što ti treba i što ti je dovoljno da preživiš. Pa ako to bude halal zaista si se uzdržao od njega, a ako to bude haram nećeš biti griješan jer ti je to uzimanje bilo odvratno kao što ti je odvratno jesti meso lešine – a ako bude nekog prijekora on će biti blag. Radi za ovaj svijet kao da ćeš vječno boraviti u njemu i pripremaj se za ahiret kao da ćeš sutra umrijeti. Ako želiš zadobiti ugled koji se ne može zadobiti osim pripadanjem plemenitom rodu i ako želiš zadobiti poštovanje koje se ne može zadobiti osim visokim položajem to ćeš postići sa poslušnošću Allahu, i to ćeš izgubiti sa neposlušnošću Njemu.’” (Bihâr, sv. 44, str. 138-139.)
19. “Strah od svijeta Onog napušta svako srce kojeg voli svijet Ovaj.” (Lialil-ahbâr, sv 1, str. 51.)
20. ”Glupak je onaj koji rasipa imovinu, ne brine o svom dobrom glasu i ne obazire se kada ga vrijeđaju.” (Bihâr, sv. 78, str. 115.)
21. “Dobro djelo je ono kojem ne predhodi odugovlačenje i ne prati ga spominjanje.” (Bihâr, sv. 78, str. 113.)
22. “Poniženje (na Ovom svijetu) je bolje od poniženja u vatri (na Onom svijetu).” ((Tuhaful-‘uqûl, str.234.)
23. “Zaista se (u Ovom svijetu) vjernik priprema, a nevjernik uživa.” (Bihâr, sv. 78, str. 112.)
24. ”Glupost je slijediti osobu niskog karaktera i družiti se sa onom koja vodi u grijeh.” (Bihâr, sv. 78, str. 115.)
25. “Ponos spriječava čovjeka da prihvati upozorenje.” (Bihâr, sv. 78, str. 111.)
26. “Tri stvari uništavaju narode: oholost, pohlepa i zavist.” (Bihâr, sv. 78, str. 111.)
27. “Oholost uništava vjeru – zbog nje je Iblis proklet. Pohlepa je neprijatelj čovjekove duše – zbog nje je Adem izbačen iz dženneta. Zavist navodi na zlo zbog nje je Kabil ubio Habila.” (Bihâr, sv. 78, str. 115.)
28. “Preporučujem vam da razmišljate jer od razmišljanja živi srce pametnog.” (Bihâr, sv. 78, str. 115.)
29. “Pristojnost ne krasi onoga koji nema razumijevanje. Plemenite vrline ne može imati onaj koji nema uzvišene cijljeve. Onaj koji nema vjere nema ni stida.” (Kašful-umme, Bejrut, sv. 2, str. 197.)
30. “Najbolji imetak je zadovoljnost (sa onim što se ima), a najgore siromaštvo je poniznost (pred onim koji ima).” (Bihâr, sv. 78, str. 113.)
31. “Zbijanje šala uništava dostojanstvo. Najdostojanstveniji je onaj koji šuti.” (Bihâr, sv. 78, str. 113.)
32. “Ukazana prililika brzo prolazi i sporo se vraća.” (Bihâr, sv. 78, str. 113.)
33. “Bližnji je onaj koji se voli pa makar on i ne bio ništa u rodu.” (Tuhaful-‘uqûl, str.234.)
34. “Niskost je ne zahvaliti za primljeno dobro.” (Tuhaful-‘uqûl, str.233.)
35. “Postupaj sa ljudima onako kako želiš da oni postupaju prema tebi.” (Bihâr, sv. 78, str. 116.)
36. “Onaj koji često ide u džamiju dobija (barem) jedno od osmeroga: nauči ajet koji sadrži propis; zadobije brata koji mu koristi u životu; nauči nešto novo; zadobije Allahovu milost; čuje riječ upute; ili riječ koja ga odvrati da se ne upropasti; napusti grijeh jer se postidi; ili se Allaha poboji.” (Tuhaful-‘uqûl, str.235.)
37. “Čudi me onaj koji razmišlja o onome šta jede, a kako ne razmišlja o onome šta opaža. Tako, izbjegava unositi u stomak ono što mu šteti ali slaže (puni) grudi onim što ga truje.” (Safinetul-Bihâr, sv. 2, str. 84.)
38. “Napustite preporučene (mustehab) stvari kada one štete obaveznim (vadžib).” (Bihâr, sv. 78, str. 109.)
39. “Znajte da onome koji se boji Allaha On mu pokaže izlaz iz njegovih nevolja; vodi ga u njegovim poslovima i učini da postupa pametno; njegove dokaze učini prihvaćenim; osvijetli njegovo lice i poda mu ono što želi. Njega je on stavio u društvo onih koje je On blagoslovio – među Poslanike, istinoljubive, šehide i vrle ljude.” (Tuhaful-‘uqûl, str., str. 232.)
40. “Uskraćen je za odgoj onaj koji nema razuma.” (El-Bihar, sv. 78, str. 111.)
