Uvod u logiku – Podjele sudova 7.

Sudovi imaju brojne podjele, a to su:

podjela po kopuli,

podela po subjektu,

podela po predikatu,

podela po kvantitetu i

podela po modalitetu.

 

Kategorički i uslovljeni sud

Sudovi se po kopuli  dijele na kategoričke i uslovljene (kondicionalne) sudove.

Kategorički sud je sastavljen od subjekta, predikata i kopule.

Kada poimamo sud u svom umu, pa ga potvrdimo, naše mišljenje može biti jedno od dvije vrste: nekada jednu stvar pojmimo kao subjekat, a drugu njemu nadovezujemo i postavljamo na mjesto predikata, što znači da taj pojam pripisujemo subjektu. Drugim riječima, u kategoričkom sudu mi ustvrđujemo postojanje jedne stvari drugoj stvari. Postavljanjem jednog pojma na mjesto subjekta i pripisivanje predikata njemu stvara se kopula [tj. veza između njih] i tako se dolazi do suda.

Naprimjer, kada kažemo: "Zejd je visok", ili "Amr je nizak.", "Zejd" je subjekt, "visok"  predikat, a "je" kopula. Ustvari, mi smo zamislili Zejda i pripisali mu visinu, i napravili vezu između "Zejd" i "visok", i na taj način smo napravili sud.

Subjekat i predikat su u kategoričkom sudu dvije strane relacije. Ove dvije strane moraju biti proste ili krnjave složene izreke. Ako kažemo: "Tečnost iz lubenice je hranljiva", subjekat rečenice, tečnost iz lubenice je krnjava složena izreka. Nemoguće je da jedna strana relacije ili obje budu potpune složene rečenice.

Relacija u kategoričkom sudu je sjedinjavajuća i izražavamo je, uobičajeno, sa izrazom "je" u bosanskom jeziku. Kod primjera: "Zejd je visok", mi tvrdimo da su Zejd i visok u spoljnom svijetu jedna stvar i da su sjedinjeni.

S druge strane, sudovi nisu uvijek oblikovani u ovoj formi. Nekada mi na drugi način zamišljamo sudove u umu i zatim ih potvrđujemo. U ovom obliku nije nešto pripisano nečemu, kao što je u kategoričkom sudu bilo, i ne tvrdi se pripisivanje jedne stvari drugoj, već se donosi sud o uslovljenosti jednog suda za drugi sud. Drugim riječima, donosimo sud o ovisnosti jednog suda o drugom, kao kada kažemo: "Ako Zejd stoji, Amr sjedi", ili "Ili Zejd stoji ili Amr sjedi." Značenje drugog suda je da ako Zejd stoji, Amr sjedi, i suprotno ako Amr sjedi, Zejd stoji. Ovu vrstu sudova nazivamo kondicionalnim sudovima.

Kondicionalni sudovi kao i kategorički, imaju dvije strane i jednu kopulu, ali nasuprot kategoričkog suda, kod uslovljenih sudova strane suda su potpune složene rečenice, tj. oni su sudovi po sebi, tako da se kod kondicionalnih sudova uspostavlja relacija između dva suda, što znači da iz dva suda i jedne kopule pravimo novi  sud.

Kondicionalni sudovi se dijele na konjuktivne i disjunktivne sudove. Ova podjela je zasnovana na tome da kopula koja povezuje dvije strane suda može označavati njihovu spojenost ili rastavljenost.

Kohezija i spojenot znači da jedna strana zahtijeva drugu; kada se spomene jedna strana mora biti prisutna i druga strana iskaza. Kao kada kažemo: "Kada vidimo munju na nebu, čut ćemo i grmljavinu", ili "Ako Zejd stoji, Amr sjedi." Ove dvije rečenice znače da su sijevanje munje i tutnjava grmljavine vezani događaji i da jedan zahtijeva drugog, kao što je i sjedenje Amra zbog stajanja Zejda. Relacija rastavljenosti je suprotna koheziji. U toj relaciji nastojimo kazati da dvije stvari nisu spojive. Ako bude jedna strana, druge neće biti; i tako je sa drugom, ako je bude, ne postoji prva strana. Rečenica: "Broj je ili paran ili neparan", znači da je nemoguće da jedan određen broj bude i paran i neparan. Drugi primjer je sljedeća rečenica: "Ili stoji Zejd ili sjedi Amr." U ovom slučaju nemoguće je da u isto vrijeme stoji Zejd i sjedi Amr.

Kod konjuktivnih sudova, gdje je relacija između dvije strane kohezija, jasno je da postoji neko stanje zavisnosti, tj. uslovljenosti. Na ranijem primjeru munje i grmljavine, pojavljivanje grmljavine je uslovljeno nastankom munje. Zato konjuktivne sudove i nazivamo uslovljenim. U disjunktivnim sudovima, gdje je relacija strana njihova rastavljenost, kao kod navedenog primjer sa brojem, uslovljenost nije izravno spomenuta u riječima [uslovljena riječ], ali, ustvari, to je kao da je svaka strana uslovljena nepostojanjem druge strane. Ako je paran, onda nije neparan, ili ako je neparan, onda nije paran, kao što nije paran, ako jeste neparan, i suprotno.

Upoznali smo se sa prvom podjelom sudova na kategoričke i kondicionalne sudove, kao što se i kasnije kondicionalni sudovi djele na konjuktivne i disjunktivne.

Također nam je postalo jasno da je kategorički sud najmanja jedinica suda, zato što se kategorički sudovi sastoje [ne od drugih sudova, nego] od prostih, ili krnjavih složenih izreka, dok se kondicionalni sudovi sastoje od nekoliko kategoričkih sudova, ili nekoliko manjih kondicionalnih sudova, ali i u tom slučaju su manji kondicionalni sudovi sačinjeni od kategoričkih.

Kod kondicionalnih sudova dvije strane suda nazivamo "antecedencija" i "konsekvencija", znači da je prva strana antecedencija, a druga strana konsekvencija. U kategoričkim sudovima nazivi nisu isti, već kao što smo rekli prvu stranu u kategoričkim sudovima zovemo "subjekat", a drugu "predikat".

Kod konjuktivnih sudova koristimo riječi kao što su "ako", "ukoliko", "kada" i sl., dok u disjunktivnim sudovima riječi kao "ili" su više korištene.

 

Afirmativni i negativni sudovi

Podjelu sudova na kategoričke i uslovljene smo napravili po razlici u kopuli ili relaciji strana suda. Ako je relacija suda sjedinjavajuća, sud je kategorički. Ako je relacija suda koherentna, sud je konjuktivan, i ako je rastavljajuća, sud je disjunktivan.

Podjela sudova po kopuli se vrši i na drugi način, a to je da u svakom sudu ili potvrđujemo kopulu i relaciju strana, ili je negiramo. Prva vrsta sudova su "afirmativni sudovi", a druga su "negativni sudovi". Naprimjer, ako kažemo: "Zejd stoj", sud je afirmativan, a ako kažemo: "Nije istina da Zejd stoji", kategorički sud je negativan. "Ako padne kiša, bit će i poljoprivrednog doprinosa", je afirmativan sud, ali "Nije tako da ako padne kiša, neće biti prinosa", je negativan konjuktivni sud.

Ako kažemo: "Broj je ili paran ili neparan", disjunktivni sud je afirmativan, a ako kažemo: "Nije tako da je broj ili paran ili neki drugi broj", je negativan disjunktivni sud.

 

Određeni i neodređeni  sudovi

Kategorički sudovi imaju podjelu i po stanju subjekta, zato što subjekat kategoričkog suda može biti stvarno partikularan pojam, tj. jedna posebna osoba i individua, a može biti i univerzalan pojam[1].

Ako subjekat suda bude jedna osoba [partikularan pojam], taj sud će biti "osobni sud". Kao što su "Zejd stoji" i "Ja sam išao u Mekku." Osobni sudovi koje koristimo najviše u svojim dnevnim razgovorima, dok ova vrsta sudova nije upotrebljena u naučnim disciplinama, što znači da su naučni sudovi svi univerzalni i sveobuhvatni.

Ako subjekat suda bude univerzalan pojam, onda se taj sud može podijeliti na dva oblika: ili je taj univerzalni pojam subjekat kao univerzalan i umni pojam, ili kao pojam koji označava neke osobe.

Drugim riječima, univerzalni pojam možemo zamisliti na dva načina: samostalno (tako da on bude cilj zamišljanja) i instrumentalno tako da njega gledamo da bi preko njega vidjeli njegove objekte koje označava. Prvi način posmatranja univerzalija je kao da gledamo u ogledalo i da hoćemo da razgledamo samo ogledalo, a drugi način posmatranja univerzalija je da gledamo u ogledalo, ali da bi vidjeli sebe i ostale slike u njemu.

Naprimjer, kada kažemo: "Čovjek je vrsta", ili "Životinja je rod", jasno je da hoćemo ukazati na to da je čovjek kao umno biće vrsta, kao što je i životinja, kao umno biće, univerzalan pojam i rod. Ovim rečenicama ne govorimo da su objekti čovjeka i životinje, po redu vrste i rodovi.

Međutim kada kažemo: "Čovjek se čudi", ili "Čovjek se smije", upravo mislimo na čovjeka kao objekta. Ovdje suprotno od prethodnog djela, ne mislimo na to da se čovjekova priroda u umu čudi.

Sudove prve vrste, znači one kojima je subjekat univerzalan pojam kao univerzalan i umni pojam, nazivamo "prirodni sudovi", kao što su: "Čovjek je univerzalan", "Čovjek je vrsta", "Čovjek je uži pojam od životinje", "Čovjek je širi pojam od Zejda", itd.

Prirodni sudovi se upotrebljavaju samo u teozofiji, gdje se govori o esencijama, dok u drugim naukama niemaju toliku upotrebu.

Kada subjekat govori i ukazuje na objekte [ne na pojam],moguće su dvije vrste sudova. Primjeri za ovu grupu su: "Čovjek je brzoplet", "Svi ljudi po prirodi su jednobožci ", "Neki ljudi su bjelci", i ovome slični sudovi. Subjekat ovih sudova je jedan od ova dva: ili je određen broj osoba, ili nije. Ako nije određen broj osoba subjekta, sud se naziva "neodređeni sud". Neodređeni sudovi se ne upotrebljavu ni u naukama, ni u filozofiji, zato što ovu vrstu sudova izjednačavamo sa partikularnim određenim sudovima, kao kada kažemo: "Čovjek je brzoplet", ali ne odredimo da li su svi ljudi brzopleti ili samo neki.

Ukoliko odredimo i kvantitet osoba, da li su svi ili neki, sud će biti "određen". Ako sve osobe budu uključene u subjekat suda, sud je univerzalno određen sud, ali ako subjekat označava neke osobe, sud je partikularno određen.

Određeni sudovi se djele, prema ovom objašnjenju, na partikularne i univerzalne, i pošto svaki sud može biti afirmativan ili negativan, određeni sudovi su podeljeni u četiri grupe:

Afirmativno univerzalni sud, kao: "Svaki čovjek je životinja."

Negativno univerzalni sud, kao: "Nijedan čovjek nije kamen."

Afirmativno partikularni sud, kao: "Neke životinje su ljudi."

Negativno partikularni sud, kao: "Neke životinje nisu ljudi."

Ove četiri vrste su poznate po imenu "četiri numerička (određena) suda", i svi sudovi u naukama su ovi određeni sudovi, a ne osobni, prirodni ili neodređeni sudovi. Zato i logika najviše radi na određenim sudovima.

U određenim sudovima onaj dio koji označava kvantitet suda, nazivamo "kvantifikator suda". U sljedećem sudu: "Svaki čovjek je životinja", riječ "svaki" je kvantifikator suda. U sudu: "Neke životinje su ljudi", riječ "neke" je kvantifikator suda. Kada kažemo: "Nijedna biljka ne raste na slanom tlu", riječ "nijedna" je kvantifikator suda, te u sudu: "Neke biljke ne rastu na toplim mjestima", riječ "neke" je kvantifikator suda.

***

Sudovi imaju i još nekih podjela, kao podjela suda na atributivan i modificiran, ili podjela na objektivan, subjektivan i stvarni sud. Objašnjenja u vezi ovih podjela možete pronaći u knjigama koje se opširnije bave logikom. Pošto je naša dužnost da pokažemo opće teme logike ovom prilikom ne možemo više govoriti o ovim podjelama. Pored ovih podjela postoji i podjela suda na apsolutan i modalan sud, pa sami modalan sud se djeli na tri vrste: nužni, stalni, mogući i ostali. Ni ove podjele nećemo razmatrati u ovoj knjizi tek samo toliko da kažemo da relacija između dvije stvari kao kada kažemo: "Svako A je B", može biti takva da mora biti tako i nemoguće je da ne bude tako. U tom slučaju govorimo: "Svako A nužno mora biti B." Nekada je moguće da ne bude tako, pa govorimo: "Svako A može biti B." Nužnost također ima podjele i nećemo govoriti o njima, osim što ćemo spomenuti njihove nazive. Nužnost i mogućnost nazivamo "modalitet suda", a sud koji sadrži u sebi modalitet je "modalan sud", dok sud u kojem nije spomenut modalitet nazivamo "apsolutni sud".

Disjunktivni sudovi se djele na tri vrste: stvaran, nespojiv i nerazdvojiv disjunktivan sud. Da bi predavanja bila kraća nećemo o njima više govoriti.