U razgovoru koji se na Miradžu vodio između Allaha, dž.š., i Njegova Miljenika, Gospodar reče: “Malo kada su zadovoljni, ne traže izvinjenja od onih kojima su nažao učinili, niti prihvataju opravdanje onih koji su njima nažao učinili.”
Kur’an
“Onima koji vas napadnu uzvratite istom mjerom i Allaha se bojte, i znajte da je Allah na strani onih koji se grijeha klone.” [1]
“Ako hoćete da na nepravdu uzvratite, onda učinite to samo u onolikoj mjeri koliko vam je učinjeno; a ako otrpite, to je, doista, bolje za strpljive.”[2]
Predaje
Ebul Hasan treći prenosi od njegovih očeva, mir s njima, da je Božji Poslanik, s.a.v.a., rekao: “Nemoj da nadu u tebe izgubi onaj ko se od tebe nečemu nada, pa da te Allah zamrzi i neprijatelj ti postane.”[3]
Imam Rida preko svojih očeva, mir s njima, prenosi da je Božji Poslanik, s.a.v.a., rekao: “Daleko se držite od svađe sa ljudima, jer to na površinu iznosi prljavštine, a pokopava ponos.”[4]
Imam Sadik preko svojih očeva, mir s njima, prenosi da je Božji Poslanik, s.a.v.a., rekao: “Hoćete li da vas obavijestim o najomraženijim ljudima?”Rekoše: “Svakako, o Allahov Poslaniče!”Poslanik reče: “Ko mrzi ljude i oni njega zamrze.”Zatim reče: “Hoćete li da vam kažem šta je i od ovoga gore?”Rekoše: “Svakako, o Božji Poslaniče!” Poslanik, s.a.v.a., reče: “To je onaj čovjek koji ne može da prihvati posrtaje drugih ljudi, niti želi da primi izvinjenje, niti želi grešku da oprosti.”Zatim je rekao: “A hoćete li gore i od ovoga?”Rekoše: “Svakako, o Božji Poslaniče!”Poslanik, s.a.v.a., reče: “To su oni ljudi od čijeg se zla nije sigurno, niti se od njega očekuje ikad ikakvo dobro.”[5]
Imam Sadik preko svojih očeva, mir s njima, prenosi da je u oporuci koju je ostavio Božji Poslanik, s.a.v.a., Aliju, mir s njime, rekao: “O Ali, ko ne primi od onoga koji pogriješi izvinjenje, bio on u svom izvinjenju iskren ili lagao, takav neće zadobiti moj šefa'at.”[6]
Ebul Hasan presnosi od svojih očeva, mir s njima, da u predaji stoji da je Ali ibn Husejn, mir s njime, rekao: “Ako bi te čovjek uvrijedio dok još stoji sa tvoje desne strane pa onda prošao na lijevu i izvinuo ti se, primi njegovo izvinjenje.”[7]
Imam Sadik, mir s njime, prenosi da je Božji Poslanik, s.a.v.a., rekao: “Nema izbjegavanja muslimanu više od tri dana.”[8]
Imam Sadik prenosi da je njegov otac rekao: “Rekao je Božji Poslanik, s.a.v.a.: ‘Koja god dva muslimana da se posvađaju pa se izbjegavaju i tako tri dana prođu a ne pomire se, stanje njihovo neće biti bolje nego kao da su islam napustili, i da među njima više odanost ne važi. Pa koji od dvojice požuri da sa bratom razgovara, on je brata pretekao u Džennet na Dan konačnog svođenja računa.’”[9]
Imam Sadik, mir s njime, je rekao: “Iblis će se neprestano radovati sve dok su dva muslimana u zavadi, pa kada se ponovo počnu viđati, koljena mu zadrhte a veze popucaju i uzvikne: ‘Jao koje muke!’”[10]
Od zabrana Allahova Poslanika, s.a.v.a.: “On je zabranio izbjegavanje, pa ako je već nužno, onda neka brata ne izbjegava više od tri dana, pa ko brata bude izbjegavao više od toga, vatra mu je najvjerojatnija kazna.”[11]
Imam Sadik, mir s njime, je rekao: “Između koja god dva vjernika da bude brana, Allah postavi između njega i Dženneta sedamdeset bedema, a udaljenost od jednog do drugog bedema iznosi sedamdeset hiljada godina.”[12]
Pojašnjenje
Božije riječi “malo je zadovoljan”, podrazumijevaju mnoga značenja. Mi smo se zadovoljili pojašnjenjem dijela ovoga tako što smo naveli prethodne ajete i predaje. Međutim, spomenut ćemo u kontekstu Božjih riječi kod opisa onih što su se budućem svijetu posvetili: “Plemenitost izazivaju kada nisu uposleni, a kada pristupe (molitvi) još više prefinjenošću uvećaju”, ajete i predaje koji će dodatno pojasniti ono što se ovdje htjelo reći.
Ono na što bi se ovdje morali osvrnuti jeste to: Zašto svojstva opisana ovdje koja su pokuđena Kur'anom i sunnetom, svrstavaju njegova posjednika u odane Ovom svijetu, a zašto onaj ko nije takav zaslužuje pohvalu?
Vanjsko značenje izrečenog govori da bi stvar mogla biti u dvoje:
Prva je da se niko ne može nazvati dunjalučarom dok se ne pokaže da ga uistinu jako voli, a ljubav prema dunjaluku dolazi od čovjekova samoljublja, dok su ljubav prema dunjaluku i samoljublje pokuđeni i omraženi kod Allaha, Njegovih vjerovjesnika i prijatelja (evlija), mir s njima. To bi bilo iz ovoga ugla gledano, tj. da ova svojstva porađaju mnoge loše osobine. A sud o tome donosi zdrav razum. Svakako u onoj mjeri u kojoj to ljudska priroda zahtjeva ili u mjeri onoga što se podudara sa nekim od nužnosti koje je šerijat propisao ili zdrav razum ili uobičajenost opće prihvaćena u društvu, navedene stvari ne bi se mogle svrstati u znakove po kojima se dijagnosticira ljubav i obuzetost dunjalukom, kao i samoljublje i samodopadljivost, sve dok granice šerijata nisu oskrnavljene.
Drugo, vjernik kod Allaha mnogo vrijedi, i sa tom činjenicom se nije šaliti kako se jasno vidi iz ajeta i hadisa koje smo naveli u kontekstu Božjih riječi: “Moja ljubav je obavezna naspram onih koji zbog Mene veze održavaju.”Tako da iznošenje pozitivne energije, kao što je zadovoljstvo, izvinjenje i praštanje vjernika jednih drugima potrebno je zarad Allaha i Njegovih prijatelja, mir s njima. Isto kao što je i ne afirmisanje ovakvih vrijednosti omraženo kod Boga i Njemu bliskih.
Uz sve navedeno isto bi se moglo reći da nedostatak zadovoljstva vjernicima i ne traženje oprosta od onih kojima smo možda naudili kao i ne prihvatanje izvinjenja i sl., nužno vodi da korijeni podlosti, prezira, i mržnje duboko nalaze mjesta u srcima, dok milost suosjećanje, ljubav nestaju i islamsko društvo postaje bolesno, a pravilo važi i za suprotan smjer kretnji u pozitivnom. Zadovoljstvo vjernicima, traženje oprosta od njih i praštanje, to je nešto što srca zbližava i čini ih smirenima u društvu i zajednici gdje žive.
[6] Vesail, 12/217/16124.
