Kur'an:

مَا كَذَبَ الْفُؤَادُ مَا رَ‌أَى

Srce nije poreklo ono šta je vidio.[1]

Hadis:

1. التوحيد عن محمّد بن الفضيل:سَأَلتُ أَبَا الحَسَنِ (عليه السلام): هَل رَأى رَسولُ اللهِ (صلى الله عليه و آله) رَبَّهُ تعالى؟

فَقالَ: نَعَم بِقَلبِهِ رَآهُ، أما سَمِعتَ اللهَ تعالى يَقولُ: (مَا كَذَبَ الْفُؤَادُ مَا رَأَى) أي لَم يَرَهُ بِالبَصَرِ، و لكِن رَآهُ بِالفُؤادِ.

1. U djelu Et-Tevhid prenosi se od Muhammeda ibn el-Fudajla da je rekao: „Pitao sam Ebu Hasana, mir s njime: ‘Da li je Allahov Poslanik, s.a.v.a., vidio Gospodara svoga Višnjeg?’ On je odgovorio: ‘Da, srcem Ga je vidio. Zar nisi čuo da Bog, Višnji kaže: ‘Srce nije poreklo ono šta je vidio.’ Nije Ga vidio očima, nego Ga je vidio srcem.'“[2]

2. التوحيد عن مرازم عن الإمام الصادق (عليه السلام): سَمِعتُهُ يَقولُ: رَأى رَسولُ اللهِ (صلى الله عليه و آله) رَبَّهُ تعالى. يَعني بِقَلبِهِ.

2. U djelu Et-Tevhid Murazim prenosi od Imama Sadika, mir s njim: „Čuo sam ga kako govori: ‘Allahov Poslanik, s.a.v.a., je vidio Gospodara svoga Višnjeg’, a to znači: svojim srcem.'“[3]

Rasprava o neosnovanosti tvrdnje o dopuštenosti viđenja Boga Višnjeg čulnim viđenjem

Sljedbenici škole Poslanikove porodice (Ehli-bejta) smatraju da nije moguće čulno viđenje Boga Višnjeg na temelju učenja Kur'ana, Suneta i izričitog suda razuma i logičkog dokaza. Njima u tome nalikuju pristalice mutezilijske škole među sljedbenicima ehli-suneta. Na drugoj strani, eš'arije i jedna skupina među sljedbenicima Hadisa (ehli-hadis) koji se nazivaju mušebbihe (antropomorfisti) i hašvije (pristalice doslovnog tumačenja hadisa) zagovaraju mogućnost čulnog viđenja.

Iako zagovarači viđenja Boga golim okom tvrde da imaju oba dokaza – dokaz razuma (racionalni) i dokaz tradicije (tradicionalni) – neosnovanost njihovog racionalnog dokaza je tako očita da o tome uopće ne treba raspravljati. (Naprimjer iskaz: „Samo postojanje stvari nužno nalaže mogućnost njihovog viđenja!“) Jer, kao što se može uočiti u predajama Ehli-bejta, oko može vidjeti samo ono što ima boju i kakvoću, a takav nije Stvoritelj Neograničeni.

Također, nije valjano ni zaključivanje na temelju tradicionalnih dokaza o mogućnosti čulnog viđenja, kao što su riječi Višnjega: Toga dana će neka lica blistava biti, u Gospodara svega će gledati. Jer, ako ovaj ajet sastavimo s drugim ajetima koji kazuju o nemogućnosti čulnog viđenja – naprimjer, riječi Višnjeg: Pogledi do Njega ne mogu doprijeti, a On do pogleda dopire… – nameće se neizbježan zaključak da čulno viđenje nije cilj njihove poruke. Štaviše, upravo se ti ajeti i hadisi odnose na viđenje Boga srcem.