Uloga sudbine u čovjekovim djelima

Božije određenje dužnosti, vrlina i grijeha

1. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Od Boga prenosim ovo što govorim. Bog Višnji kaže: ‘O sine Ademov, željom Mojom ti si onaj koji želiš sebi što želiš, voljom Mojom ti si onaj koji voliš sebi što voliš, zahvaljujući Mojoj blagodati tebi, nadvladao si griješenje Meni, Mojom zaštitom, pomoći i životnom snagom ti si izvršio obaveze prema Meni. Ja sam zaslužniji za tvoja dobra djela od tebe, a ti si zaslužniji za svoja loša djela od Mene. Dobro od Mene tebi u onom što Ja povjeravam je na prvom mjestu. Zlo od Mene tebi je naknada za ono što si zgriješio. Dobročinstvom Mojim tebi ti si pokoran Meni, a svojim lošim mišljenjem o Meni ti gubiš nadu u milost Moju. Meni je hvala, a dokaz je protiv tebe zbog Objašnjenja jasnog (Objave). Tvoje griješenje otvara Mi put prema kažnjavanju tebe. Nagradu dobra u Mene ti imaš u dobročinstvu. Ja nisam odustao da te upozoravam i neću te kazniti u tvojoj časti. Nisam te zadužio iznad tvojih mogućnosti i nisam te opteretio odgovornošću, osim u onom što si sam preuzeo na sebe. Zadovoljan sam tobom dok si ti zadovoljan Mnome.'“[1]

 

Značenje izraza „jedna od dvije mogućnosti“

2. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Bogu se nije pokorno, ako je to pod prisilom, i nije Mu se neposlušno, ako je to usljed nemoći. On nije zanemario ljude u vladavini, ali je On Moćni u onome u čemu ih je učinio moćnim i Vladar u onome u čemu ih je ovlastio. Ako se ljudi povinuju poslušnosti Bogu, to niko ne može spriječiti niti od toga odvratiti. A ako Mu budu neposlušni, pa On htjedne da ih u tome spriječi, to će učiniti. Ukoliko neko odluči stati između nekoga i njegova djela pa to ne učini te taj uradi šta je namjeravao, to ne znači da ga je on u to uveo.“[2]

 

Osuda onih koji vjeruju u prisilu

3. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Ne poznaje Boga onaj koji ga upoređuje s Njegovim stvorenjima, niti ga opisuje pravedno onaj koji Mu pripisuje grijehe Njegovih robova.“[3]

Osuda onih koji vjeruju u slobodnu volju (kaderije)

4. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Dvije skupine mojih sljedbenika neće obuhvatiti moje zauzimanje (šefaat) na Dan stajanja: murdžije (oni koji smatraju da griješenjem ne gube vrijednost svoga vjerovanja) i kaderije (oni koji vjeruju u slobodnu volju).“[4]

5. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Kaderije su prokleti jezikom sedamdeset vjerovjesnika.“[5]

Pojam kaderija

A – Ono što upućuje da su kaderije zapravo mufevvidije (anarhisti)

6. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Kaderije govore: ‘Dobro i zlo su djelo naših ruku!’ Oni neće imati udjela u mome zauzimanju: niti sam ja od njih, niti su oni od mene.“[6]

7. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Znajte, svaka zajednica ima medžuse (poklonike vatre). Medžusi ove zajednice su oni koji govore: ‘Nema sudbine!’, i tvrde da su volja i moć njihovi i za njih.“[7]

 

B – Ono što upućuje da su kaderije zapravo džeberije (oni koji vjeruju u predodređenje)

8. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Na kraju vremena će biti ljudi koji će činiti grijehe, govoreći: ‘Zaista, Bog Višnji nam ih je već unaprijed odredio!’; onaj ko im se suprotstavi je poput borca sa isukanom sabljom na Božijem putu.“[8]