Čovjekovo srce


Primjer srca

1.Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Srce je nazvano srcem (kalb) zbog njegovog preokretanja (tekallub). Srce je poput perke koja se u pustinji zakačila – viseći o stablu drveta – koju vjetar naopako okreće.”[1]

Položaj srca u odnosu na tijelo

2. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “U čovjeku ima gruda mesa i krvi, pa kada je ona ispravna i zdrava, s njom je zdrav i ostatak tijela, a kada je ona bolesna, s njom je bolestan i pokvaren i ostatak tijela – to je srce.”[2]

3. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Srce je vladar i ima vojnike. Kada je vladar dobar, i vojnici njegovi su dobri, a kada je vladar pokvaren, i vojnici njegovi su pokvareni.”[3]

Čistota srca

4. Kur'an: “I ne ožalosti me na Dan kad će oni oživljeni biti, na Dan kada neće nikakvo blago, a ni sinovi od koristi biti, samo će onaj koji Allahu dođe čista srca spašen biti!”[4]

5. Allahov Poslanik, s.a.v.a. – kada je bio upitan: “Šta je čisto srce?” – odgovorio je: “Vjera bez ikakve sumnje i strasti i djelo bez želje za dobrim glasom i pokazivanjem pred drugima.”[5]

Prostranost srca

6. Kur'an: “Zar ti ti nismo prostranim učinili grudi tvoje?”[6]

7. U djelu Mekarimu-l-ahlak se prenosi od Abdullaha ibn Mesuda: “Ušao sam kod Allahovog Poslanika, s.a.v.a., pa je on rekao: ‘O sine Mesudov, kome Bog učini prostranim grudi njegove za islam, on je sa svjetlom od Gospodara svoga, jer kada svjetlo uđe u srce, ono se široko otvori i rasprostrani se.’ Neko je upitao: ‘O Allahov Poslaniče, ima li neki znak za to?’ Odgovorio je: ‘Da, ima: udaljavanje od Kuće obmane, vraćanje Kući vječnosti i pripremanje za smrt prije dolaska smrti; onaj ko se ustegne od Ovoga svijeta, nada u nj se skrati i on ga prepusti njegovim ljudima.’”[7]

Sljepoća srca

8. Kur'an: “Onaj ko je na Ovom svijetu bio slijep biće slijep i na Onom svijetu i daleko od svakog dobra.”[8]

9. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Najgora sljepoća je sljepoća srca.”[9]

10. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Najteža sljepoća je zabluda nakon upute… A najgora sljepoća je sljepoća srca.”[10]

Ono što srce čini tvrdim

11. Kur'an: “Ali, zato što su zavjet svoj prekršili, Mi smo ih prokleli i srca njihova tvrdim učinili. Oni su riječi s mjesta na kojima su bile uklanjali, a dobar dio onoga čime su bili opominjani zaboravili. I ti ćeš kod njih, osim malo njih, neprestano na vjerolomstvo nailaziti, ali im oprosti i ne kori ih! – Allah, uistinu, voli one koji čine dobro.”[11]

12. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Ne govorite mnogo bez prisjećanja Boga, jer obilje govora bez prisjećanja Boga je tvrdoća srca. Zaista, najudaljeniji od Boga među ljudima je čovjek tvrdog srca!”[12]

13. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Napuštanje robovanja Bogu čini srce tvrdim, a napuštanje prisjećanja Boga umrtvljuje dušu.”[13]

Ono što liječi srce

14. Kur'an: “O ljudi, već vam je stigla poruka od Gospodara vašeg i lijek za vaša srca i uputstvo i milost vjernicima!”[14]

15. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Zaista, Allah Višnji kaže: ‘Zajedničko ponavljanje znanja među robovima Mojim spada u ono pomoću čega oživljavaju umrtvljena srca kada oni dospiju u tome do Moje odredbe.’”[15]

16. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Navikavajte svoja srca na nježnost i mnogo razmišljajte i plačite iz strahopoštovanja prema Bogu!”[16]

17. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Čovjekovo vjerovanje nije ispravno sve dok mu srce nije ispravno. A srce njegovo nije ispravno sve dok ne bude ispravan jezik njegov.”[17]


[1] Kenzu-l-‘ummal, sv. 1, str. 241, predaja 1210.

[2] El-Hisal, str. 31, predaja 109.

[3] Kenzu-l-‘ummal, sv. 1, str. 240, predaja 1205.

[4] Eš-Šu‘ara, 87-89.

[5] Mustedreku-l-vesail, sv. 1, str. 113, predaja 124.

[6] El-Inširah, 1.

[7] Mekarimu-l-ahlak, sv. 2, str. 340, predaja 2660.

[8] El-Isra, 72.

[9] El-Emali li-s-Saduk, str. 577, predaja 788.

[10] El-Ihtisas, str. 342.

[11] El-Ma'ide, 13.

[12] El-Emali li-t-Tusi, str. 3, predaja 1.

[13] Tenbihu-l-havatir, sv. 2, predaja 120.

[14] Junus, 57.

[15]El-Kafi, sv. 1, str. 41, predaja 6.

[16] A‘lamu-d-din, str. 365, predaja 33.

[17] Nehdžu-l-belaga, govor 176.