Sljedeći prigovor koji su iznijeli neki zapadni intelektualci govori o tome da ukoliko je načelo uzročnosti općenito, u tom slučaju i Bogu treba uzrok, iako je pretpostavka da je On prvi uzrok i nema uzroka. Dakle, prihvatanje Boga bez uzroka predstavlja kršenje zakona uzročnosti, i to je dokaz da taj zakon nije univerzalan. Ukoliko ne prihvatimo njegovu univerzalnost, u tom slučaju za dokazivanje nužnog bića ne možemo da se koristimo ovim načelom. Jer, moguće je da neko kaže kako je pramaterija ili energija nastala sama po sebi, bez uzroka, i promjene koje su se odigrale u njoj završile su nastajanjem ostalih postojećih bića.
Ovaj prigovor, kako je to ranije naglašeno, nastaje usljed neispravnog tumačenja načela uzročnosti. Dakle, pretpostavlja se da spomenuto načelo glasi da svako biće ima potrebu za uzrokom, a ispravna je definicija da svako moguće postojeće biće ili svako ovisno biće ima potrebu za uzrokom. Ovo načelo je univerzalno, neizbježno i ne dopušta izuzetke.
Međutim, na pretpostavku da je pramaterija ili energija nastala sama po sebi i da su promjene koje su se u njoj dešavale uzrokovale nastajanje Objektivnog svijeta može se iznijeti velik broj prigovora, o kojima ćemo govoriti u narednim poglavljima.
