Bože, uslišaj! (Amin!)
1. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Kada neko od vas moli, neka svoje moljenje završi izgovarajući: ‘Amin!’ (Bože, uslišaj!).”[1]
2. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Molilac i onaj koji izgovara: ‘Amin!’, ortaci su u nagradi.”[2]
3. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Musa, mir s njim, je molio, a Harun, mir s njim, je izgovarao ‘Amin!’, a i meleki su izgovarali ‘Amin!’, pa je Bog Svevišnji rekao: ‘Uslišano je moljenje vas dvojice, pa vas dvojica na Pravom putu ostanite!…’”[3]
Pojašnjenje riječi amin na kraju moljenja
Riječ amin znači ono što je preneseno u časnom vjerovjesničkom hadisu “Gospodaru moj, uslišaj!”. Otuda hadisi preporučuju njezino izgovaranje na samom kraju čovjekova moljenja i moljenja drugih.
Vrijedno je napomenuti da su Imami Ehli-bejta tu riječ izgovarali nakon svojih moljenja ili moljenja drugih; oni su tu riječ ponekad ponavljali i tri puta.
Potiranje lica rukama
4. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Kad išćete od Boga, išćite od Njega dlanovima vaših šaka, zatim ih ne vraćajte dok svoja lica njima ne potarete, jer je Bog u njih sigurno spustio blagoslov!”[4]
5. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Išćite od Boga dlanovima vaših šaka, a ne išćite od Njega njihovim vanjskim stranama, a kada završite, lica njima potarite!”[5]
[1]El-Firdevs, sv. 1, str. 316, predaja 1250.
[2]El-Dža‘ferijjat, str. 31.
[3]Junus, 89; El-Kafi, sv. 2, str. 510, predaja 8.
[4]Kenzu-l-‘ummal, sv. 2, str. 84, predaja 3254.
[5]Sunenu Ebi Davud, sv. 2, str. 78, predaja 1485.
