Imam Sadik, mir s njim, je rekao: “Allahov Poslanik, s.a.v.a., je, između ostalog, u mjesecu Ramazanu činio i sljedeće: klanjao svake noći dobrovoljne molitve i na svoje namaze koje je vršio prije toga – od prve do kraja dvadesete noći – svake noći bi dodao dvadeset rekata, od toga osam poslije akšamskog i dvanaest rekata poslije jacijskog namaza; u posljednjih deset dana on bi klanjao svake noći trideset rekata, i to dvanaest poslije akšamskog i osamnaest poslije jacijskog namaza; on moljaše i silno se naprezaše, tako je u dvadeset prvoj noći klanjao stotinu rekata, a u dvadeset trećoj stotinu rekata, trudeći se jednako u njima.“[1]
Rasprava o vrijednosti dobrovoljnog namaza u mjesecu Ramazanu i poticanje na to
Šejh Mufid – Neka Bog posveti tajnu njegovu! – je rekao: “Znaj da je Bog Svevišnji odlikovao mjesec Ramazan nad ostalim mjesecima iz znanja da je u tome korist za Njegova stvorenja. Zato ga je propisao u Knjizi u retke napisanoj i učinio u njemu post strogom obavezom; naglasio je da se u njemu brižljivo čuvaju sve naređene dužnosti, a dobra djela u njemu je pohvalio, budeći želju za njima; On je njegov stepen podigao i počastio ga, njegov značaj je uzvisio i njegovu zgradu čvrstu podigao. Svevišnji je obznanio da je u njemu s Visina Plemenitih spušten Kur'an Časni i da je u njemu jedna noć koja je bolja svjetovima od hiljadu mjeseci.
Među onim što je Bog pohvalio od mnoštva onog za čim je želje budio i na što je poticao jeste i klanjanje hiljadu rekata koje u toku mjeseca Ramazana čovjek obavi u želji da Mu se približi. Usto, ti namazi značili su popravljanje nedostataka u njegovim dužnostima. Razumi to – Bog te uputio! – i dobro nauči i budi odlučan u vršenju predočenog pa ćeš biti od iskreno odanih!” Šejh Mufid je još rekao: “I znaj da je tih hiljadu rekata izvan tvojih dobrovoljnih koje obavljaš u ostalim mjesecima i dobrovoljnih noćnih i dnevnih vidova robovanja Bogu, jer tih hiljadu rekata je počast veličini svetosti mjeseca Ramazana, kao dodatak na pobrojana dobrovoljna činjenja. Zato ih nikako ne izostavljaj zarad ovih niti ove zarad njih nego sastavi jedne uz druge i išći od Boga Svevišnjeg pomoć i uspjeh u tome!”
Preneseno je od Imama Sadika, mir s njim, da je – kada je završio objašnjenje tog namaza Mufeddalu ibn Omeru el-Dž'afiju, rekao: “O Mufaddale, to je Božije dobro koje On daje kome hoće, a Bog je Posjednik dobra velikog.”
[1]Tehzibu-l-ahkam, sv. 3, str. 62, predaja 213.
