1. Mekarimu-l-ahlaq – prenosi se da je Imam Rida, kada ga je upitao jedan njegov sljedbenik o oboljenju od lišaja (leukodermiji), rekao: “Uzmi vlažni crni grah[1]u njegovoj sezoni, samelji ga zajedno s njegovim lišćem, iscijedi mu vodu i popij ga na tašte ili na prazan želudac i njime namaži mjesto koje ti je oboljelo od lišaja.”
Taj čovjek reče: “Tako sam i uradio i ozdravio sam.”[2]
2. El-Kafi – Ahmed ibn El-Hasana El-Džellaba prenosi od jednog od naših istomišljenika, da je rekao: “Neki čovjek se požalio Imamu Kazimu, mir s njim, na oboljenje od lišaja, pa mu Imam Kazim, mir s njim, naredi da skuha crni grah i da od njega napravi čorbu i da ga, također, stavlja u svoju hranu.”[3]
Objašnjenje:
Allame El-Medžlisi, k.s., je rekao: “El-Firuzābādi u rječniku El-Qāmūs piše: ‘Riječ el-māšu (اَلْمَاشُ) tj. crni grah je poznato zrno s umjerenom i pohvalnom prirodom. Koristan je za onoga ko ima groznicu i ublažava prehladu onom ko je prehlađen, a ako se kuha sa sirćetom koristan je za svrab koji uzrokuje čireve, dok previjanjem na tijelo osnažuje oslabljene udove i organe.’”[4]
[1] Arapski el-māšu (اَلْمَاشُ): crni grah /bot. Phaseolus mungo/, vrsta biljke koja pripada bobovima (Fabaceae) iz familije Papilionaceae (što na latinskom znači “Leptirnjače” – a tako se zovu jer njihov cvijet liči na leptira), ima zelena okrugla zrna koja su manja od leblebije, raste u Šamu i Indiji. (El-Muʻdžemu-l-wesīṭ, sv. 2, str. 891.)
[2] Mekārimu-l-aẖlāq, sv. 1, str. 406, hadis 1379; El-Biḥār, sv. 66, str. 256, hadis 1.
[3] El-Kāfī, sv. 6, str. 344, hadis 1; Mekārimu-l-aẖlāq, sv. 1, str. 406, hadis 1378, a ova predaja slična je navedenom hadisu; El-Biḥār, sv. 66, str. 256, hadis 2.
Allame El-Medžlisi je rekao: “Znaj da postoje dvije vrste gube: bijela i crna, a takva je stvar, također, i sa lišajem. Razlika između to dvoje je u tome da se oboljenje od lišaja veže samo za kožu i ne prodire do mesa, a obje vrste gube prodiru do mesa.” (El-Biḥār, sv. 62, str. 258.)
[4] El-Biḥār, sv. 66, str. 256.
