Na Sudnjem danu bića se manifestiraju na temelju svoje veze sa Allahom (27)

27. PREDAVANJE

Na Sudnjem danu bića se manifestiraju na temelju svoje veze sa Allahom

أَعُوذُ بِاللهِ مِنَ الشَّيطانِ الرّجِيمِ

بِسْمِ اللّهِ الرَّحْمـَنِ الرَّحِيمِ

Sva hvala pripada Allahu, Gospodaru svih svjetova! Neka su najbiraniji selami i blagoslovi našem predvodniku Muhammedu i njegovoj časnoj Porodici!

Allah Mudri u Svojoj Časnoj Knjizi kaže:

وَتَرَى الْجِبَالَ تَحْسَبُهَا جَامِدَةً وَهِىَ تَمُرُّ مَرَّ السَّحَابِ صُنْعَ اللَّهِ الَّذِى أَتْقَنَ كُلَّ شَىْءٍ إِنَّهُ خَبِيرٌ بِمَا تَفْعَلُونَ

“A ti vidiš planine i misliš da su nepomične, a one hodom oblaka hode! Allahovo je to djelo Koji savršenim, čvrstim i postojanim (أَتْقَنَ) učini sve; On je obaviješten o svemu onome što vi činite.”[1]

U Kur'anu nalazimo veliki broj ajeta koji govore o tome da će u trenucima pojave Sudnjeg dana nestati planine, Nebesa, mora i sva bića na Nebesima i Zemlji. U suri En-Nebe’ se kaže:

وَفُتِحَتِ السَّمَاء فَكَانَتْ أَبْوَابًا * وَسُيِّرَتِ الْجِبَالُ فَكَانَتْ سَرَابًا

“I nebo se otvoriti i postati mnoge kapije, i planine se pokrenuti pa priviđenje biti!”[2]

Priviđenje ili fatamorgana (سراب) podrazumijeva nešto što je batil, neistina, iluzija, nešto što ne posjeduje realnost. Fatamorgana je umišljena voda, za razliku od stvarne vode. Priviđenje se kaže za ono što nema utemeljenje u zbilji i istini. Priviđenje se u umu čovjeka prikazuje kao zbilja. Tako usljed sunčevih zraka, vreline i odbijanja tih zraka od uglačan kristalni pijesak čovjeku se pričinjava da postoji voda, a ustvari, nema je. Fatamorgana predstavlja lažno ukazivanje vode u pustinji. U ovom ajetu se kaže da će planine postati priviđenje, a to znači neistina i batil, neutemeljene u zbilji. Nakon što se planine zdrobe u prostoru i dalje postoji nešto što ima svoju zbilju. Planina je time samo iz jednog oblika prešla u drugi. Međutim, u ajetu se kaže da će planine postati priviđenja.

Ajetu s početka predavanja u Kur'anu prethodi ajet koji govori o puhanju u Rog i nestajanju svih stvorenja:

وَيَوْمَ يُنفَخُ فِى الصُّورِ فَفَزِعَ مَن فِى السَّمَاوَاتِ وَمَن فِى الأَرْضِ إِلاّ مَن شَاء اللَّهُ وَكُلٌّ أَتَوْهُ دَاخِرِينَ * وَتَرَى الْجِبَالَ تَحْسَبُهَا جَامِدَةً وَهِىَ تَمُرُّ مَرَّ السَّحَابِ صُنْعَ اللَّهِ الَّذِى أَتْقَنَ كُلَّ شَىْءٍ إِنَّهُ خَبِيرٌ بِمَا تَفْعَلُونَ

“A na Dan kad se u Rog puhne pa od straha presvisnu oni što na Nebesima su i oni na Zemlji, osim onih koje Allah htjedne sačuvati, svi će Njemu krotko doći. A ti vidiš planine i misliš da su nepomične, a one hodom oblaka hode! Allahovo je to djelo Koji savršenim učini sve; On je obaviješten o svemu onome što vi činite.”[3]

Dakle, ovi ajeti oslikavaju jedan od prizora Sudnjega dana, kada će se između ostalog i planine pokrenuti.

Ako je kretanje planina zbiljsko kretanje, u tom vremenu kada se Nebesa i Zemlja rascijepe, kada mora uzvriju i sa njihove površine se digne plamen, nastupi veliki zemljotres koji će ljude tako potresti da će dojilja zaboraviti na dojenče, a trudnica pobaciti, tada više nema smisla niti značenja rečenica: “A ti vidiš planine i misliš da su nepomične.”

Budući da će tada planine biti u pokretu, desit će se veliki potres i drobljenje svega, u tom slučaju bi se trebalo reći: “A ti vidiš planine da su pokrenute i nisu postojane na jednom mjestu.”

Upravo zato što je rečeno da se planine čine nepomičnim, a nisu nepomične, već se kreću kao oblaci, jasno je da su planine sačuvale svoju vanjštinu, veličinu i čvrstinu na svom mjestu, ali u zbilji se kreću, a njihova vanjština je fatamorgana. To znači da planine svojom stvorenom egzistencijom pokazuju da nisu neovisne u svom postojanju. Doživljavanje planina kao neovisne egzistencije je fatamorgana, a njihova zbiljska egzistencija je upravo njihova veza sa Uzvišenim Gospodarem.

Ovo posvjedočuje nastavak ajeta koji kaže: “Allahovo je to djelo Koji savršenim, čvrstim i postojanim (أَتْقَنَ) učini sve.” Ovaj dio ajeta ukazuje na čvrstinu i postojanost planina, a ne na njihovo mrvljenje i nestajanje. Iz ovog ajeta možemo shvatiti da će se stvorenja pri nastanku Kijameta čovjeku prikazati poput fatamorgane. Postojana stvorenja, čija se vanjština prikazuje neovisnom u postojanju, pokazat će se u stanju kretanja i nestajanja. Kod stvorenja će nestati aspekt stvorenog, odnosno sve ono što se prije kod njih pokazivalo kao veliko, ogromno, neovisno, ono što je izazivalo strahopoštovanje. Stvorenja se više neće pokazivati neovisnim u svom postojanju, i to je, ustvari, njihovo bivanje priviđenjem i fatamorganom.

Sva bića, bez izuzetka, prije nastupanja Sudnjeg dana i njegove prethodnice, a to znači prije potpunog očitovanja zbilja, u očima ljudi i onih kojih su ih posmatrali bili su neovisna bića sa svojim jasnim i određenim identitetom. Na ovu zbilju ukazuje ajet kada kaže: “i misliš da su nepomične.”

Međutim, sa očitovanjem i pojavom uvodnih faza Sudnjeg dana to značenje će da se izgubi u očima ljudi i ona će preći u priviđenje. Na svako stvorenje će se “udariti pečat batila”, nestajanja i ništavnosti.

Kur'anski ajet: “Allahovo je to djelo Koji savršenim, čvrstim i postojanim učini sve”, ukazuje na zbilju one veze koju stvorenja imaju sa Uzvišenim Gospodarem i koja je čvrsta i postojana, i ni na koji način nije izbrisiva i nestajuća. Ovaj ajet se ne odnosi na Ovaj svijet, pa samim time on ne želi reći da će Sunce, Mjesec i Nebesa postati ovakvi ili onakvi za čovjeka koji umire, odnosno napušta Ovaj svijet. Njegova namjera nije, naprimjer, da kaže da će u očima onoga ko umire i njegov Kijamet nastupa, Sunce potamniti i pored toga što će ono i dalje biti postojano i sijati na svom mjestu u Ovom svijetu, da će u smrtnoj agoniji u njegovim očima Mjesec potamniti, mora će da se uzburkati i da će se na njihovoj površini pojaviti rasplamsala vatra. Svi oni prekrasni prizori će da nestanu kada sa jedne strane bude suočen sa odlaskom sa Ovog svijeta, a sa druge sa nečim nepoznatim, kada čovjeka obuzme kajanje i grižnja savjesti za propuštenim.

U stanju sličnom ovome je majka koja je izgubila voljeno dijete. Njoj više ništa od Ovog svijeta nije lijepo i ugodno. Ono u čemu drugi ljudi uživaju, ožalošćena majka doživljava jedino tugu i bol. Majka nakon smrti djeteta istu stvar doživljava na drugi način.

Kada Kur'an govori o Sudnjem danu on ne upućuje na ova ljudska stanja.

Da li ajet: “i planine se pokrenu pa priviđenje budu!”, želi ukazati na ovo značenje? Značenje ajeta nisu navedena stanja. Ajet kaže da će planine postati iluzija i priviđenje. Planine koje vidimo čvrste i nepokretne i koje u svom postojanju posjeduju veličinu i strahopoštovanje, tada će postati poput priviđenja koje samo po sebi nema nikakvu vrijednost i osobenosti. Planine će postati niske, ponizne i poput nepostojanih oblaka raštrkanih po nebu. Božije stvaranje je ono koje svako biće čini postojanim i savršenim, na čvrstim osnovama.

Dakle, ova postojanost i savršenost stvaranja se odnosi na vezu stvorenja sa Gospodarom i to pokazuje batin i melekut bića, odnosno, unutarnje svakog stvorenja. A što su ta stvorenja priviđenje iz ugla njihove stvorenosti i pogleda neovisnog bića, njihova je čista postojanost, opstojnost, čvrstina i savršenost, ali iz ugla njihove povezanosti sa Bogom i pogleda bića koji stoji u vezi sa Bogom i njihove ovisnosti u postojanju.

Pa prema tome, prilikom nastupanja Sudnjeg dana Kreacija će se izmijeniti, kao i lice stvorenja. Zbilja bića koja su prije pojave Sudnjeg dana pokazivala neovisnost u postojanju i prikazivala se kao samoopstojeća, dok je njihova povezanost sa Bogom bila prikrivena, tada – kada se svijet mijenja, pokazuje se u drugom obliku onima koji dolaze na Sudnji dan. Sva stvorenja se pokazuju kao nestajuća i kao priviđenje. Ona nemaju nikakvu neovisnost i samoopstojnost. Njihova povezanost sa Bogom postaje jasna.

Ovo je značenje ajeta: “Allahovo je to djelo Koji savršenim, čvrstim i postojanim učini sve.”

U Kur'anu nalazimo mnogo ajeta kojima treba prići sa velikom pažnjom kada o njima promišljamo.

يَوْمَ هُم بَارِزُونَ لا يَخْفَى عَلَى اللَّهِ مِنْهُمْ شَىْءٌ لِّمَنِ الْمُلْكُ الْيَوْمَ لِلَّهِ الْوَاحِدِ الْقَهَّارِ

“Na Dan kad će se oni pojaviti, kada Allahu neće o njima ništa skriveno biti. U koga će vlast toga Dana biti? U Allaha, Jedinog i Pobjedonosnog!”[4]

Hoće li bića tog Dana biti očitovana i neskrivena, dok su sada skrivena od Boga?! Da li vlast, veličina i moć danas nisu samo Božiji? Zbog čega će na Sudnjem danu potpuna Vlast i Moć da se pripišu Bogu?

يَوْمَ تُوَلُّونَ مُدْبِرِينَ مَا لَكُم مِّنَ اللَّهِ مِنْ عَاصِمٍ

“Na Dan kada budete uzmičući bježali, kada vas od Allaha neće moći niko odbraniti!”[5]

Da li se nezaštićenost ljudi odnosi samo na Sudnji dan, a danas mogu pobjeći od Božije moći? Da li danas imaju pomagača i prijatelja koji ih može spasiti od Boga? Da li će na Sudnjem danu ti pomagači nestati i čovjek će sam ostati suočen sa Bogom?

مَا لَكُم مِّن مَّلْجَأٍ يَوْمَئِذٍ وَمَا لَكُم مِّن نَّكِيرٍ

“Toga Dana pribježišta nećete imati, niti ćete moći poricati.”[6]

يَوْمَ لا يُغْنِى مَوْلًى عَن مَّوْلًى شَيْئًا

“Dan kada prijatelj neće prijatelju ništa pomoći.”[7]

وَاتَّقُواْ يَوْماً لاَّ تَجْزِى نَفْسٌ عَن نَّفْسٍ شَيْئاً وَلاَ يُقْبَلُ مِنْهَا عَدْلٌ وَلاَ تَنفَعُهَا شَفَاعَةٌ وَلاَ هُمْ يُنصَرُونَ

“I bojte se Dana kada niko ni za koga neće moći ništa učiniti, kada se ni od koga iskupljenje neće primiti, kada nikome zauzimanje neće koristiti i kada im niko u pomoć neće priteći!”[8]

وَاتَّقُواْ يَوْماً لاَّ تَجْزِى نَفْسٌ عَن نَّفْسٍ شَيْئاً وَلاَ يُقْبَلُ مِنْهَا شَفَاعَةٌ وَلاَ يُؤْخَذُ مِنْهَا عَدْلٌ وَلاَ هُمْ يُنصَرُونَ

“I bojte se dana kada niko ni za koga neće moći ništa učiniti, kada se ničiji zagovor neće prihvatiti, kada ni od koga iskupljenje neće se primiti i kada im niko u pomoć neće priteći.”[9]

يَوْمَ لا تَمْلِكُ نَفْسٌ لِّنَفْسٍ شَيْئًا وَالأَمْرُ يَوْمَئِذٍ لِلَّهِ

“Toga Dana nijedna duša neće pomagati drugu, tada će sva vlast pripadati jedino Allahu.”[10]

يَوْمَ يَأْتِ لاَ تَكَلَّمُ نَفْسٌ إِلاَّ بِإِذْنِهِ

Onoga dana kad nastupi, niko ni riječ neće izustiti bez dopuštenja Njegova.[11]

يَوْمَئِذٍ يَوَدُّ الَّذِينَ كَفَرُواْ وَعَصَوُاْ الرَّسُولَ لَوْ تُسَوَّى بِهِمُ الأَرْضُ وَلاَ يَكْتُمُونَ اللّهَ حَدِيثًا

“Tada će oni što nisu vjerovali i Poslanika nisu slušali poželjeti da se sa zemljom sravne, jer Allahu neće utajiti riječ nijednu!”[12]

Ovi ajeti, bez posebne potrebe da se pojašnjavaju, jasno govore da na Sudnjem danu niko nikome neće moći pomoći, da Allah, dž.š., apsolutno raspolaže sa svime i da je On Jedini i Istinski Vladar i Moćni. Međutim, mi znamo da vlast i moć uvijek, pa i sada, jedino Njemu pripadaju. Izdavanje zapovijedi i zabrana uvijek i jedino Njemu pripada. Nijedno biće ne može da se usprotivi Božijoj zapovijedi ili da je izbjegne. Allah, dž.š., je stalno Sultan i nema utočišta osim kod Njega. Gospodar je Pobjedonosni, postojeći po Svojoj Biti, posjednik Džemala i Dželala, Onaj koji oprašta, Milostivi. Za Boga nema jučer i sutra. Bog koji je danas moćan, a sutra nije, ustvari nije Bog.

وَهُوَ الَّذِى فِى السَّمَاء إِلَهٌ وَفِى الأَرْضِ إِلَهٌ وَهُوَ الْحَكِيمُ الْعَلِيمُ

“On je Taj Koji je Bog na Nebesima, a Bog je i na Zemlji; On je Mudri i Sveznajući!”[13]

قُلْ هُوَ اللَّهُ أَحَدٌ * اللَّهُ الصَّمَدُ * لَمْ يَلِدْ وَلَمْ يُولَدْ * وَلَمْ يَكُن لَّهُ كُفُوًا أَحَدٌ

“Reci: ʻOn, Allah, Jedan je! Allah opstoji po Sebi i nema potrebu ni za kim! Nije rodio nit’ rođen je, i niko Mu ravan nije!ʼ”[14]

Ova svojstva Allaha, dž.š., nisu ograničena niti svojstvena samo Ahiretu. Uvijek je tako bilo i uvijek će biti. Vjerovanje da postoji razlika u Božijim svojstvima u različitim vremenima i razdobljima je čisti širk.

Prema tome, šta ovi ajeti žele da kažu?

Ovi ajeti žele da nam ukažu na činjenicu da će se nama tog Dana pokazati i očitovati da je On apsolutno Moćni, Pobjedonosni, Koji zapovijeda i zabranjuje, Posjednik, itd. Taj dan je Dan razumijevanja i spoznaje, otkrovenje zbilje. Danas mi ne možemo dosegnuti zbilju Jednoće Njegova Bitka i Njegova uzvišena imena i svojstva. Mi danas ne možemo dosegnuti zbilju toga da svojstva pripadaju jedino Njemu. Toga Dana ćemo shvatiti tu zbilju.

Danas zbog nefsanskih koprena i naše velike vezanosti za materiju i prirodu, ne možemo spoznati da su sva bića fatamorgana. Ovo savršeno i zadivljujuće uzročno-posljedično uređenje naš je pogled udaljilo od viđenja zbilje. Tako ne možemo shvatiti da je ono što je savršeno, postojano i čvrsto jedino Lice Božije i veza bića sa njihovim Stvoriteljem. Bića su sama po sebi, po svojoj biti, priviđenja i čisto nepostojanje. Toga Dana ćemo shvatiti:

وَعَنَتِ الْوُجُوهُ لِلْحَىِّ الْقَيُّومِ

“Lica će se pokoriti Živome i Vječnome.”[15]

Od čistote vina i nježnosti vrča

Pomiješa se boja vrča i vina

 

Sve vrč je kao da vina nema

Il’ vino je kao da vrča nema[16]

Toga dana postat će jasno da je cijeli dvorac Kreacije očitovanje po Božijoj Ljepoti i znak je Njegove Veličanstvenosti (Dželala).

Ezelska ljepota s lica otkloni zastor

Otvoreno i tajno blistati stade

 

Svjetlo i tama od nje pojaviše se

Od nje vidljivim postaše svi prizori

 

Spoji zajedno lanac djelića i cjeline

Svaki trn i ruža od nje dobiše značaj

 

Javno i tajno sve što u umu se nalazi

Ispoljavanje ljepote su svi do jednoga

Tada ćemo shvatiti da je Bog Vladar Sudnjega dana. I više, shvatit ćemo da vlast pripada Allahu, čast pripada Allahu, znanje pripada Allahu, moć pripada Allahu, život pripada Allahu. Sva svojstva pripadaju Allahu.

Dakle, zaključak rasprave bi bio taj da će se na Sudnjem danu Allahu, dž.š., pripisati sva svojstva, ali ne u smislu da ta svojstva opstoje po Božijoj Bîti, već da će Toga Dana sva svojstva da se očituju i ispolje tako da sva stvorenja spoznaju ovu zbilju.

وَلَوْ يَرَى الَّذِينَ ظَلَمُواْ إِذْ يَرَوْنَ الْعَذَابَ أَنَّ الْقُوَّةَ لِلّهِ جَمِيعاً وَأَنَّ اللّهَ شَدِيدُ الْعَذَابِ * إِذْ تَبَرَّأَ الَّذِينَ اتُّبِعُواْ مِنَ الَّذِينَ اتَّبَعُواْ وَرَأَوُاْ الْعَذَابَ وَتَقَطَّعَتْ بِهِمُ الأَسْبَابُ

“Samo da znaju oni što čine nasilje da – kada im patnja postane očita – sva sila bit će u Allaha i da Allah žestoko kažnjava. I kada se oni što bijahu vođe budu odricali svojih sljedbenika, spoznavši kakva je kazna, i kada među njima dođe do prekida spona.”[17]

Nasilnici i grješnici, u nadi da će kao što su na Ovom svijetu slijeđenjem svojih vođa bili nagrađivani od njih, i na Sudnjem danu će tražiti utočište i spas kod njih preslikavajući sliku veza i odnosa sa Ovog svijeta. Ali uzalud im ta nada, jer te veze i spone će biti prekinute, pa će ih se čak i vođe njihove odreći kada se suoče sa težinom tog Dana.

Dio ajeta: “Kada među njima dođe do prekida spona”, ukazuje na to da su sve međuljudske veze bile utemeljene na Ovom svijetu. Na Sudnjem danu svi ti odnosi će biti poništeni, jer nisu proizlazili iz zbilje. Tamo među ljudima neće biti položaja onoga koji naređuje i onoga koji slijedi i pokorava se. Tamo će se podići i ukloniti status vladara i potčinjenog, višeg i nižeg, bogatog i siromaha, itd. Ove veze tamo neće postojati. Tamo će život stvorenja biti, samo i jedino, na temelju veze sa Stvoriteljem. Svi će biti ovisni o isijavanju svjetlosti tevhida. Nijedno biće neće imati, ni koliko vrh igle, postojanja pored Gospodareve egzistencije.

Zbilja toga da na Sudnjem danu neće biti primljeno ničije zagovaranje, niti će biti koristi od zagovaranja, također vrijedi i sada, na Ovom svijetu. U tom pogledu nema nikakve razlike između Ovog svijeta i Budućeg. Na Ovom svijetu izlječenje se odvija preko nekih uzroka i posljedica koji donose željeni učinak, ali u zbilji – to je Allahovo djelo. Jedina razlika je ta što će se na Ahiretu potpuno jasno očitovati da je sve od Allaha, dž.š.

Da bi rečeno bilo jasnije, nužno moramo navesti određene napomene.

Ovaj svijet, Svijet materije i prirode, ustrojen je na uzročno-posljedičnim vezama. Tako, pojave kao što su izmjena dana i noći, izmjena godišnjih doba, Sunce i zvijezde, planine i mora i bezbroj drugih pojava sa svojim bezbrojnim svojstvima i vezama, oblikuju Ovaj svijet koji ima dva lica: jedno lice se odnosi na njegovu stvorenost (ona slika koju mi stvaramo u našem umu o toj stvari), a drugo je Lice Božije.

Dakle, ovaj zahir, odnosno vanjsko, ima batin, odnosno unutarnje. Vanjsko je zastor i koprena koja sprječava posmatranje unutarnjih zbilja. Vanjsko je upravo ono što opažamo svojim tjelesnim osjetilima. Sve percepcije stečene ovim putem, njihove pojave kao i nestajanje, proizlaze iz niza uzročno-posljedičnih veza koje na Ovom svijetu nikako nisu promjenljive.

وَلَن تَجِدَ لِسُنَّةِ اللَّهِ تَبْدِيلاً

“A ti nećeš naći u Allahovim zakonima nikakva odstupanja (zamjene).”[18]

وَلَن تَجِدَ لِسُنَّتِ اللَّهِ تَحْوِيلاً

“U Allahovim zakonima ti nećeš naći nikakve preinake.”[19]

Cijela ova Kreacija, sa svim svojim neobičnostima i zadivljujućim pojavama i ovaj niz čvrstih, postojanih i savršenih veza djeluje na temelju ovog nepromjenljivog Božijeg zakona. Sjeme položeno u zemlju neće izniknuti bez vode. Ali, ako se tom sjemenu osiguraju potrebni uvjeti, ono će otpočeti rast bez ikakva odstupanja. Mi sve pojave pripisujemo upravo ovom preciznom nizu uzroka i posljedica. Svi ovi uzroci su tačni i nisu izmjenjivi.

Međutim, izdignimo se malo više i posmatrajmo aspekt Lica Božijeg kod stvorenja! Vidjet ćemo da su sva ova bića potčinjena Božijoj Moći i Volji. Melekut bića je u Božijoj ruci. Zbilja bića je u njihovoj vezi sa Bogom. Bog je sva bića stvorio sa jednim “Budi!” Ova bića u pogledu svoje egzistencije bez povezanosti sa Bogom su čisto priviđenje i fatamorgana. Ako povjetarac Božije Milosti zapuhne ona postoje, u suprotnom ne postoje.

Ovaj svijet je poput jedne tvornice. Kada uđete u tvornicu vidite mnoštvo strojeva koji svaki za sebe rade. Jedna mašina prima ulazni materijal i predaje ga drugoj mašini, koja ostavlja trag na tom materijalu. Tako u nizu, svaka od mašina ostavi trag na materijalu koji se prerađuje dok na kraju ne izađe gotov osmišljen proizvod. Kada vidite gotov proizvod čudite se kako je moguće da ove mašine bez ljudske pomoći i nadzora uspijevaju napraviti proizvod koji koristi svojoj svrsi?

Međutim, kada izađete iz tvornice, otići ćete u prostorije kompanije gdje ćete naći jednog čovjeka koji upravlja svime i nadzire sve. Njegovom voljom se pokreće i radi tvornica, njegovom voljom prestaje raditi.

Ovo je bio samo primjer, a zbilja odnosa Lica Božijeg sa bićima je mnogo uzvišenija i veza je neuporedivo jača. U Ovom svijetu cijeli poredak uzroka i posljedice svoj posao obavlja veoma precizno. Majka, otac, sin, prijatelj, vladar i kralj, Zemlja i Nebesa, Sunce i Mjesec, planine i mora itd., sve zauzima svoje tačno određeno mjesto i ostvaruje uticaj u održavanju našeg života. Ako samo jedna od ovih karika nestane, Kreacija će u potpunosti da nestane. I ovo je lice stvorenog.

A Lice Božije je “potpuna veza ” ovog niza i svaka karika ovog niza je po Bogu. Svjetlost tevhida je ta koja iz dubine skrivenog svijeta isijava na ove oblike i pokreće “tvornicu” postojećeg svijeta. Cio ovaj niz je podređen Božijoj zapovjedi i očitovanje je Božijih znakova Džemala i Dželala. Na Sudnjem danu ovaj aspekt lica stvorenog kod stvorenja će nestati, i jedino će ostati Lice Božije koje ćemo izravno posmatrati.

فَسُبْحَانَ الَّذِى بِيَدِهِ مَلَكُوتُ كُلِّ شَىْءٍ وَإِلَيْهِ تُرْجَعُونَ

“Zato – neka je slava Onome u Čijoj je Ruci melekut (vlast) svih stvari, i Njemu ćete se vratiti!”[20]

Na Ovom svijetu su ljudi, zbog svoje naviknutosti na uzroke i posljedice, nemarni prema ovoj zbilji i zaboravljaju je. Kada dođu na Kijamet, gdje nema ovog prirodnog poretka i uzročno-posljedične zakonitosti, shvatit će zbilju: “Bio je Allah i nije bilo sa Njim ništa. I sada je kao što je bilo.” Budući da u božanskom svijetu nema mjesta vremenu, pa tako ni prošlog i budućeg, kraj hadisa je logičan zaključak njegovog prvog dijela.

Uostalom, zar je moguće ikako pretpostaviti da bića koja su samo fatamorgane u odnosu na Uzvišenog Gospodara iskažu bilo kakav oblik egzistencije i postojanja i suoče se za Božijom Ljubomorom i Dželalom koji bi ih izbrisao sa poprišta postojanja?!

Gospodar je oduvijek i uvijek će biti. Njegova svojstva su stalno sa Njim. Allah je u Svojoj Biti, imenima, svojstvima i djelima Jedan. Allah je u svim svjetovima Jedan. Uticaj Njegovih svojstava nije samo na Kijametu i u Svijetu tevhida. Allah je i na Ovom svijetu Jedan. Na Kijametu je Jedan.

يَا أَيُّهَا النَّاسُ أَنتُمُ الْفُقَرَاء إِلَى اللَّهِ وَاللَّهُ هُوَ الْغَنِىُّ الْحَمِيدُ

“O ljudi, vi ste siromasi, vi trebate Allaha, a Allah je nezavisan i hvale dostojan.”[21]

Kada se ispolji svjetlost tevhida, vidjet će se da ove ogromne planine nemaju od sebe veličine ni snage ni koliko slamčica. Planine i sva ostala bića, bez izuzetka, izgubit će svoj identitet pred ukazivanjem svjetlosti tevhida. Kakvu svjetlost može da ima do pola izgorjela svijeća pored svjetlosti tevhida?

Kada umjesto Ovog svijeta dođe drugi, svako biće će biti poput velikog komada leda izloženog sunčevima zrakama. Led ima određenu veličinu, ali ona se gubi pred sunčevom svjetlošću. Kako samo Kur'an na lijep način prikazuje nestajanje ovih uzroka na koje se ljudi oslanjaju na Ovom svijetu.

اللّهُ وَلَوْ تَرَى إِذِ الظَّالِمُونَ فِى غَمَرَاتِ الْمَوْتِ وَالْمَلآئِكَةُ بَاسِطُواْ أَيْدِيهِمْ أَخْرِجُواْ أَنفُسَكُمُ الْيَوْمَ تُجْزَوْنَ عَذَابَ الْهُونِ بِمَا كُنتُمْ تَقُولُونَ عَلَى اللّهِ غَيْرَ الْحَقِّ وَكُنتُمْ عَنْ آيَاتِهِ تَسْتَكْبِرُونَ * وَلَقَدْ جِئْتُمُونَا فُرَادَى كَمَا خَلَقْنَاكُمْ أَوَّلَ مَرَّةٍ وَتَرَكْتُم مَّا خَوَّلْنَاكُمْ وَرَاء ظُهُورِكُمْ وَمَا نَرَى مَعَكُمْ شُفَعَاءكُمُ الَّذِينَ زَعَمْتُمْ أَنَّهُمْ فِيكُمْ شُرَكَاء لَقَد تَّقَطَّعَ بَيْنَكُمْ وَضَلَّ عَنكُم مَّا كُنتُمْ تَزْعُمُونَ

“A samo da ti je vidjeti nasilnike u smrtnim mukama, dok meleci pružaju ruke: “Ispustite duše svoje! Danas vam je nagrada užasno stradanje zbog onoga što ste o Allahu govorili bez osnove i što ste bili oholi u odnosu na Njegovo znamenje! A doći ćete nam pojedinačno, kao što smo vas prvi put stvorili, i iza sebe ostavit ćete blaga koja smo vam dali. Ne vidimo s vama posrednike vaše, koje ste među sobom smatrali Allahu ravnim, pokidaše se veze vaše, nesta vam onih u koje ste se uzdali!”[22]

Dva posljednja stavka u ovim ajetima na zadivljujući način opisuju pojavu svijeta zbilje i meleka, te kako u tim trenucima sav imetak ostaje iza čovjeka, svi njegovi prijatelji i pomagači, vladari i zapovjednici, bližnji i rodbina. Ni najmanjeg traga ne ostaje od njih. Čovjek je cijeli život proveo i potrošio u igri sa ovosvjetskim stvorenjima, ali sada mu postaje jasno da su sve to bile lutke. Svoje znanje, moć i život je potrošio u igri sa priviđenjima i lažima.

Ako neznanju približimo se to zatvor Njegov je

Ako znanju približimo se to dvor Njegov je

 

Ako u san padnemo Njegovi opijeni smo

Ako na javi smo u rukama Njegovim smo

 

Ako zaplačemo oblak blještavi Njegov smo

Ako nasmijemo se tad munja Njegova smo

 

Ako bijesni i ratoborni smo, onda to slika Njegova gnjeva je

Ako miroljubivi i milostivi smo to slika Njegove ljubavi je

 

Ko smo mi u ovom zapetljanom svijetu ?

Poput elifa smo što sam ništa nema

 

Ako ko’ elif odvojen i sam ti budeš

Na ovom putu ti jedinstven čovjek ćeš biti[23]

Jedan drugi pjesnik je divno spjevao:

Krčmaru ono vino jedinstva donesi

Da s lica srca odnese mi mahmurluk

 

Ljubav jedinstva ako na tren pokrene se

Odnijet će te do sokaka Voljene

 

Čut’ ćeš tog trena ti milozvučni glas

Neustrašivi uzvik: “Čija je vlast?”

 

Iako Gospodar reče u “Majci svih knjiga”

Na Kijametu to bit će glas onog Gospodina

 

Al’ stvari mnogo imade skrivenih i preciznih

Reći ću ti tumačenje ako želiš, prijatelju

 

Podigni glavu iz svjetova ka Njemu

Pomoć je u tumačenju, a kasno je za razgovor

 

Zatvori usta od govora i čini tavaf

“Putovanje u Bogu” je tvoj tavaf

 

Odbaci sve što povjerio ti je Prijatelj

Sve što postoji i ne postoji, Njegovo vlasništvo je

 

Ako uho mnoštva napustiš

Smiono ćeš slušati Božiji glas

 

Al’ reci ti meni ono uho gdje je?

I šta detaljno pokazalo mnoštvo je?!

Dakle, na Ovom svijetu čovjek očiju razrokih pogrešnu sliku zamisli. Na Ovom svijetu je tražio nešto drugo pored Allaha i zaboravio je propise tevhida. Mislio je da one iluzije i fatamorgana ima prolaz i u Svijetu zbilje, a sada na Sudnjem danu je postalo jasno da nema.

Tvoje lice vidljivo u svijetu je, a gdje skriveno je?

Ako je on skriven u svijetu, pa gdje vidljivo je?

 

Svijet prizor je tvoje ljepote i krasnoće,

O dušo, reci gdje prizor i duša svijeta je?[24]

Nakon ove rasprave mnogo je lakše shvatiti neke govore onih koji su duboko zaronili u tevhid, a njihove nam se riječi nekada čine začuđujućim i neshvatljivim. U knjizi Asrâru-s-salât (Tajne namaza) vječnog i velikog Božijeg arifa Mirza Dževad Maliki Tabrizi, r.a., prenosi predaju od Imama Alija: “Nisam pogledao stvar, a da prije nje, poslije nje i sa njom, nisam vidio Allaha.”[25]

Također, Malik Tabrizi u svom drugom djelu Liqâullah (Susret sa Allahom) prenosi predaju od Imama Sadika: “Nisam vidio stvar, a da nisam vidio Allaha prije nje, nakon nje i sa njom.”[26]

Draga je moja iza vela,

Lice joj lijepo zavređuje veo.

 

Svijet sav naslikani veo je,

Stvari sve slike su s vela.

 

Ova koprena me odvoji od Tebe,

To iziskuje sama koprena.

 

Ne, nikada između nas odvojenost,

Ne pravi prekivač vela.[27]

Međutim, Mulla Sadra navodi da se od Imama Alija prenosi i druga inačica istog hadisa koji glasi: “Nisam pogledao stvar, a da prije nje, sa njom i u njoj, nisam vidio Allaha.”[28]

Oni koji su čvrstim i postojanim korakom zakoračili na put tevhida i koji nemaju drugog cilja osim Allaha, i koji su prošli sve stepene iskrenosti i odbacili sve ono što nije Bog, nakon teških borbi sa nefsom, dospijevaju u položaj kada u svim stvarima vide samo Allaha još na Ovom svijetu. A to je upravo ono saznanje – u jednom drugom obliku – kojeg će svi ljudi na Sudnjem danu da dosegnu, ovisno o tome kakvi dođu sa Ovog svijeta.

هُوَ الأَوَّلُ وَالآخِرُ وَالظَّاهِرُ وَالْبَاطِنُ وَهُوَ بِكُلِّ شَىْءٍ عَلِيمٌ

“On je Prvi i Posljednji, i Vidljivi i Nevidljivi; i On zna sve!”[29]

Ovo je ono melekutsko piće kojim Allah, dž.š., napaja Svoje odabrane robove. Piće koje opija njihove umove, a otklanja nefsanke pohote, kada zaljubljenik opijen Ljepotom Božijom hrli Njemu u susret. Njemu tada postaje jasno značenje:

وَسَقَاهُمْ رَبُّهُمْ شَرَابًا طَهُورًا

“I Gospodar njihov davat će im pića čistog.”[30]

Od “Daće im Gospodar njihov da piju čisto piće”[31] svi evlije opijene

Od neprolaznog Džemala sedmorica[32] petorica[33] i četvorica[34] opijeni.[35]

Tijelo poput sjenke na zemlji, a duša čista ašička

U Džennetu Adnu “džennetskim baščama kroz koje će rijeke teći”[36] opijena.

 

Nije čudo za ašike kad od pehara Božijeg jedinstva

Planina, pustinja, brda i sva stabla opijena su.[37]

[…]

Hafiz Širazi u vezi s ovim je spjevao:

Pokušavah više puta da Ti budeš moja mila;

da si želju ispunila, srce bi mi umirila!

 

Budi svjetlo očiju što noći bez sna nižu;

Ovom srcu što Te želi – hajde, budi blizu!

 

Da se diče pred slugama – običaj je ljepotica;

kad se šepuriš – budi mi jedina gazdarica.

 

Žalim li se na zavodničke usne zbog kojih stradam,

utjehu mi pruži i pusti da Ti se jadam.

 

U tratini gdje voljene pomažu onima koji ih vole,

i Ti meni ljubav ukaži, imaš li za to volje!?

 

Noću dođi u zaljubljenih trošnu kolibu jada;

jednu večer budi bliska srcu što zbog tebe strada.

 

Sunce će sjajno za mene ulov ništavan biti,

uspijem li srnu hitru k’o Ti što si uloviti!

 

Mada ja sam Hafiz grada, neću vrijedit jednog zrna

ne budeš li Ti uz mene, pomoćnica moja prva.[38]

[…]

---