Nakon ovog sažetog presijeka Faraonovog psihološkog profila iz kojeg se razaznaje bolesni um tiranina, nemilosrdnog ubice, dehumanizirane žive forme koja se nije libila ničeg da bi ostala ono što je bila umislila u svom bolesnom umu, a pored svega toga bio je prihvaćen od strane savremenika, što je značilo da je imao svu potporu i moć u rukama i autoritet i kapital i ljude i vojsku, sve baš sve. Uzmemo li to u obzir do određenih granica možemo shvatitu svu nepokolebljivost i snagu volje i vjere koja je krasila jednu ženu, i to ženu koja mu je sa formalnog aspekta gledano bila najbliže ljudsko biće.
Hazreti Asija, supruga faraonova, u modernom okviru vrjednovanja bila bi first lady, ali puno moćnija nego li današnje prve dame (s tim da u ono doba nije bilo paparazza, niko nije smio ucjenjivati jer je vlast bila apsolutistička). Imala je sve nadohvat ruke, mogla je da je htjela dijeliti moć sa svojim mužem. Faraon, ta kreatura koju je nemoguće opisati u jasnoj mjeri, ipak pred njenom veličinom nije bio veći od beskorisnog roba. Pored svega imao je i veliki problem: šta s njom, kako naći kompromis?
Hazreti Asija bijaše žena u takvoj prilici da su joj se svi dodvoravali, klanjali i micali s puta, svi, baš svi s kojima bi mogla doći u kontakt, bez obzira bio ministar, savjetnik, tjelohranitelj, vojnik, prosjak, ambasador, obdusman…
Hazreti Asija bijaše svjesna cijene koju će morati platiti za odluku da ispolji svoj svjetonazor, tj. vjerovanje u Boga. Bila je svjesna da posljedice takve odluke nisu sagledane samo u tome da će izgubiti ugled i da će morati da se povuče s društvene scene, znala je da je čeka ono najgore. Njen muž bijaše beskompromisan i od njega je očekivala da je izloži najgorim mučenjima, koje vjerovatno neće moći ni preživjeti.
Međutim, ljubav prema Bogu je nešto neopisivo, nešto zadivljujuće. Kod koga se javi u njegovim očima jedinu veličini i vrijednost predstavlja Bog, sve ostalo je nebitno i malehno. Rumi u svojim kratkim ali sadržajnim stihovima između ostalog primjećuje:
Sretnik što Te spozna, s životom šta da čini,
s djecom, porodicom i sa domom šta da čini?
Opčaraš ga pa mu na dar oba svjeta daš,
Tobom opčarani, s dva svjeta šta da čini?
Moć vjerovanja i učinak volje u čovjekovom životu može do te mjere biti velik da jednostavno ne postoji sila na svijetu da je slomi ili pokori. Vjerovanje je to koje vjernika čini postojanijim i stabilnijim od planinskih masiva. Ova tvrdnja je utemeljena na predaji u kojoj se kaže: “Zaista je vjernik postojan poput planine, ne mogu ga pomjeriti ni (najjače životne) oluje.” Oluje koje su u prošlosti uništile mnoge narode, nemaju moć čak ni pomjeriti s mjesta, čovjeka s čvrstom vjerom u Boga.
Ovo nije izuzetak, nije nadnaravno, ovo je znak samo još jednog zakona koji važi u Kreaciji. Kur’an časni, stavljajući Asiju na mjesto uzora cijelom čovječanstvu dok traje ovaj materijalni svijet, ukazuje na nekoliko univerzalnih zakona.
Čovječnost se ne ogleda kroz spolni identitet
Ovim je zakonom zauvijek markirana znakom neispravnosti ideja da je muškarac bolji od žene, a ujedno daje se do znanja da je čovjek, čovjek, zahvaljujući vjeri, volji i misaonom sklopu. Čovjeka ne čini čovjekom to što je muškarac ili žena. U tom slučaju riječ je o tjelesnoj različitosti koja postoji zarad ispunjenja određenih koristi. Poput različitosti koja vlada među biljkama i životinjama, čija uloga je produžavanje vrste. Da je kakvim slučajem spolni identitet glavni činitelj čovječnosti tada ga ne bi bilo kod biljaka i životinja, jer bila bi riječ o presudnom elementu koji odvaja jednu vrstu od ostalih vrsta u životinjskom carstvu.
Riječ je o zakonu
Motiv kur’anskih kazivanja nije u tome da se sabere hronološko kazalo, već cilj je objasniti zakone Kreacije na osnovu kojih u bilo koje vrijeme, na bilo kojem mjestu da se javi ideja, karakter i djelo koji su opisani kroz faraona imat će degradirajući efekat po čovječanstvo. S druge strane jedino oni ljudi koji se ukrase svojstvima zdravog vjerovanja i jake volje mogu opstati u takvoj atmosferi.
Moć slobodne misli
Sa kur’anske perspektive ukoliko čovjek iziđe iz okvira ograničenih vidika i orijentira se univerzalno nema sile koja bi ga mogla ugroziti, štaviše on je taj koji postaje osovina kreaciji. U tom će stanju gledati svijet upravo onako kako on želi. Rumi u svojim kratkim ali sadržajnim stihovima između ostalog primjećuje:
Zato što se ti zavrtiš a s tobom i glava,
oči će ti k’o vrtešku kuću ugledati znaj.
Zaploviš li čamcem po talasu plavom,
obala će s tvojom da se kreće glavom.
Ukoliko ti se zbog osvete u grudima steglo,
cio će ti dunja biti malen ko tjesno odjelo.
Budeš li spram prijatelja ponašanja dobra,
u očima dunjaluka bit ćeš najboljega roda.
Zato što si dio svijeta o ahbabu dragi,
cijelinu ćeš poput sebe vidjeti u glavi.
Svak ko bude kao tele i zvijerka činio,
svome ugledu u društvu štetu je učinio.
Rumi u ovim stihovima temelj savršenosti ili pak dehumanizacije ustanovljava na svjetopogledu i ideološkom sklopu.
Iz ajeta citiranih u prethodnim izlaganjima kao najvažnije možemo izdvojiti:
1. Hazreti Asija kao simbol moći vjerovanja i volje.
2. Faraon kao simbol nesreće i nemilosrdnosti.
3. Božija milost uvjetovana dvama uvjetima:
a. formalno izdvajanje iz redova nasilništva i arogancije,
b. moralno istupanje iz ponašanja njima svojstvenog.
Upravo usljed toga Kur’an časni spominjući Ibrahima, a.s., družinu iz pećine kao i opisujući karakteristike hazreti Merjeme, a.s., kaže:
I pošto napusti njih i one kojima su se, mimo Allaha klanjali, Mi mu Ishaka i Jakuba darovasmo, i obojicu vjerovjesnicima učinismo. (Merjem, 49)
Kada napustite njih i one kojima se, a ne Allahu, klanjaju, sklonite se u pećinu, Gospodar vaš će vas milošću Svojom obasuti. (El-Kehf, 16)
I spomeni u Knjizi Merjemu: kada se od ukućana svojih na istočnu stranu povukla i jedan zastor da se od njih zakloni uzela, Mi smo k njoj meleka Džibrila poslali i on joj se prikazao u liku savršeno stvorena muškarca. (Merjem, 16,17)
U jednom univerzalnom obraćanju u suri Fusilet, u 33. ajetu Kur'an časni poručuje: A ko govori bolje od onoga koji poziva Allahu, koji dobra djela čini i koji govori: “Ja sam zaista od onih koji su predani Allahu!” Dajući nam do znanja da nije dovoljno imati samo dobar svjetonazor, već on vrijedi tek kada je popraćen dobrim djelovanjem i svjesnom predanošću Allahu.
4. Udio i u materijalnoj i duhovnoj trpezi
Kur’anski je stav da između materijalnih i duhovnih užitaka ne postoji sukob ili kontradikcija, već monoteist mora imati standard, to što ima tijelo nalaže mu da obezbjedi materijalna sredstva koja tijelo nalaže. Imati standard u materijalnim užicima vodi čovjeka ka duhovnim užicima, najbolji primjer ovog standarda i principa jesu riječi hazreti Asije koja kaže: “Bože izgradi mi kuću kod Tebe u Džennetu!” Drugim riječima, Bože, želim imati i materijalnu, tj. formalnu plemenitost a i duhovnu, tj. želim biti u Tvojoj blizini. U kontekstu toga Sujuti kaže: “U skladu sa hadisom hazreti Asija će u džennetu biti Poslanikova žena.”
5. Neophodnost imanja uzora.
Vjerski je stav da čovjek kako god ima potrebu za dobrim i ispravnim zakonom tako ima potrebu i za uzorom. Vi u Allahovom poslaniku imate najbolji uzor, za onoga koji se nada Allahu i Onome svijetu, i koji puno Allaha spominje. (Ahzab, 21)
U skladu sa decidnim islamskim smjerom, čovjek nije zalutali brod koji pluta bespućem neodređenosti na oluji slučajnosti, već, čovjek je odgovorno i visokokotirajuće biće sa jasnim ciljevima i s unutarnjim i vanjskim vodičima klizi maršrutom od pustinje nebitka do visina zvanih Allahova bliskost.
Kako bi taj putnik postigao sreću i za sebe i za zajednicu dužan je da u toku svoga putovanja nauči kako da živi i da to znanje praktično provede odmah po njegovom primanju u svoj um.
Imajući svaki pa i najsitniji detalj u vidu islam nam je ponudio dva načina za upoznavanje s nepoznanicama vezanim za ovo elementarno pitanje.
a) objasnio je pravila i okvire života od početka pa do granica gdje počinje vječnost.
b) ponudio je savršene odgojne primjere u ljudima koji dok su živjeli predstavljali su živuće programe koji su ponuđeni kroz Kur'an.
Nakon svega što smo kazali, ukoliko ste pažljivo pratili i čitali, primjetit ćete krajnje naučan pristup životu kojim se služi Kur'an. Rekli smo da je naučni metod pristupa hipotetičkim stavovima da ih praktičnim putem dovedu do nivoa dokazanih zakona. Kur'an nam nudi divne zakone pozivajući nas da praktično ih provodeći stignemo do zacrtanog cilja, a zatim nam nudi savršene odgojne primjere koji su primjeri jer su praktično dokazali izvodivost intencije, da je čovjek stvoren da bude savršen.
