Zabrana traganja za mahanama ljudi
Kur'an: “O vjernici, klonite se mnogih sumnjičenja, neka sumnjičenja su, zaista, grijeh. I ne uhodite jedni druge i ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekome od vas bilo drago da jede meso umrloga brata svoga – a vama je to odvratno – zato se bojte Allaha; Allah, zaista, prima pokajanje i samilostan je.”[1]
1. Božiji Poslanik, s.a.v.a.: “Izbjegajite sumnjičenje jer je sumnjičenje najlažniji govor. Ne slušajte šta ljudi govore i ne istražujte mahane ljudi.”[2]
2. Božiji Poslanik, s.a.v.a.: “Nije mi naređeno da istražujem ljudska srca niti da razotkrivam njihove nutrine.”[3]
3. Božiji Poslanik, s.a.v.a.: “Ne tražite greške muslimana, jer će onome ko ispituje greške svoga brata, Allah ispitivati njegove greške, a kome Allah ispituje greške, osramotit će ga čak i da u svojoj kući bude.”[4]
4. Božiji Poslanik, s.a.v.a.: “Ne pitajte bludnika s kim je činio blud jer isto kao što je sa lahkoćom počinio blud, sa lahkoćom će oklevetati časnog muslimana.”[5]
5. Imam Sadik: “Ne ispituj ljude o njihovom vjerovanju jer ćeš ostati bez prijatelja.”[6]
Dozvola uhođenja u ratu
6. Imam Rida: “Božiji Poslanik, s.a.v.a., kada bi slao vojsku, a sumnjao bi u njena zapovjednika, uvijek je sa njim slao i povjerljiva čovjeka da ga izvještava.”[7]
Propis o uhodi
7. Imam Sadik: “Kada je moguće domoći se uhode i onoga koji odaje podatke, treba ih ubiti.”[8]
Slučajevi kada treba presuđivati po spoljnjim činjenicama
8. Imam Sadik: “U pet slučajeva ljudi trebaju djelovati u skladu sa propisom donesenim po spoljnjim činjenicama: starateljstvo (velajat), bračni odnosi (tenakuh), nasljedstvo, zaklane životinje i svjedočenje. Ako je spoljašnjost čovjeka povjerljiva, dozvoljeno je da svjedoči i ne treba istraživati njegovu nutrinu.”[9]
[3]Kenzu-l-‘ummal, 31597.
[5]Tehzibu-l-ahkam, 10/48/177.
[7]Vesailu-š-ši‘a, 11/44/4.
[8]Mustedreku-l-vesail, 11/98/12518.
[9]Vesailu-š-ši‘a, 18/213/1.