Mjera mudrosti – o sedždi

Sedžda

1. Imam Ali: “Roba ništa ne približava Allahu Uzvišenom kao mnoštvo sedždi i rukua.”[1]

2. Imam Sadik: “Sedžde su vrhunac ibadeta Ademova potomstva.”[2]

3. Imam Sadik na pitanje Seida ibn Jesara: “Da li da činim dovu na sedždi ili rukuu?” “Čini dovu na sedždi, jer je rob najbliži Allahu na sedždi. Moli Allaha, dž.š., za Ovaj i Budući svijet.”[3]

Produživanje sedžde

4. Božiji Poslanik, s.a.v.a.: “Ako želiš da te Gospodar proživi sa mnom, onda čini duge sedžde pred Allahom, Moćnim, Koji nema sudruga.”[4]

5. Imam Ali: “Produžite svoje sedžde! Nema teže stvari Iblisu od toga da vidi potomka Ademova kako čini sedždu, jer je njemu bilo naređeno da je učini, ali se nije pokorio.”[5]

6. Imam Sadik: “Skupina ljudi je došla kod Božijeg Poslanika, s.a.v.a., i rekla: ‘O Božiji Poslaniče, jamči za nas Džennet kod tvoga Gospodara.’ Poslanik reče: ‘Pod uvjetom da vi mene pomognete dugim sedždama.’”[6]

7. Imam Sadik: “Ali ibn Husejn bio je takav da kada bi pao na sedždu, ne bi dizao glavu sve dok mu znoj ne bi potekao.”[7]

Tragovi sedžde

Kur'an: “Na licima su im znaci, tragovi od padanja licem na tle.”[8]

8. Imam Ali: “Ne volim da se čovjeku vidi čisto čelo, a da na njemu nema traga od sedžde.”[9]

9. Imam Bakir: “Kod moga oca na čelu je bilo ispupčenje od sedždi. Godišnje bi ga dva puta rezao, a svakoga puta je bilo pet žuljeva. Zato su ga i zvali Onaj koji nosi žuljeve.”[10]