Nejasnoća
1. Imam Ali: “Sumnja*se zove sumnjom jer samo (prividno) liči na istinu. Što se tiče Allahovih prijatelja, uvjerenje im je svjetlo, a smjer Pravog puta im je vodič. A što se tiče Allahovih neprijatelja, zabluda je traženje njihovo, a sljepoća im je vodič. Smrt ne može izbjeći onaj koji je se boji, a vječnost ne može zadobiti onaj koji je voli.”[1]
2. Imam Ali: “Čuvajte se nejasnog jer je ono dato za smutnju.”[2]
3. Imam Bakir: “Zaustavljanje kod nejasnog bolje je od bacanja u vrtlog propasti.”[3]
4. Imam Sadik: “Najbogobojazniji od ljudi je onaj ko se zaustavi kod nejasnog.”[4]
Obaveznost napuštanja sumnjivog
5. Božiji Poslanik, s.a.v.a.: “Napusti ono što izaziva sumnju, a prihvati se onoga što ti ne proizvodi sumnju, jer onaj ko napasa uz zabranjeno područje blizu je da zagazi u njega.”[5]
6. Božiji Poslanik, s.a.v.a.: “Dozvoljene stvari su jasne i nedozvoljene stvari su jasne, a ono što se nalazi između ovoga dvoga su nejasne stvari. Ko napusti nejasne stvari, spasio se zabranjenog, a ko prihvati nejasne stvari, počinio je nedozvoljene i nastradao je ne znajući.”[6]
*Prva rečenica je jezičko objašnjenje. Naime, hazreti Ali objašnjava zašto je riječ “šubha” – koja u korijenu znači ličiti, sličnost – upotrijebljena sa značenjem nejasnoća, sumnja (Op. prev.).
[1]Nehdžu-l-belaga, govor 38.
[2]Nehdžu-s-se‘ade, 2/320.
[5]Tenbihu-l-havatir, 1/52.
