1. U zbirci Sahihu-l-Buhari se prenosi od Enesa: “Dok je Vjerovjesnik, s.a.v.a., jednoga petka držao hutbu, ustao je neko i zatražio: ‘O Allahov Poslaniče, stradali su konji, stradale su ovce, pa moli Boga da nam podari kišu!’ I on je ispružio ruke i molio!’”[1]
2. U zbirci Sahihu-l-Buhari se prenosi od Enesa: “Dok je Vjerovjesnik, s.a.v.a., jednom držao u petak hutbu, došao je neki čovjek i zatražio: ‘O Allahov Poslaniče, moli Boga da nam podari kišu!’
Nebo se, potom, naoblačilo i kiša počela padati da je čovjek jedva mogao stići kući; i neprestano je padala do sljedećeg petka. Isti čovjek, ili neko drugi, ponovo je ustao i rekao: ‘Moli Boga da od nas otkloni kišu, jer smo potopljeni!’
Tada je Allahov Poslanik, s.a.v.a., zamolio: ‘Bože moj, učini da kiša pada okolo nas, a ne na nas!’ I oblaci su se počeli raspršivati okolo Medine, tako da kiša nije padala na stanovnike Medine.”[2]
[1]Sahihu-l-Buhari, sv. 1, str. 315, predaja 890.
[2]Sahihu-l-Buhari, sv. 5, str. 2335, predaja 5982.
