Božiji oprost
1. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Ramazan je nazvan Ramazanom zato što on sigurno spaljuje grijehe.”[1]
2. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Mjesec Ramazan je mjesec koji vam je Bog odredio da ga postite; ko ga bude postio vjerujući i nadajući se nagradi u Boga, izaći će čist od grijeha kao na dan kada ga je majka rodila.”[2]
3. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Ko isposti mjesec Ramazan, poštujući njegove granice i ustežući se onog čega se treba ustezati u njemu, iskupio se za prošle grijehe.”[3]
Oslobođenje od Džehennemske vatre
4. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Mjesec ramazan je nazvan mjesecom oslobođenja jer Bog Svevišnji u svakom njegovom danu i u svakoj njegovoj noći oslobodi šest stotina osoba, a na njegovom završetku oslobodi koliko je oslobodio prije toga.”[4]
5. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Zaista, u vrijeme svakog iftara Bog Svevišnji ima ljude koje je oslobodio od Džehennemske vatre.”[5]
Okivanje šejtana
6. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Kada nastupi mjesec Ramazan otvaraju se vrata milosti, zatvaraju vrata Džehennema i okivaju se šejtani.”[6]
7. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao u svojoj hutbi u posljednjem petku mjeseca Šabana: “O ljudi, kada se pojavi mlađak mjeseca Ramazana budu okovani buntovni šejtani, otvorene kapije neba, kapije džennetske i kapije milosti, a pozatvaraju se vrata Džehennemske vatre.”[7]
8. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Kada bude prva noć mjeseca Ramazana Svevišnji pozove: ‘…O Džibrile, siđi na Zemlju i okuj buntovne šejtane na njoj tako da ne kvare Mojim robovima njihov post!’”[8]
Rasprava o okivanju šejtana u mjesecu Ramazanu
U nekim hadisima ovog poglavlja ukazano je na činjenicu da u mjesecu Ramazanu šejtani bivaju okovani, što ovdje pokreće više pitanja, kao što su:
Šta je šejtan? U okviru mudrosti kojom je obilježen poredak Svijeta i postojanja, zašto je dopušteno šejtanu da zavodi čovjeka? Koji su prolazi kojima njegova vlast stiže do čovjeka? Zašto Bog Svevišnji okiva šejtane i sprječava ih u njihovom zabluđujućem djelovanju u mjesecu Ramazanu, dok ih ostavlja slobodne u ostalim mjesecima? I konačno, ako su predaje koje upućuju na ovo značenje vjerodostojne, zašto neki postači naginju činjenju grijeha i progreški u ovom mjesecu?
Iako je ovo dobra prilika za opširan i zadovoljavajući odgovor na ove zapitanosti ovdje je moguće, ukratko, reći sljedeće:
U islamskom vidokrugu šejtan je izraz za nevidljiva bića iz roda džina. Oni imaju sposobnosti shvaćanja i spoznaje kao i slobodu i moć izbora. Ali, ta bića svoju slobodu zloupotrebljavaju, zavodeći čovjeka i obmanjujući ga posredstvom uljepšavanja ružnih postupaka, koje prikazuju lijepim, te putem izazivanja i raspirivanja čovjekovih nedopuštenih poriva.
Mudrost ove obmanjujuće uloge koju šejtani igraju u poretku Svijeta krije se u razvijanju skrivenih ljudskih sposobnosti i odgajanju savršenog čovjeka te njegovom pripremanju u svjetlu otpora koji pruža prema tim zamkama i mamljenjima. Prolazi kojima se vlast šejtana probija do čovjeka ne izlaze iz okvira razdraživanja i došaptavanja. Ta vlast ga poziva ka ružnim djelima iako ga ona ne može prisiliti da ih počini.
U svjetlu ovih objašnjenja ono što treba proučavati na ovom polju su dva pitanja:
Prvo, vezanje i okivanje šejtana u mjesecu Ramazanu.
Drugo, istraživanje činilaca koji se nalaze iza činjenja pogreški i pojave grijeha u ovom mjesecu, unatoč činjenici sputavanja šejtana i odsustva njihove obmanjujuće uloge.
Razlog vezivanja šejtana u mjesecu Ramazanu
Proučavanjem islamskih tekstova i njihovim razmatranjem postaje vidljivim da postoje dva razloga okivanja i sprječavanja šejtana u mjesecu Ramazanu na način da drugi razlog dolazi ispod prvog razloga u jednom vertikalnom poretku. To su sljedeći razlozi:
Prvi razlog: Naravska otpornost posta
Post naravski otklanja tlo na kojem vlast šejtana djeluje na čovjeka i njegovo obmanjivanje. Tačnije kazano, lanac kojim je šejtan sputan i okovan u mjesecu Ramazanu je sami post. Vjerovjesnik, s.a.v.a., je na to podsjetio riječima: “Zaista, šejtan kola čovjekom poput krvotoka, pa zapriječite njegove prolaze postom!”
Drugi razlog: Posebna Božija naklonost
Uz potporu koju post mjeseca Ramazana po svojoj naravi pruža postačima – zadržavanjem vlasti šejtana i odbijanjem od njih njegova zavođenja – sami čini robovanja Bogu preinačuju se u tlo izliva Božijih naklonosti na njih, koje ih u potpunosti obuzimaju. Tako, poruke predaja o sputavanju i okivanju šejtana u ovom mjesecu ukazuju na spomenuto značenje. Drukčije kazano, Božija naklonost nije nepromišljena da bi vrijedilo pitanje: Zašto Bog Svevišnji ne sputava vlast šejtana i ne zatvori put između njih i čovjeka u ostalim mjesecima? Nikako! Božija dobrota i Božija naklonost proističu iz samog čovjekova izbora i ulaska u okrilje ramazanskog odlaska u goste kod Boga.
Razlog nekorišćenja okovanosti šejtana
Ako se vlast šejtana nad čovjekom onemogućava u ovom mjesecu, barem u odnosu na postače, otkud onda povremeni nemar postača te njihovi posrtaji i grijesi, s obzirom na činjenicu da su šejtani sputani? Osnova sindžira kojim se vežu šejtani sastoji se od posta mjeseca Ramazana, a ne nečeg drugog. Zato, što se više post odlikuje ispravnošću i potpunošću sve je čvršći sindžir kojim se šejtani okivaju i obuzdava strast, što vodi prestanku nemara i zastranjenja koja iz njega proizlaze.
U svjetlu toga može se zaključiti da grijehe u mjesecu Ramazanu čine oni čiji post nije potpun.
Naglašavanje korišćenja blagoslova mjeseca Ramazana
9. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Zaista, nesretan je ko ostane bez Božijeg oprosta u ovom velikom mjesecu.”[9]
10. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Ko izađe iz mjeseca Ramazana a da mu ne bude oprošteno, pa neka mu Bog ne oprosti!”[10]
11. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Ponižen je čovjek kojem dođe a zatim i prođe mjesec Ramazan prije negoli mu bude oprošteno.”[11]
12. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Ko dočeka mjesec Ramazan pa mu ne bude oprošteno, neka ga Bog udalji od Svoje milosti; ko dočeka Noć sudbine (Lejletu-l-kadr) pa mu ne bude oprošteno, neka ga Bog udalji od Svoje milosti.”[12]
[1]El-Firdevs, sv. 2, str. 60, predaja 2339.
[2]Tehzibu-l-ahkam, sv. 4, str. 152, predaja 421.
[3]Musnedu Ibn Hanbel, sv. 4, str. 110, predaja 11524.
[4]En-Nevadir li-l-Aš‘uri, str. 18, predaja 2.
[5]Fedailu-l-evkat-li-l-Bejheki, str. 142, predaja 153.
[6]Fedailu-l-ešhuri-s-selase, str. 142, predaja 153.
[7]El-Kafi, sv. 4, str. 67, predaja 6.
[8]Biharu-l-envar, sv. 96, str. 348, predaja 51.
[9]Fedailu-l-ešhuri-s-selase, str. 77, predaja 61.
[10]El-Ikbal, sv. 1, str. 454.
[11]Sunenu-t-Tirmizi, sv. 5, str. 550, predaja 3545.
[12]Fedailu-l-ešhuri-s-selase, str. 115, predaja 109.