Gostovanje kod Boga Svevišnjeg

Vrijednost posta

1. Kur'an: “O vjernici, propisan vam je post, kao što je bio propisan onima prije vas, da biste bili svjesni Boga.”[1]

2. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Bog mi je dao (…) najveću radost u namazu i postu.”[2]

3. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Moj dragi Džibril je rekao: ‘Zaista, ova vjera je kao čvrsto drvo: vjerovanje je njegov korijen, namaz su njegove žile, zekat je njegov sok, a post su njegove grane s lišćem.’”[3]

Post u ime Boga Svevišnjeg

4. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Bog Svevišnji je rekao: ‘Post je moj i Ja nagrađujem za njega.’”[4]

5. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Bog Svevišnji je rekao: ‘Svako čovjekovo djelo je njegovo, osim posta; on je Moj i Ja ću za njega nagraditi.’ Post je štit čovjeku-vjerniku na Dan stajanja kao što nekog od vas štiti njegovo oružje na Ovome svijetu. Zadah iz usta postača je, usitinu, prijatniji u Boga od mirisa miska. Postač ima dvije radosti: kad okonča post pa jede i pije, i kada Me susretne pa ga uvedem u Džennet.”[5]

Rasprava o tumačenju hadisa (kudsi) “Post je moj…”

Ebu Hamid Gazali (u. 505. po H.) je, objašnjavajući ovaj hadis, rekao: “Post pripada samo Bogu i odlikovan je pripadanjem Njemu – premda svi vidovi robovanja pripadaju Bogu, kao što je i Kaba odlikovana pripadanjem Njemu , a  i sva Zemlja je Njegova – u dva značenja:

Prvo značenje je da je post ustezanje i napuštanje. U svojoj biti post je tajna; u njemu nema vidljivog djela. Svi vidovi robovanja Bogu su očigledni i izloženi ljudskim pogledima, dok za post zna samo Bog Svevišnji: on je skriveno djelo sa čistom strpljivošću.

Drugo značenje je da je post upokoravanje Božijeg neprijatelja. Sredstvo djelovanja šejtana – neka je Božije prokletstvo na njega! – jesu strasti koje se pojačavaju jedenjem i pijenjem. Zato je Allahov Poslanik, s.a.v.a., rekao: ‘Zaista, šejtan kola ljudskim tijelom poput krvotoka. Zatvorite mu prolaze gladovanjem!’ Budući da je posebnost posta u obuzdavanju šejtana, zatvaranju njegovih puteva i zaprječavanju njegovih prolaza, on kao takav zaslužuje ovakav posebni stepen u Boga.”

U djelu En-Nihaje Ibn Kesira stoji: “Najljepše što sam čuo u tumačenju spomenute predaje (hadisa) jeste da su svi vidovi robovanja kojima se ljudi približavaju Bogu Svevišnjem od klanjanja, hodočašća, milostinje, povlačenja u džamiju zarad moljenja (itikaf), povlačenje od svijeta (tebettul), moljenja, prinošenja žrtve životinja (kurban, hedj) pa do ostalih vidova robovanja Bogu, sve te vidove su mnogobošci (mušrici) primjenjivali u robovanju svojim bogovima i onima koje su smatrali jednakima Bogu. Jedino nije poznato da je bilo koja skupina mnogobožaca (mušrika) i sljedbenika vjerskih sljedbi u prošlim vremenima robovala Bogu postom i nastojala Mu se njime približiti.”

Obred posta kao vid robovanja Bogu poznat je samo u objavljenim vjerozakonima. Zato je Bog Svevišnji rekao: “Post je Moj i Ja za njega nagrađujem.” Drukčije kazano: Niko drugi, osim Mene, nema udjela u postu, niti se drugome, osim Meni, može postom služiti; zato Ja nagrađujem za post; nagrađivanje za post Ja preuzimam na Sebe Samog i ne prepuštam ga nikom drugom, ni meleku bliskom Meni, niti bilo kome drugom, onoliko koliko taj post bude posvećen Meni.

Vrijednost postača

6. Kur'an: “Oni koji se kaju, i koji robuju Bogu, i Njega hvale, i poste, i klanjaju, i traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju i Allahovih propisa se pridržavaju. A vjernike obraduju!”[6]

7. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Spavanje postača je robovanje Bogu, a njegov dah je slavljenje Boga.”[7]

8. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Pero biva zaustavljeno od bilježenja grijeha nad postačem sve dok ne završi post, ako ne uradi nešto što ga kvari.”[8]

9. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Postač ima dvije radosti: radost kada završi dnevni post i radost na Dan stajanja, kada glasnik prozove: ‘Gdje su oni žednih džigerica? Tako mi veličine Moje, Ja ću im sigurno danas žeđ utoliti!'“[9]

10. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Onaj ko upozna Boga i veliča Ga, on uskrati svojim ustima govor, stomaku hranu i sebe čuva postom i klanjanjem.”[10]

Moljenje melekâ za postača

11. Imam Sadik prenosi od svojih predaka, mir s njima: “Vjerovjesnik, s.a.v.a., je rekao: ‘Zaista, Bog Svevišnji je zadužio Svoje meleke moljenjem za postače.’ I još je rekao: ‘Džibril, mir s njim, izvijestio me je od Gospodara svoga da je rekao: Nisam zapovijedio Svojim melekima da mole za nekog od Mojih stvorenja, a da im se nisam u tome odazvao.”’[11]

12. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Nema postača koji je prisutan među ljudima koji jedu, a da njegovi udovi Boga ne slave i da meleki na nj blagoslov ne prizivaju, a njihovo blagosiljanje je traženje oprosta za njega.”[12]