1. Kur'an: “O vi koji vjerujete! Propisuje vam se post, kao što je bio propisan onima prije vas, da biste bili bogobojazni.”[1]
2. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Post je štit.”[2]
3. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Post je štit od Vatre.”[3]
4. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Post je štit sve dok ga postač ne probije.”[4]
5. U djelu El-Kafi se prenosi od Muhammeda ibn Jahja, nizom prenosilaca do Poslanika: “Vjerovjesniku, s.a.v.a., je došao neki čovjek i rekao: ‘O Allahov Poslaniče, ja nisam imućan da se oženim pa se Tebi tužim na neženstvo!’ On mu je rekao: ‘Pusti da rastu dlake tvoga tijela i ustraj u postu!’ On je tako postupio pa je prestala njegova pohota.”[5]
6. Imam Sadik prenosi od svojih predaka, mir s njima, da je Vjerovjesnik, s.a.v.a., rekao svojim drugovima: “Hoćete li da vas obavijestim o nečemu što će – ako to budete činili – udaljiti šejtana od vas udaljenošću istoka od zapada?” Odgovorili su: “Da, hoćemo.” On je rekao: “Post pocrnjuje lice šejtanovo.”[6]
7. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Postite, bićete zdravi!”[7]
8. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Ko izgladni svoj stomak misao njegova postane velika i srce njegovo razumno.”[8]
8. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Najbolji stepen u Boga Svevišnjeg ima onaj ko najduže gladuje i razmišlja, a najmrži Bogu Svevišnjem je svaki koji mnogo spava, mnogo jede i mnogo pije.”[9]
9. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Postaču neće biti odbijeno moljenje njegovo.”[10]
10. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Ko posti jedan dan na Božijem putu biće mu na Dan stajanja umanjeno stajanje za dvadeset godina.”[11]
11. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Ko posti jedan dan na Božijem putu Bog će između njega i Džehennemske vatre načiniti jarak širok koliko je između neba i Zemlje.”[12]
12. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Ko posti jedan dan dobrovoljno, Bog Svevišnji će ga uvesti u Džennet.”[13]
Rasprava o stepenima posta
Etičari i gnostici dijele post na: post običnih, post posebnih i post posebno odabranih ljudi, o čemu slijedi sažeto objašnjenje:
Prvo: Post običnih ljudi
Post običnih ljudi sastoji se u izbjegavanju i ustezanju od onoga što kvari post, kako je to podrobno objašnjeno u pravnim djelima. Taj stepen posta ubraja se u najlakše i najniže njegove stepene, što je vidljivo u riječima Vjerovjesnika, s.a.v.a.: „Najlakše što je Bog Svevišnji stavio u dužnost postaču u vrijeme njegova posta jeste napuštanje hrane i pića.“ To ukazuje na ovaj stepen posta.
Drugo: Post posebnih ljudi
U postu posebnih ljudi postač se ne zaustavlja samo na ustezanju od onog što kvari post nego se kloni svih Božijih zabrana i uzdržava se od njih. Tako, ustezanje od onoga što kvari post je uvjet valjanosti posta, dok je izbjegavanje onoga što je zabranjeno uvjet njegova primanja od strane Boga.
Treće: post posebno odabranih ljudi
Ovaj vid posta sastoji se od ustezanja srca i njegova odvajanja od svega što ga zaokuplja, mimo Boga Svevišnjeg, bilo to dopušteno (halal) ili zabranjeno (haram). Ebu Hamid Gazali, opisujući ovaj stepen posta, kaže: „Post posebno odabranih je post srca od prizemnih prohtjeva i ovosvjetskih misli i njegovo potpuno ustezanje od svega, osim Boga; ovaj vid posta kvari svaka misao, osim misli o Bogu i Sudnjem danu; kvari ga misao o Ovome svijetu, osim kad se mišlju o njemu želi vjera, jer je to opskrba za Onaj svijet, a nije za Ovaj svijet. Neko od gnostika je rekao: ‘Grijeh se piše onome čija je jedina briga u toku dana priprema hrane za okončanje dnevnog posta, jer to dolazi od manjka povjerenja u Božiju dobrotu i manjka čvrstog uvjerenja u obećanu opskrbu. Na tom stepenu su vjerovjesnici, potpuno iskreni i Bogu bliski. O dionicama tog posta govori se malo, a na njegovom ozbiljenju radi se mnogo. Ovaj stepen posta postiže se potpunim predavanjem sebe i svojih misli samo Bogu, i nikom drugom.’
Svaki od posljednja dva stepena ima brojne stepene u skladu s naporima postača i njihovom spremnošću. Također, post se razlikuje prema postačevim pobudama, tako da se na samom vrhu tih stepena nalazi postač čiji post nije posljedica njegova straha od kazne ili želje za nagradom nego je on samo provođenje Božije zapovijedi i želja za Njegovom blizinom te žudnja za Njegovim zadovoljstvom i susretom sa Njim.
[1]El-Bekare, 183.
[2]Sahihu-l-Buhari, sv. 2, str. 670, predaja 1795.
[3]El-Kafi, sv. 2, str. 19, predaja 5.
[4]Sunenu-n-Nesai, sv. 4, str. 167-168.
[5]El-Kafi, sv. 5, str. 564, predaja 36.
[6]El-Kafi, sv. 4, str. 62, predaja 2.
[7]Ed-Da‘vat, str. 76, predaja 179.
[8]Ihja ‘ulumu-d-din, sv. 3, str. 129.
[9]Tenbihu-l-havatir, sv. 1, str. 100.
[10]Musnedu Ibn Hanbel, sv. 3, str. 519, predaja 10187.
[11]Tarihu Bagdad, sv. 12, str. 243, predaja 6694.
[12]Sunenu-t-Tirmizi, sv. 4, str. 167, predaja 1624.
[13]Kitabu men la jehduluhu-l-fekih, sv. 2, str. 86, predaja 1801.
