“…i ne ogovarajte jedni druge! Zar voli neko od vas jesti meso svoga mrtvoga brata?! A to je vama gnusno…” (Kur'an, 49:12)
Poslanik Muhammed, s.a.v.a., jednom reče: “O ‘Ali! Kada neko čuje ogovaranje svoga brata muslimana počinjeno u njegovom prisustvu i on mu ne priskoči u pomoć, a u mogućnosti je to učiniti, Bog će ga poniziti na Ovom i na Onom svijetu.” (Al-Hurr al-`Amili, Wasa'il al-Shi`ah, sv. 8, hadis br. 16336.)
Ebu Zerr, r.a., jedne prilike upita Poslanika, s.a.v.a.: “O Allahov Poslaniče, šta je to gibet (ogovaranje)?” On je odgovorio: “To je pričati o tvome bratu ono što on mrzi.”
Ebu Zerr, r.a., je rekao: “O Allahov Poslaniče, šta ako se spominje ono što je istina u vezi njega?” On, s.a.v.a, je odgovorio: “Znaj da kada spomeneš nešto što je istina u vezi njega, počinio si ogovaranje, a kada spomeneš nešto što nije istina u vezi njega, počinio si potvoru.” (Al-Hurr al-`Amili, Wasai'l al-Shi`ah, sv. 8, hadis br. 16312)
Posljedice ogovaranja
Poslanik, s.a.v.a., je jednom dao savjet Ebu Zerru, r.a., govoreći: “O Ebu Zerr! Čuvaj se ogovaranja, jer je ogovaranje teže od bluda.” Ebu Zerr, r.a., reče: “Zašto je to tako, o Allahov Poslaniče?” On, s.a.v.a., odgovori: “To je zato što čovjek počini blud i onda se pokaje Bogu, a Bog prihvati njegovo pokajanje. Međutim, ogovaranje nije oprošteno dok ne bude oprošteno od strane onoga koji je ogovoren.” (Al-Hurr al-`Amili, Wasai'l al-Shi`ah, sv. 8, hadis br. 18312.)
Plemeniti Poslanik, s.a.v.a, je rekao: “Ko god ogovara muslimana kvari svoj post i gubi svoj abdest i doći će na Danu proživljenja sa ustima koja će smrdjeti više nego raspadnut leš, što će uznemiravati one koji su s njim na njegovoj postaji na Sudnjem danu (mawqif). Ako on umre prije nego mu bude oprošteno, njegova smrt će biti kao u onoga koji je umro smatrajući dozvoljenim ono što je Uzvišeni Bog zabranio.” (Al-Hurr al-`Amili, Wasa'il al-Shi`ah, sv. 8, hadis br. 16316.)
Imam Sadik prenosi od Poslanika, s.a.v.a., koji je rekao: “O vi koji ste prihvatili islam svojim jezicima, ali vjera još nije ušla u vaša srca, nemojte omalovažavati muslimane i nemojte tražiti njihove mahane. Zaista, Bog će pronaći mahane onoga koji traži tuđe. A onaj kome Bog traži mahane će biti ponižen čak i u svojoj kući.” (Al-Kulayni, al-Kafi, sv. 2, Kitab al-Iman wa al-Kufr, Bab man talaba ‘atharat al-Mu'minin, hadis br. 2.)
Imam Sadik prenosi od Poslanika, s.a.v.a., koji je rekao: “Pustoš koju proizvodi ogovaranje čovjekovoj vjeri je brža od one koju proizvodi aklah (bolest koja izjeda meso) njegovom tijelu.” (Al-Kulayni, al-Kafi, sv. 2, Kitab al-Iman wa al-Kufr, Bab al-Gheebah wa al-Buht, hadis br. 1.)
Kada ogovaranje uđe u naše ponašanje, ono ostavlja štetne učinke po dušu. Jedan on ovih učinaka su neprijateljstvo i mržnja prema žrtvi, koji se postepeno povećavaju. Ogovarateljeva mržnja i neprijateljstvo prema osobi ga može dovesti do toga da mrzi Svemogućeg Boga. Prema tome, on će napustiti Ovaj svijet sa mržnjom prema Bogu u svome srcu i ući će u vječnu nesreću.
Zabrana slušanja ogovaranja
Na isti način kako je ogovaranje zabranjeno, također je i njegovo slušanje zabranjeno. Zaista, kako to neke predaje naznačavaju, slušalac je isti kao ogovaratelj u svim zlim aspektima, toliko da je njegovo djelo teški grijeh koji obavezuje traženje oprosta od žrtve.
Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Slušalac je jedan od dva ogovaratelja.” (Al-Fayd al-Kashani, Al-Mahajjat al-Bayda’, sv. 5, str. 260.)
Imam Sadik prenosi od plemenitog Poslanika, s.a.v.a., da je zabranio i ogovaranje i njegovo slušanje. Poslanik, s.a.v.a., je pritom rekao: “Gledajte, ko god učini uslugu svome bratu spriječivši ga da ogovora na skupu, Bog će ga sačuvati od hiljadu vrsta zala na Ovom i na Budućem svijetu. A ako on to ne učini, uprkos tome što je bio u mogućnosti da ga spriječi, na njega će se staviti breme onoga ko ogovara sedamdeset puta uvećan.” (Al-Hurr al-`Amili, Wasa'il al-Shi`ah, sv. 8, hadis br. 16316.)
Među suptilnijim vrstama ogovaranja je njegovo slušanje sa zapanjenošću. Takva osoba izražava svoju zapanjenost kako bi ogovaratelja učinila još živahnijim u svojim opisivanjima. Njena zapanjeost ohrabruje potonjeg u lošim zlim djelima. Naprimjer, ona će reći “čudno” ili “estagfirullah”. Ili može reći: “Nisam to znao” ili “Nisam znao da bi on učinio takvo što!” Ovi izrazi su trebali potvrditi ogovarateljeve izjave i ohrabriti ga da doda nešto više. Ova djela su ustvari šejtanovo lukavstvo. Doista, podržavati ogovaranje je isto što i samo ogovaranje, kao što je i njegovo slušanje ili čak i bivanje tihim kada se ono čuje.
Da li je ogovaranje ikada dozvoljeno?
Postoji samo nekoliko situacija kada je dozvoljeno pričati o mahanama drugih osoba. Čovjek mora biti veoma pažljiv da ne dozvoli ovim izuzecima da postanu grijeh.
Neke od ovih situacija su:
– Da se zaštiti musliman od zla druge osobe, uključujući i situaciju kada je neko pozvan da posvjedoči integritet braka;
– Kada osoba o kojoj se govori ne skriva svoje kršenje Božijih zakona;
– Da se opišu mahane pacijenta psihologu s ciljem liječenja;
– Kritikovanje prenositelja hadisa.
Lijek za ovu bolest
Ako je neko, ne daj Bože, kriv za ovo ružno djelo, on ili ona se mora očistiti od ove mahane i gajiti korijene iskrenosti, jedinstva i solidarnosti i njegovom ili njenom srcu slijedeći ove korake:
– Neko vrijemo duboko se zamisliti nad posljedicama ovog grijeha na Ovom i na Onom svijetu. Misliti o užasnim i zastrašujućim oblicima koji će te napasti u kaburu (Berzahu) u na Danu proživljenja. Obrati pažnju na riječi časnog Poslanika, s.a.v.a., i njegove porodice, mir s njima, jer biseri njihove mudrosti po ovom pitanju će te nadvladati. Onda odvagaj četvrtinu sata zbijanja šale, tračanja i zadovoljstva sa imaginarnom požudom nasuprot hiljadama i hiljadama godina nesreće ili vječnog prokletstva u Džehennemu i beskonačnom bolnom kaznom.
– Razmotri ovo: čak iako imaš neprijateljstvo prema osobi koju ogovaraš, ta mržnja zahtijeva da ne bi trebao pribjeći ogovaranje. U predajama je navedeno da se dobra djela ogovaratelja prenose u knjigu dobrih djela žrtvi njegovog ogovaranja, a da se grijesi žrtve pridodaju ogovaratelju.
– Pokaj se i traži oprost od žrtve, ako je to moguće bez ikakvih izgleda za zle posljedice. U suprotnom, moraš preklinjati za Božiju milost za žrtvu ogovaranja.
– Prikupi sve svoje snage kako bi se očisito svoju dušu od ovog grijeha po svaku cijenu, time što ćeš obećati sam sebi da ćeš se suzdržavati ove gadosti određeno vrijeme. Stavi svoj jezik pod kontrolu i budi potpuno oprezan prema samome sebi, postojano budan, pozivajući se na obračun. S Božijom voljom, nadati je se da ćeš se nakon nekog vremena naći promijenjenog i čistog od njegovih bolesnih tragova. Postepeno će breme zadatka olakšati i ti ćeš osjetiti prirodnu sklonost ka mržnji prema ogovaranju. Na tom položaju, ti ćeš imati duševni mir i užitak u dostizanju slobode od ove mahane.
– Ogovaranje je često rezultat slabosti duše ogovaratelja, kao što je kompleks inferiornosti. Trebao bi zaviriti u svoju dušu i pronaći slabosti koje te nagone da ogovaraš tvoga brata ili sestru. Onda se prihvati liječenja slabosti.
Zaključak
Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Ni jedna vatra nije brža u spaljivanju suharaka, kao što ogovaranje spaljuje vjernikove vrline.” (Al-Mahajjat al-bayda’, sv. 5, str. 264.)
Preveo sa engleskog: Husein Al-Baldawi