108. Božiji Poslanik, s.a.v.a., kaže: “Postoje dvije skupine ljudi u mom Ummetu koje, kada su ispravne i Ummet je ispravan, a ako su pokvarene i Ummet će biti pokvaren.” Pitali su: “Božiji Poslaniče, koje su to dvije skupine?” Odgovorio je: “Vjerski učenjaci i vladari.” (Biharu-l-envar, sv. 2, str. 49.)
109. Imam Bakir kaže: “Kada sjediš kod učenog nastoj više slušati, nego govoriti. Nauči kako dobro slušati, kao što učiš kako dobro govoriti i ne prekidaj ničiji govor.” (Biharu-l-envar, sv. 1, str. 222.)
110. Božiji Poslanik, s.a.v.a., kaže: “O Ali! Džebrail je poželio postati čovjekom zbog sedam razloga:
1. namaza u džematu,
2. sagovorništva sa učenjacima,
3. izmirenja dvije osobe,
4. poštivanja siročadi,
5. posjete bolesnicima,
6. prisustva dženazama,
7. napajanja vodom hodočasnika.
Zato budi onaj koji žudi za ovim stvarima.” (Isna ‘ašarijja, str. 245.)
111. Imam Ali kaže: “Kada je govor mudrog ispravan, on služi kao lijek. A kada je pogrešan, onda je bolest.” (Nehdžu-l-belaga, izreka 265.)
112. Imam Hasan Askeri kaže: “Učenjaci među našim sljedbenicima su čuvari granica islama, zato je onaj koji se prihvati ove dužnosti bolji od onog koji se bori na poprištu protiv Rimljana… jer on brani vjeru naših sljedbenika.” (El-Ihtidžadž, sv. 2, str. 155.)
113. Imam Rida kaže: “Znajte da je poznavalac fikha onaj koji izlijeva blagoslove na narod, čuva ga od neprijatelja, umnožava blagoslove za njega i stiče im zadovoljstvo Uzvišenog Allaha.” (Biharu-l-envar, sv. 2, str. 5.)
114. Imam Ali kaže: “Učenjak ima veću nagradu od onoga koji danju posti, noću bdije i bori se na Allahovom putu. Kada učenjak umre, u islamu nastane praznina koja može biti nadoknađena samo njegovom zamjenom.” (Biharu-l-envar, sv. 2, str. 43.)
115. Imam Ali kaže: “Nestali su oni koji gomilaju imetke, makar bili i živi, dok će oni znanjem obdareni ostati živi sve dok je vremena. Tijela su njihova nestala, ali njihovi primjeri žive u srcima.” (Nehdžu-l-belaga, izreka 147.)
116. Imam Husejn kaže: “Zaista su pitanja i propisi izvršavaju posredstvom Allahovih učenjaka kojima su povjerni halal i haram.” (Tuhafu-l-ukul, str. 172.)