Buket cvijeća izvrta predaja Poslanika, s.a.v.a., i Ehli-Bejta

U ime Allaha Svemilosnog i Samilosnog

Prevela: Amina Čorak

“Vi koji vjerujete! Allahu se pokoravajte, a pokoravajte se i Poslaniku Njegovome, te onima koji vas vode…” (al-Nisa, 59)

Predaje koje slijede u ovoj knjizi nalaze svoje uporište u navedenom ajetu. […]

Dragi brate i sestro!

Svjedoci ste da danas na ovoj maloj planeti, manjoj od sela u odnosu na svemir, u razdoblju prepunom informacija, zbunjena ljudska vrsta našeg vremena izgara od žeđi u vreloj pustinji nepravde i nejednakosti tonući sve dublje i dublje u ponor grijeha i nepravde.

Oni koji se hvale ljudskom slobodom i srećom zabrinuto gledaju pad moralnih vrijednosti koji su sami prouzrokovali. Ne preostaje im ništa osim posmatranja uništenja čovjeka i čovječnosti. Da li je to zapravo uništenje poretka? Odgovor je iznenađujuće pozitivan, osim ako se čovjek vrati svojoj izvornoj prirodi uočavajući nesreću prošlog života kao svjetlo za budućnost i koristeći islam kao najbolji lijek.

U današnje vrijeme je islam, kao najbolji vodeći propis, bolje nego ikad u prošlosti pružio svoju ruku da spasi čovjeka utonulog i zasutog porocima. Milošću Božijom on se postavio da ga izliječi od pokvarenosti i izopačenosti. Islam je pogodan da utaži čežnju ovog duhovno odlutalog čovjeka u vreloj pustinji bezbožnosti pomoću teologije osvijetljene znanjem i izvrsnošću Ehli Bejta koji je odraz blistavog skupa otkrivenja i u kojem nema zalutalosti ni pogreške. Oni pokazuju svoje svjetlo u svim materijalnim i duhovnim aspektima čovjekova života. Prema tome, otvara se put zavaranom čovjeku koji nasumice pristupa stvarnosti.

Ali, dragi prijatelju, prvi i osnovni način prepoznavanja škole mišljenja je proučavanje njezinih glavnih tekstova sa ispravnim razumijevanjem riječi mudrosti i predvodnika. Poteškoće u različitim praktičnim pojavama mogu se uvidjeti i prosuditi upravo uz pomoć učenja te škole o pogledu na svijet. Na temelju rečenog mi smo preduzeli izdavanje trajnog komentara Kur'ana na engleskom jeziku pod naslovom Poučavanje u Svjetlo Kur'ana,koji je naišao na dobar prijem kod tragalaca za istinom u mnogim zemljama svijeta.

U protekle tri godine prva dva sveska ovog komentara su doživjela pet izdanja. Sada, na pragu šestog izdanja tih komentara svetog Kur'ana, knjiga pred vama Buket cvijeća obogaćena je predajama predvodnika islama, čistog Ehli Bejta i ponuđena svim tragaocima uzvišenog i svetog učenja.

Nadamo se da ćemo korištenjem mirisa ovog vječno svježeg cvijeća promišljati o predaji Osmog Imama, koji je rekao: “Neka se Uzvišeni Allah smiluje robu koji održava našu stvar.” Pitao sam: “Kako se održava vaša stvar?” Odgovorio je: “Stiče naša znanja i ljude podučava tim znanjima, jer zaista, kada bi ljudi znali vrijednost našeg govora, slijedili bi nas.”[1]

Dobronamjerno očekivanje

Nadamo se da će čitanjem i slušanjem ovim plemenitih riječi neporočnih očitovanje biti upotpunjeno među ljudima koji će slijediti časni Ehli Bejt. Nadamo se da će se mladost, nova generacija držati po strani od bilo kojeg vjerskog, mentalnog, moralnog, teološkog, socijalnog, ekonomskog, političkog i edukativnog previranja kako bi svaki od njih mogao izrasti u snažnog čovjeka od riječi i kao odani ratnik biti od koristi islamu i muslimanima diljem svijeta. […]

Selam svakome ko slijedi uputu!

Sejid Kemal Faghih Imani Isfahani

Predgovor bosanskom izdanju

Hvala Gospodaru svih svjetova i neka su najbiraniji blagoslovi Muhammedu, njegovoj čistoj porodici i plemenitim ashabima!

Dva su razloga nerazumijevanja zbilje i bića u Stvaranju. Prvi je njihova slabašnost i skrivenost, za kojim postoji zanimanje, te čovjekova – kao tragaoca za koga su filozofi rekli, nastojeći ga definisati, da je biće čija je definicija da se ne može definisati. Ustvari, ovakav njihov stav znači da oni nisu dosegli ništa od čovjekove zbilje, osim jedne umne slike kojoj su dali mjesto u nizu pored ostalih zbilja.

S druge strane, međutim, postoje zbilje koje zbog svog jakog intenziteta prisutnosti i očitovanja u Stvaranju nisu spoznatljive, kao što je to u primjeru svijeta skrivenog (gajb). Ovdje se nameće pitanje: Da li je svijet skrivenog, tj. njegova zbilja, nama nepoznat zato što se nalazi izdvojen i usamljen u jednom kutku Stvorenog, pa zato što mu nemamo pristupa nemamo ni uvida u njega?! Ovaj fenomen se može i drugačije gledati na način da je jačina očitovanja svijeta skrivenog tako velika pred našim osjetilnim čulima da su one nemoćne da ga prihvate. Ispravno je drugo pojašnjenje. Dakle, svijet skrivenog nedostupan nam je usljed stepena snage njegove pojavnosti, te njegove sveprisutne zbilje i obuhvatnosti, koju ima nad nama. Hafiz Širazi ovu zbilju pojašnjava kroz stihove:

Bog je sa srcem u svim stanjima bio,

ali ono Ga ne vidje, pa Ga je dozivalo izdaleka.

Da bi rečeno postalo jasno osvrnimo se oko sebe i sagledajmo naš odnos sa materijalnim i osjetilnim bićima koja nas okružuju. U nekim slučajevima zvuk je tako slab da ga naša moć sluha ne može registrovati, a isto vrijedi i za jake zvukove. Tražeći nekad izgubljenu stvar, mi je ne možemo naći zbog njene sićušnosti ili tame u kojoj se nalazi, kao što je ne možemo zapaziti ni pod jakim snopom svjetlosti. Nakon ovih primjera iz materijalnog svijeta, postalo nam je jasno zašto smo nemoćni i kakav je naš položaj kod percepcije i spoznaje svijeta skrivenog (gajba).

Šta je to gajb? Riječ gajb u arapskom jeziku znači nešto skriveno, nešto iza zastora. Odnosno, to su one stvari koje naše osjetilne moći ne mogu dokučiti. Ono što je jasno kod ovog pitanja jeste činjenica da zastor koji se ispriječio i lišio nas posmatranja tog svijeta nije materijalne prirode. Kada Kur'an kaže: “…pa smo ti skinuli koprenu i Danas /na Sudnjem danu/ si vida razbistrena” (Qaf, 22); jasno je da to nije materijalna koprena, već ona koju smo izgradili u našem biću. Ovo potvrđuje i početak istog ajeta, koji glasi: “Za ovo nisi mario…”Uzimanje u obzir pojma nemar spram neke pojave ima smisla i opravdano je u primjerima kada postoji mogućnost viđenja i spoznaje te pojave, ali zbog nemara čovjeku to biva uskraćeno. Prema tome, nemar i neobraćanje pažnje na duhovni svijet je koprena koja se isprječava posmatranju i spoznaji viših svjetova.

U perzijskoj književnosti postoji priča o vodi i ribi, koja na veoma lijep način prikazuje ovu zbilju. Riba kratke pameti plivala je morem. Nimalo se nije brinula o mrežama postavljenim da je uhvate. Nikad nije osjetila žeđ, jer nije ni znala za vrelinu Sunčevih zraka. Njen nemar prema blagodati u kojoj je bila uronjena, ustvari njena nezahvalnost na tome, jednoga dana se pretvori u val vode koji je iz dubine mora ribu izbaci na obalu. Vrelina sunca i pijeska te suhoća obale izazva kod ribe veliki strah. Već je teško disala. Koliko god da je otvarala usta nije nalazila ništa, osim vreline i suhoće. Tada joj do ušiju doprije zvuk mora i valova te reče: “Sada sam shvatila šta je to alhemija, šta je to bez čega se ne može ni jednog trenutka živjeti. Ali avaj, to saznanje sada ništa ne vrijedi dok činim posljednje izdisaje.” Riba je cijeli svoj životni vijek provela u vodi, koja ju je okruživala sa svih strana. Nije vidjela ništa drugo, osim vodu. Međutim, činjenica da ju je voda u sebi obuhvatala sa svih strana, na jednoj, te uronjenost ribe u ovoj blagodati, na drugoj strani, dovelo je u stanje da vodu ne samo da nije smatrala nečim izuzetno vrijednim, već uopće nije mogla ni posumnjati u njeno postojanje. Ali, u prvim trenucima kada se našla izvan vode, na obali, shvatila je njenu vrijednost.

Uglavnom, namjera nam je bila pokazati da jedan od razloga zbog kojih čovjek poriče skriveni svijet ili je s obzirom na njega sumnjičav jesu slabost i ograničenost perceptivnih organa sa kojima raspolaže, te čovjekova zaokupljenost i njegovo zanimanje za ovaj ograničeni, propadajući svijet materije, a da zapravo i ne postoji koprena sama po sebi, koja bi se ispriječila pred skrivenim svijetom.

Nakon kratkog osvrta na ovu važnu istinu, vratimo se našoj osnovnoj temi: hadisu i trudu koji je uložila hanum Amina Čorak kod prevođenja ovog djela. Ovaj ponizni rob nema riječi kojim bi iskazao zahvalu na trudu koji je ona uložila u ovaj rad. Ovom prilikom samo ću podsjetiti na riječi velikog učitelja Allame Tabatabaia, r.h., i zamoliti za nagradu kod Uzvišenog Boga za nju. Tabatabai je rekao: “Čovjeku učenjaku koji otvori jednu stazu ka zbiljama to daruje vječni život, koji je vrjedniji od Ovoga svijeta i svega onoga na njemu.” Ovo prevodilačko pregnuće će zasigurno imati traga na hanum Aminu i nakon njenog ovosvjetskog života, sukladno riječima Božijeg Poslanika, s.a.v.a.: “Sa smrću čovjeka knjiga njegovih djela se pečati, osim za tri skupine. Jedna je skupina onih koji su napisali knjigu ili naučno djelo koje nakon njih osvjetljava put istine u ovom mračnom svijetu.” Skrušeno molim Uzvišenog Boga da primi ovo vječno djelo našoj cijenjenoj sestri.

Nekoliko riječi o samim hadisima. Riječ hadis u arapskom jeziku znači govor koji donosi nešto novo. Dakle, hadis je govor kojim govornik objelodanjuje novu zbilju. Zašto mi još uvijek danas za riječi koje su izrečene stoljećima prije kažemo hadis, odnosno označavamo nešto novo? Odgovor je jasan s obzirom na već rečeno. Govor koji s vremenom gubi na vrijednosti i propada, a zamjenjuje ga novi govor, zasigurno ne može biti hadis. Takav govor je zarobljen u nižem, materijalnom svijetu. Ali, ako govor svjedoči jednu višu zbilju, iznad vremena i mjesta, takav govor je u svakom vremenu nov. Božiji govor i kur’anski ajeti kada se čuju uvijek iznova su svježi i novi, podaruju smiraj srcima tragalaca za istinom i utaljuju žeđ zaljubljenika. Upravo zbog toga vidimo da su svi govori, mudrosti, moralne pridike i savjeti, osim Božijeg govora i govora njegovih ugodnika povezanih sa Svijetom skrivenog, ograničeni u vremenu i u sukobu su sa prirodom i stvorenim. Takvi govori s vremenom blijede i preseljavaju se u biblioteke i arhive, popunjavajući time samo pojedina područja ljudske historije. Dok prosvijetljene riječi u svakom vremenu, na svakom mjestu, u svim uvjetima, za čovjeka svakog stepena obrazovanja predstavljaju rješenja teškoća i tegoba iz svakodnevnog života i uvijek donose nešto novo. Svaki čovjek se okorištava ovim govorom u srazmjeri svoga obrazovanja, intelektualnih mogućnosti, povezanosti sa višim duhovnim obzorima, te u srazmjeri oslobođenosti od pokuđenih osobina i djela poteklih iz ovog niskog materijalnog svijeta.

Tako i ova knjiga – koju sačinjava 440 hadisa Božijeg Poslanika i njegove porodice, a koja svojim položajem ispunjava ulogu tumača sunneta i prakse Božijeg Poslanika, može biti najuzvišenija pouka života, tumač cilja našeg stvaranja i baklja koja osvjetljava stazu tragaocima za istinom. 

Es-selamu alejkum we rahmetullahi we berekatuhu!

Šejh Akbar Eydi

Dar od Fatime, kćeri Poslanika, s.a.v.a.

Fatima Zehra kaže: “Najbolji od vas je najblaži prema ljudima i najviše poštuje svoju ženu.” (Delailu-l-imameh)

Fatima Zehra obraćajući se Aliju kaže: “Nek je moja duša žrtvovana za tvoju i nek budem tvoja zaštita protiv teškoća. O Ebu Hasane, ako si ti u dobrom, biću s tobom, ako si u teškoći, biću s tobom, također.” (el-Kevkebu-dduri, sv. 1, str. 196.)       

Imam Hasan vidio je svoju majku kako izgovara dovu za komšije, vjernike, i ostale ljude. Upitao je zašto to ne čini za sebe i ona mu je odgovorila: “Prvo komšije, pa onda članovi porodice.”  (Kešfu-l-gumma, sv. 2, str. 25.)

Preporuka Fatime, kćeri Poslanika, s.a.v.a., ljudima

Fatima Zehra u jednom od svojih obraćanja ljudima, kaže:

“Bog je odredio za vas vjeru kao pročišćenje od mnogoboštva; namaz kao oslobađanje od oholosti; zekat kao pročišćenje duše i povećanje dobara; post kao učvršćivanje iskrenosti; hadž kao povod za učvršćivanje u vjeri; pravdu kao put ka smiraju srca; pokornost nama kao poredak za zajednicu muslimana; naše vođstvo kao zaštitu od razjedinjenosti; džihad kao slavu islamu; strpljenje kao sredstvo za ubiranje nagrade; upućivanje na dobro kao sredstvo za unapređenje običnih ljudi; dobročinstvo prema roditeljima kao zaštitu od Božije srdžbe; čuvanje rodbinskih veza kao razlog za povećanje ljudi; odmazdu kao zaštitu od krvoprolića; ispunjenje obećanja kao izlaganje Božijem oprostu; ispunjavanje mjere prilikom mjerenja i vaganja kao sredstvo protiv manjka; zabranu ispijanja opojnih pića kao povod za pročišćenje od odvratnosti; izbjegavanje optuživanja kreposnih žena kao zaštitu od Božijeg prokletstva; ostavljanje krađe u skladu sa čednošću i zabranio je mnogoboštvo zbog iskrenog vjerovanja u Njega.”

Allah, dž.š. kaže: O vjernici, bojte se Allaha onako kako se treba bojati i umirite samo kao muslimani.[2]   

“Pokoravajte se Bogu u onom što vam je zapovijedio i u onom što vam je zabranio.”

Biharu-l-envar, sv. 8. str.108.

Šerh Nehdžu-l-belageod Ibn Ebi el-Hadida;

Murudžu ez-Zehebod Mes'udija;

Šafiod Sejid Murtedaa preneseno od Aiše;

El-Menakibod Ahmeda ibn Muse Ibn Merdivejha Isfahanija

Božiji Poslanik, s.a.v.a., o prednosti Fatime kaže: “O Selmane! Ko god voli Fatimu, moju kćerku, bit će u Džennetu sa mnom, a ko god je mrzi, bit će u Džehennemu.” (Fara'idus-semtajn, sv. 2, str. 67.)

Uvodna molitva

U ime Boga, Milostivog, Samilosnog

Imam Sedžad kaže:

“Hvala Bogu – a hvala jest pravo Njegovo, budući da je On zavrjeđuje – hvala obilna! Tražim utočište kod Njega od zla duše svoje, jer, zaista, duša na zlo nagoni, osim ako Gospodar moj ima milosti. Tražim utočište kod Njega od zla šejtana koji dodaje grijeh mome grijehu. Tražim utočište od svakog griješnog nasilnika, nepravednog vladara i osvajačkog neprijatelja.

Bože, smjesti me među čete Tvoje, jer Tvoje čete su zaista pobjednici, smjesti me u stranku Tvoju, jer stranka Tvoja – oni su uspješni, i smjesti me među prijatelje Tvoje, jer prijatelji Tvoji nikakvog straha neće imati, niti će tugovati. Bože, uredi za me vjeru moju, jer ona štiti moj posao, uredi za me Budući svijet, jer on je mjesto mog trajnog boravka, i njemu bježim iz susjedstva nevaljalih. Učini da mi život bude uvećanje svekolikog dobra, a smrt učini olakšanjem od svakog zla. Bože, blagoslovi Muhammeda, pečat vjesnika i upotpunioca broja poslanika, čeljad njegovu, dobru i čistu, i drugove njegove odabrane i daj mi tri stvari: ne dopusti nijedan grijeh za me dok ga ne oprostiš, nijednu žalost dok je ne otkloniš, i nijednog neprijatelja dok ga ne odbiješ pomoću “U ime Boga”, najboljeg od Imena, u ime Boga, Gospodara Zemlje i Neba…”[3] (Biharu-l-envar, sv. 90., str. 187.)