Časni Kur’an u vezi s čovjekovim životom općenito gledano navodi tri etape, smatrajući ih neophodnostima u svijetu stvaranja. Nemoguće je da čovjek bude čovjek i da stigne do svoga cilja, a da na tom putu ne prođe kroz ove tri etape. Kada kažemo tri etape, onda se pod tim podrazumijevaju tri obaveze, tri različita toka, tri različita događaja koji se dešavaju u životu. O kojim etapama je riječ? U 54. ajetu sure Rum se kaže:
اللَّهُ الَّذِي خَلَقَكُم مِّن ضَعْفٍ ثُمَّ جَعَلَ مِن بَعْدِ ضَعْفٍ قُوَّةً ثُمَّ جَعَلَ مِن بَعْدِ قُوَّةٍ ضَعْفًا وَشَيْبَةً يَخْلُقُ مَا يَشَاءُ وَهُوَ الْعَلِيمُ الْقَدِيرُ
“Allah je Taj Koji vas iz stanja slabosti stvara.” Ovdje se ukazuje na stanje djetinjstva i nemoći. “…Onda vam, poslije slabosti, snagu daje, a poslije snage iznemoglost i sijede vlasi. On stvara što hoće; On sve zna i svemoćan je.” Može se postaviti pitanje zašto je na kraju ajeta rečeno: “On stvara što hoće?” Da bi nam se dalo do znanja da nije prisiljen da se uokviri u tri spomenute etape, već On radi ono što želi. Na kraju se potcrtava: “On sve zna i svemoćan je.” Biće koje ima apsolutno znanje i apsolutnu moć, radi i stvara šta želi. Tri faze spomenute u ajetu ogledaju se kroz djetinjstvo, mladost i starost. Ukoliko bismo čovjekov životni put htjeli slikovito prikazati, onda ga možemo zamisliti kao stazu koju planinar mora preći. On kreće od podnožja planine, pa sve do njenoga vrha, da bi se na kraju vratio odakle je i pošao. Osobena stvar u vezi sa planinarevim putovanjem jeste to da je kada tek pođe pun snage jer je odmoran, a što se više penje i što ide više, ima bolji pogled. Kada silazi, sve je umorniji i mogućnosti su sve manje. Zanimljivo je spomenuti da je mladost vrijeme kada se penje na vrh planine. Kada se mladi planinar popne na vrh, to je vrhunac moći i slavlje. Mladalačko doba predstavlja vrhunac tjelesne i razumske snage. Druga tačka nam ukazuje na to da je mladost karika koja spaja djetinjstvo i starost. Znači, budućnost i prošlost. Dakle, mlad i razuman čovjek treba se osvrtati i gledati na obje strane, i u prošlost – gdje sam bio, šta sam radio, šta sam ostvario u svom životu, kao i u budućnost – gdje trebam ići i šta me čeka. U ovom prikazu iskustva u prošlosti su svjetla budućnosti. U suri Ahkaf od 15. do 20. ajeta na lijep način nam se oslikava ljudski život. Zamolio bih vas da obratite pažnju na ove ajete. U njima se na tako lijep način prikazuje uloga majke, toliko se štiti njen položaj, da čovjek osjeća prisutnom njenu milost i naklonost i da bi iz zahvalnosti (ako bi ona bila tu pored njega) ljubio njene i ruke i noge.
وَوَصَّيْنَا الْإِنسَانَ بِوَالِدَيْهِ إِحْسَانًا حَمَلَتْهُ أُمُّهُ كُرْهًا وَوَضَعَتْهُ كُرْهًا وَحَمْلُهُ وَفِصَالُهُ ثَلَاثُونَ شَهْرًا حَتَّى إِذَا بَلَغَ أَشُدَّهُ وَبَلَغَ أَرْبَعِينَ سَنَةً قَالَ رَبِّ أَوْزِعْنِي أَنْ أَشْكُرَ نِعْمَتَكَ الَّتِي أَنْعَمْتَ عَلَيَّ وَعَلَى وَالِدَيَّ وَأَنْ أَعْمَلَ صَالِحًا تَرْضَاهُ وَأَصْلِحْ لِي فِي ذُرِّيَّتِي إِنِّي تُبْتُ إِلَيْكَ وَإِنِّي مِنَ الْمُسْلِمِينَ
“Čovjeka smo zadužili da roditeljima svojim čini dobro; majka njegova s mukom ga nosi i u mukama ga rađa, nosi ga i doji trideset mjeseci. A kad dospije u muževno doba i kad dostigne četrdeset godina, on rekne: ‘Gospodaru moj, dozvoli mi da Ti budem zahvalan na blagodati koju si darovao meni i roditeljima mojim, i pomozi mi da činim dobra djela kojima ćeš zadovoljan biti, i učini dobrim potomke moje; ja se, zaista, kajem i odan sam Tebi.’”
أُوْلَئِكَ الَّذِينَ نَتَقَبَّلُ عَنْهُمْ أَحْسَنَ مَا عَمِلُوا وَنَتَجَاوَزُ عَن سَيِّئَاتِهِمْ فِي أَصْحَابِ الْجَنَّةِ وَعْدَ الصِّدْقِ الَّذِي كَانُوا يُوعَدُونَ
“Eto, od takvih ćemo Mi dobra djela koja su radili primiti, a preko ružnih postupaka njihovih preći; od stanovnika Dženneta će oni biti, istinito obećanje koje im je dano ćemo ispuniti.”
وَالَّذِي قَالَ لِوَالِدَيْهِ أُفٍّ لَّكُمَا أَتَعِدَانِنِي أَنْ أُخْرَجَ وَقَدْ خَلَتِ الْقُرُونُ مِن قَبْلِي وَهُمَا يَسْتَغِيثَانِ اللَّهَ وَيْلَكَ آمِنْ إِنَّ وَعْدَ اللَّهِ حَقٌّ فَيَقُولُ مَا هَذَا إِلَّا أَسَاطِيرُ الْأَوَّلِينَ
“A onaj koji roditeljima svojim kaže: ‘Ih, što mi prijetite da ću biti oživljen kad su prije mene toliki narodi bili i nestali!’ – a oni, zazivajući Allaha u pomoć, govore: ‘Teško tebi, vjeruj, Allahova prijetnja će se, doista, obistiniti!’ On odgovara: ‘To su izmišljotine naroda drevnih!’”
أُوْلَئِكَ الَّذِينَ حَقَّ عَلَيْهِمُ الْقَوْلُ فِي أُمَمٍ قَدْ خَلَتْ مِن قَبْلِهِم مِّنَ الْجِنِّ وَالْإِنسِ إِنَّهُمْ كَانُوا خَاسِرِينَ
“Oni su ti kojima je ispunjena Riječ o narodima koji su prije njih bili i nestali: džinima i ljudima, jer, oni su, zaista, nastradali.”
وَلِكُلٍّ دَرَجَاتٌ مِّمَّا عَمِلُوا وَلِيُوَفِّيَهُمْ أَعْمَالَهُمْ وَهُمْ لَا يُظْلَمُونَ
“Za sve će biti posebni stepeni, prema tome kako su radili; da ih nagradi ili kazni za djela njihova – nepravda im se neće učiniti.”
وَيَوْمَ يُعْرَضُ الَّذِينَ كَفَرُوا عَلَى النَّارِ أَذْهَبْتُمْ طَيِّبَاتِكُمْ فِي حَيَاتِكُمُ الدُّنْيَا وَاسْتَمْتَعْتُم بِهَا فَالْيَوْمَ تُجْزَوْنَ عَذَابَ الْهُونِ بِمَا كُنتُمْ تَسْتَكْبِرُونَ فِي الْأَرْضِ بِغَيْرِ الْحَقِّ وَبِمَا كُنتُمْ تَفْسُقُونَ
“A na Dan kad oni koji nisu vjerovali pred vatrom budu zaustavljeni: ‘Vi ste u svom životu na Zemlji sve svoje naslade iskoristili i u njima uživali, a danas sramnom patnjom bit ćete kažnjeni zato što ste se na Zemlji, bez ikakva osnova, oholo ponašali i što ste raskalašeni bili.’”
Vidimo u ovih nekoliko ajeta da se mladi općenito dijele u dvije skupine, u dobre i loše.
U ajetima se kaže – Mi smo savjetovali i ukazali mladom čovjeku da prema svojim roditeljima usmjeri posebnu vrstu dobrote. Kada govori o majci, Kur’an prvo spominje dva razdoblja koja su za majku vrlo teška i bolna, tj. period trudnoće i period dojenja i brige o djetetu: “…nosi ga i doji trideset mjeseci.” Zašto je to rečeno? Da bi se istaklo da smo 30 mjeseci bili teret, ili u njenoj utrobi ili na njenim grudima i rukama. Odemo li negdje da popijemo kahvu, sjednemo i igramo se olovkom, pa nam olovka ispadne i neko nam je dohvati, mi ćemo mu se sto puta zahvaljivati kao da je učinio nešto veliko i važno. Međutim, kada Kur’an kaže da smo 30 mjeseci bili u njenom naručju, koliko se u tom slučaju trebamo zahvaliti svojim majkama?! Sam porođaj je za majku veoma bolno i teško iskustvo.
Nakon toga govori se o etapi kada čovjek postane moćan i snažan, kada napuni 40 godina. Šta 40 godina krije u sebi, to je druga tema za čije obrađivanje nemamo sada vremena.
Uglavnom, jedni su dobri i kada postanu svjesni, kažu: “Bože, daj mi moć i priliku da budem zahvalan na blagodatima koje su mi date i na blagodatima koje su date mojim roditeljima.” Čemu nas ovaj kur’anski ajet uči? On nas uči da koliko god željeli dobro sebi, trebamo ga željeti i svojim roditeljima, jer mi smo rezultat njihovog truda. U Kur’anu ne možemo naći nijedan primjer da je neki od poslanika učio dovu, a da u njoj nije spomenuo svoje roditelje. To je najbolji dokaz i pokazatelj ljudske zahvalnosti. Tačno da me stvorio Bog, ali postoji uzročni lanac, postoje roditelji koji su zaslužni što ja jesam ja.
Jednom prilikom je nekakav mladić u znak protesta primijetio: “Ko ih je molio da me donesu na svijet?!” Međutim, šejh mu reče: “Ko je zvao tebe da baš ti dođeš, možda su oni htjeli nekog drugog?” Kada čovjek sebi nešto želi, treba obavezno u svoju želju uključiti i roditelje, svoga oca i majku, a posebno majku. Dalje u dovi naš četrdesetogodišnjak moli:“Pomozi mi da činim dobra djela kojima ćeš zadovoljan biti.” Do ovoga trenutka on se usredotočio na prošlost, ali odjednom prelazi na budućnost, pravi ravnotežu skokom koji čine riječi: “I učini dobrim potomke moje.” Vidimo, spominju se prošlost i roditelji, tj. karika iz prošlosti, a zatim i djeca, što nam između ostalog ukazuje da čovjek treba razmišljati uravnoteženo, ne zapostavljati nijednu stranu svoga života. Također nam se s psihološkog aspekta ukazuje na trenutak kada bi čovjek volio imati djecu – da li on želi vrijednu, odgojenu i poštenu djecu, djecu koja će ga poštovati? Ako želi, u šta nema sumnje, u tom slučaju bi trebao biti takav sin ili kćerka svojim roditeljima. Jednostavno nas opominje, otvara nam oči: želiš li imati dobru djecu – budi takav svojim roditeljima. U dovi se nastavlja: Bože, Tebi se vraćam i predajem se Tvojim zakonima.
Na ovaj nam način Kur’an daje do znanja kakva je jedna skupina ljudi, da bismo mogli obratiti pažnju na to šta se tim ljudima daje zauzvrat. “Eto, od takvih ćemo Mi dobra djela koja su radili primiti, a preko ružnih postupaka njihovih preći; od stanovnika Dženneta će oni biti, istinito obećanje koje im je dano ćemo ispuniti.” Dakle, za njih se bez potrebe za alegorijama kaže da su stanovnici Dženneta. Ovo obećanje je istinito i u skladu s njim će biti i postupano.
Bila je to jedna skupina mladih ljudi, koji poštuju sebe, svoje roditelje i koji uvažavaju zakone stvorenog svijeta. Zauzvrat, zbog ovakvog stava i puta kojim su se odlučili ići, Allah im je pripremio vječne blagodati.
Pogledajmo sada drugu vrstu mladih ljudi.
“A onaj koji roditeljima svojim kaže: ‘Ih, što mi prijetite da ću biti oživljen kad su prije mene toliki narodi bili i nestali!’ – a oni, zazivajući Allaha u pomoć, govore: ‘Teško tebi, vjeruj, Allahova prijetnja će se, doista, obistiniti!’ On odgovara: ‘To su izmišljotine naroda drevnih!’ Oni su ti kojima je ispunjena Riječ o narodima koji su prije njih bili i nestali: džinima i ljudima, jer, oni su, zaista, nastradali. Za sve će biti posebni stepeni, prema tome kako su radili; da ih nagradi ili kazni za djela njihova – nepravda im se neće učiniti.”
oni kukaju, protive se svojim roditelja, stalno im naglašavaju: “Dosta mi te je, stalno me zoveš nekom Bogu, nekom Poslaniku, dosta više! Koliko je ljudi prije mene umrlo i nije se vratilo?!” Čovjek ovakvim postupcima poručuje da ne poštuje ni roditelje, ni zakone stvorenog svijeta. Međutim, roditelji kao roditelji, makar im djeca tako i postupala, pitaju se: “Bože, šta da radimo? Bože, pomozi nam.” Zatim se obraćaju djetetu: “Teško tebi, vjeruj, zaista se Božije obećanje obistinjuje.” A oni odgovaraju: “Ma pusti, to su samo bajke prijašnjih naroda!” Ajet dalje ističe da ne trebamo biti time iznenađeni, to nije ništa novo, takvih je oduvijek bilo, i oni će biti u društvu onih što zaslužuju kaznu, a ti su gubitnici.
Na kraju se za obje skupine koje smo naveli naglašava da imaju različite stepene. I svaki će od njih prema zasluzi biti nagrađen ili kažnjen. Dakle, one koji su radili dobra djela čeka nagrada. One koji su radili loša djela čeka kazna srazmjerna njihovoj zalutalosti. Oni poričući ne priznaju ni roditelje ni Boga, oni će biti ti koji su izloženi vatri. Kada budu izloženi vatri, reći će im se: “Vi ste svoje užitke i sve ono što je na Dunjaluku bilo dobro dobili, u tome ste uživali koliko ste mogli, a danas, s obzirom da ste Nam došli praznih ruku, čeka vas strašna kazna.” Zatim se postavlja pitanje: “Jesmo li vas Mi kaznili?” A odgovor glasi: “Ne, vi ste to zaslužili, jer ste bili na Dunjaluku bez ikakva prava i opravdanja oholi, bili ste od onih koji su izišli iz okvira istine.”
Vidimo na koji način Kur’an dobrog mladića opisuje kao svjesnog prošlosti, posredstvom svojih roditelja, i budućnosti, posredstvom svoje djece. Također ga opisuje kao čovjeka zahvalnog i svjesnog zakona koji vladaju Ovim svijetom, koji sebe smatra dijelom kreacije. Vidimo kako jedna te ista stvar i prilika može igrati dvije različite uloge. Mladost je za pametnog mladića karika koja povezuje prošlost sa budućnošću, dok je ista ta mladost za čovjeka koji je ustao na pogrešnu nogu prilika za raskidanje veze između prošlosti i budućnosti.
Poželjno je da iščitamo ovih nekoliko ajeta i razmislimo o njihovim porukama, jer ukoliko smo muslimani, to znači da smo prihvatili Kur’an kao knjigu svoje upute, prihvatili smo činjenicu da ćemo na osnovu zakona koji se nalaze u toj Knjizi na Sudnjem danu biti nagrađeni ili kažnjeni. Zato se u jednom hadisu kaže: “Ne dostoji da se naziva muslimanom onaj koji dnevno ne prouči barem pedeset ajeta.” Koliko slušamo muziku, gledamo filmove, dopisujemo se; pa šta bi nam falilo da malo učimo Kur’an? Melodičnost kur’anskih istina ostavlja neizbrisiv, pozitivan i osvježavajući uticaj na čovjekovu dušu.
Dalje iz navedenih ajeta saznajemo, što bi bila i posljednjatačka, da je mladost trenutak postojanja postavljen između dviju nepostojećih tačaka: prošlosti, tj. djetinjstva kojeg više nema, i budućnosti, koje također nema, koja tek treba doći. Jedino što imaš jeste ono u čemu jesi sada. Zapravo, svaki trenutak našeg života predstavlja tačku između “dva ništa”, tj. onoga što je prošlo i onoga što dolazi. Ovaj trenutak, koji se naziva mladost, predstavlja jedan od važnih životnih kapitala i treba biti vrlo dobro i promišljeno iskorišten. U jednom se hadisu kaže da trebamo uvažavati i iskoristiti prilike koje su nam date u mladosti: zdravlje, bogatstvo, roditelje itd. Prilike u životu koje nam se izmiču nije sasvim sigurno da će nam se ponovo ukazati. Upravo govoreći o prilikama nailazi se na temu mladosti, mladosti koja je još samo jedan životni trenutak, etapa u kojoj čovjek gradi, stvara, koristi trenutno raspoložive izvore koji su jedinstveni i neponovljivi. Sve na Ovom svijetu što vidimo da je izgrađeno, da je zeleno, da odiše svježinom i životom proizvod je snage i entuzijazma koji su mladi ljudi ulagali.
Pogledajmo industrijsku moć bilo koje države, vidjet ćemoako je preobrazimo u poseban oblik da će predstavljati akumuliranu snagu mladih ljudi. Osvrnemo li se malo po svijetu i uzmemo li u obzir sva rudna bogatstva koja se vade iz zemlje, uočit ćemo da su uglavnom i ideja, i proračuni, i lokacije, i na kraju samo vađenje postojeći i aktuelni zahvaljujući mladoj snazi ili snazi mladosti. Napredak svake države, nezavisnost i sve ostalo što je važno nalazi se u rukama i zavisi od ruku mladog čovjeka. Ako jedna država ima nezavisnost, to je znak da ima vrijedne i marljive mlade ljude. Ukoliko je država bogata, to je znak da ima dosta aktivnog mladog potencijala. Činjenice koje smo nabrojali međusobno su tijesno povezane. Svjetska ministarstva zdravlja povela su pitanje kako ocijeniti koja država najviše vodi računa o higijeni, drugim riječima koja je država najčistija. Došli su do zaključka da samo treba napraviti proračun potrošnje higijenskih sredstava. Koja je država imala srazmjerno veću potrošnju, to znači da je ta država najčistija. Želimo li saznati u kojoj državi su mladi ljudi najvrjedniji, odmah bismo rekli da je to ona država koja ima najsigurnije temelje opstojnosti, ili drugim riječima, koja ima jaku kulturu, čija je ekonomija u porastu. Nakon kratkog objašnjenja zaključili smo da nezavisnost, prosperitet i ugled države zavise od mladih ljudi.
Jedan sociolog kaže u vezi s mladim ljudima: Ukoliko je mladost karika koja povezuje prošlost i od koje zavisi budućnost, nad kojom se danas nadvila opasnost, u tom slučaju riječ je o izuzetno važnom pitanju. Kada se otkrije neka nova planeta, tada svi ljudi koji se bave astronomskim proučavanjima svoje teleskope usmjere ka njoj, a tako su i učenjaci koji se bave problematikom mladih ljudi danas svoje misli usredsrijedili na njih. Političari se oslanjaju na mlade ljude, romanopisci glavne likove uglavnom opisuju kao mlade ljude. Novinari, također, hvale mlade i mladost, ali su pretjerujući u tome napravili zamjenu teza, pa umjesto da se govori o tome šta je to u mladosti vrijedno, šta mladom čovjeku uliva nadu i moral, govori se o porivima, o ljepoti tijela u negativnim konotacijama…
S perzijskog preveo: Ertan Basarik
