Prijevod: Fehim Nametak
Prepjev: Melika Salihbegović

Šestostih časnog na’ta

uzvišenoj osobi poslanstva

najljepši pozdrav i savršena molitva

Ti si pečat posljednjeg poslanstva, miljenik Božiji

Tvoje čisto ime je Ahmed Muhammed Mustafa

Ti si pomagač sljedbenicima, vladaru čistih

Iskreni si zagovornik prestupnika i grešnih

Spasi mene pakla, djede mučenika Kerbele

Zauzmi se za griješnika, oče najbolje žene

Uzrok zavisti svega što sunce i mjesec obasjava

Ti si prvak oba svijeta, čisti ruh ljudi i džinova

Najodabraniji Božji stvor, poslanika predvodnik

Onaj koji je stigao na miradž, posljednji poslanik

Spasi mene pakla, djede mučenika Kerbele

Zauzmi se za griješnika, oče najbolje žene

Dospjevši do “Kahi Kavseyna”. ti posta častan i odabran

A u družinu “gaybul-gayba” došavši voljen i poštovan

Ti si stjecište svjetla milosti i dobrote rudnik

Samo se zbog tebe milosti može nadati griješnik

Spasi mene pakla, djede mučenika Kerbele

Zauzmi se za griješnika, oče najbolje žene

Najdarežljiviji, ti si pravim vjernicima zaštitnik

Na oba svijeta ti si najsamilosniji poslanik

Spasi mene pakla, djede mučenika Kerbele

Zauzmi se za griješnika, oče najbolje žene

Kad bi se nabrajali moji prestupi i grijehovi

To bi potvrdili moga tijela svi dijelovi

Lišena je dobrote i posluha moja duša bludna

Ako se za me ne zauzmeš, u paklu ću naći stana

Spasi mene pakla, djede mučenika Kerbele

Zauzmi se za griješnika, oče najbolje žene

Stid me je da svoje stanje pred tebe izlažem

Nemam riječi da svoju nepokornost prikažem

Milost svjetovima si čiji oprost čekaju moje oči

Bez tvoje dobrote sve moje biće vatra pakla će peći

Spasi mene pakla, djede mučenika Kerbele

Zauzmi se za griješnika, oče najbolje žene

Poslanik si koji nevolje otklanja i Vjerovjesnik

Ti si zjenica svijeta, sažaljiv kad ima griješnik

Tebi se moliti dužnost je i ljudima i džinima

Svaki dobar čovjek ko Fadil u tebi nadu za spas ima

Spasi mene pakla, djede mučenika Kerbele

Zauzmi se za griješnika, oče najbolje žene!

Objavljeno u čast 12. Rebiul-evvela

Rubaija o Aliji

Ukras pročelja svetosti pojilac Kevsera,[1] Ali

Onaj koji pravovjerne vodi s mimbera, Ali

Obdaren tajnim uputstvom osvajač Hajbera, Ali

Izvor skrovitoga znanja zet Pejgamberov, Ali

Rubaija o pristupu u mevlevijski red

Tom obilju poput mora čista srca sam prispio

I sikki[2] se mulle Ruma sa ljubavlju pokorio

Vlast krune i prijestolja mevlevija[3] ima samo

Na kapiji Mevlâninoj zanesen je Fadil stao

   

Rubaija na levhi

Ja sačinih ukras čistim Al-i aba[4] imenima

Moja dostojna levha[5] da na prsima visi ište

Fadil je sliku ispisao ovu rukama grešnima

“Na tvojoj kapiji, Božji ljubimče, traži utočište”

1275 (1858/59)

(Srce i savjest su mi nemoćni…)

Srce i savjest su mi nemoćni da ulazim

u raspravu o umjetnosti

Govor mi nije dovoljno moćan

za savršeno izražavanje

U ovom vremenu spas je čovjeku

biti slijep i gluh

Kad reknem te istinite riječi,

mom govoru se ne pridaje važnost

S turskog: Fehim Nametak

Prepjevala: Melika Salihbeg Bosnawi

(Ne trudi se…)

Ne trudi se kad već na svijetu

šaha Mevlane postoje vrata

Njegova izba mnogo je bolja no

carski dvori od suhoga zlata.

Careva kruna i carev prijesto, ašiče,

njemu njegov su naj.

A kruna kojom glava se diči njemu

je njegovo učenje znaj.

Na ovom svijetu svim ašicima u svakoj

noći obilno zrači

Blistavi mlađak šaha Mevlana koji

se nikad i ne zamrači.

Od grijeha on ašika udaljava svakog časa

To Mevlanin uzdah za to i kroz naj

se sa Huglasa.

O Fadile, ovaj gazel da je prvi tvog Divana

Tad bi bili zadovoljni svi što

im je car Mevlane.

S turskog: Fehim Nametak

Prepjevala: Melika Salihbeg Bosnawi

(Na gozbi ima suparnika…)

Na gozbi ima suparnika teško je strpiti se

Naći toga skrivenog šejha i isložiti mu

želje, teško je

Raspoloženom i zanesenom ove noći ponuditi

čašu, teško je

Uzeti dragu u zagrljaj želje, teško je

U noći tuge bez drage zaželjeti

odlazak, teško je.

Ni vladaru ne saginje glavu vidovit čovjek

Ali ljudi duha su oni koji zavređuju

da su na prijestolju

Zar neprijatelju činiti dobro čak

kad si i njegov zarobljenik

Lišenost se udjelom duboke tuge, teška stvar je

Ostvariti svoju želju kad se spozna suština,

teško je

Od želja i nada nije lijepo oprati ruke

Odreći se nastojanja na oplemenjivanju duše

nije lijepo

Povući se i trpjeti u uglu bolova

nije lijepo

Štedjeti na suhu kruhu bez svake sumnje

nije lijepo

Zabranjivati ono čemu je duša sklona teško je.

Ovo je stvar koju ne dokučuje

mudrost Platonova

Kakve su to ideje što ih ne shvaća ućen čovjek:

To su ružne stvari kojima nikakva lijeka nema

Uistinu teško je podnositi takvo stanje

Ali za želju je teško uspostaviti

veze sa kosmosom.

Šta učiniti kad je čovjek sklon

nadanju i razmišljanju

Šta učiniti da bi bio kultiviran svijet koji je zao

Fadile, šta učiniti što je ovo stanje loše

Šta da se radi kad je Sabit postao dragoj teret

Teško je utjecati da se poslovi svačiji završe.

S turskog: Fehim Nametak

Prepjevala: Melika Salihbeg Bosnawi

Oda Šemsudinu Tebriziju i Dželaluddinu Rumiu

Šemsî i Mevlâna na svijetu su jedini sultani

Pokucati na ta vrata na oba je svijeta dar

Za Fadila ne vrijede niti sultan nit siromah

Šemsî Tebrizî i Mevlâna su moj šah i moj gospodar

O predanosti Bogu

Iskreno sklonili smo se milosti prijestolja Božjeg

Uzdanje naše ne tražimo na vratima silnika

Potpuno odano predali smo se volji sudbine

Ni mašti ne ostavljajući ni kolika je trunka

Jedina pomoć

Do svog cilja nećeš dospjet ni mudrošću ni bogatstvom

I sposoban nećeš sazdat ni sudbinu niti sreću

Niti misleć niti snijuć željeno ti nećeš steći

Sve dok pomoć Višnjeg nemaš s dobročinstvom i blagošću

O pravoj istini

Zaljubljeno srce prevagnu terazije mašte

Vječno tražeć ko Kajs[6] Lejlu[7] u prostranstvu svijeta

Ašik je taj koji žudi samo Jedinstveni Bitak

Što je u čovjeku privlačno osim hakikata[8]

Uputa za savršenstvo

Savršen čovjek dan ni noć skut dervišev ne ispušta

Ne smatraj čašću savršeno oko u šarlatanca

Čuvaj se mrmljanja toga pobožnjaka, sramota je

Da li se novac pretvara u zlato kod krivotvorca

Epigram o pravdi

Sva ispravnost pravednika pod kamenom je ostala

A pravica ljudska zatire se na vratima muftija

Lažna vlast uvažava svjedoka tek ako je lažac

Gdje je Vjerozakon? Sve je iščezlo, gdje je sudija

Promjena vrijednosti

Bitnoj spoznaji i istini vrijednost je pala

Ne vjera, zajednica, već srebro i zlato važe

Vrijednost je opala čak i životinjskoj vrsti

Ne trkaći konj, već mazga i magarac se traže

O nemoći poezije

Srce i duša nisu mi za raspru o umijeću

Govor mi nemoćan za savršeno izražavanje

Spas je čovjeku u ovo doba slijep i gluh biti

Istinu kad govorim, ne nalazim uvažavanje

O izumiranju starog stila u poeziji

S vještinom poetskom danas se više ne živi

Više nema nikog ko bi sklon bio dervišu

Zalud su ljudi od pera izmijenili stil

Uspjeh je kod onih koji alafranga pišu

O promjenljivosti sreće

Svijet je radi gluposti u takvu kaljugu pao

Mnogi bogati bez doma i imetka ostadoše

U zemlju sve je potonulo i ko ružin list svehlo

Iskrenost, ime i hljeb nezaštićeni postadoše

O ašiku u tuđini

Za draganu ne pitaj ašika u tuđini

I znaj da mira nema u njegovoj blizini

Krčmaru ti ga zato rujnim vinom napoji

Dobročiniteljem smatra se ko to učini

O neznalici u društvu učenih

Spokojni svako veče susrećemo se prijateljski

Sve dok odnekud ne bahne neznalica nepristojni

Jer njemu čast je i lavor da mu na glavu istreseš

Njega ništa ne uzbuđuje i niti ga što tišti

Septembarski snijeg u Sarajevu

Ove godine krajem rujna u jednu srijedu

Svehnu cvijeće, u bašči mirisi pomriješe

Ko rosa pupoljak, prekri snijeg Fadilov tarih[9]

“Stiže vjesnik zime a dani veselja odoše”

1277 (1860/61)

1.

Noćas se ko pijesak slio na plaže svijet vas

Hajmo tamo na splavove u blizini je Vrbas

Sve je puno svijeta, nemoguće je predahnut

Nema odmora, gledaj grane i priče, gdje je spas

Elegija šejhu sarajevske mevlevihane

Arif derviš, koji mevlevijskom tarikatu priđe

Izgovori Allah i na mjesto Bogu blisko dođe

U svijetu ga znadoše po iskrenoj pobožnosti

Kako dugo u toj tekiji bi savršenog vođe

Neumrli Duh se odmara u savršenom raju

Neka u njegovo društvo i cijenjeni pir1 uđe

Nek Bog u ime poštovanja svijetloga imena

Za ovu osobu oprost i dostojanstvo iznađe

Fadil izreče molitvu nebu u krasnom tarihu

“Neka se šejh Lutfullah-efendi u džennetu nađe”

1277 (1860/61)

Natpis nad proširenim vratima istočne strane avlije Gazi Husrev-begove džamije

Oko ovog hrama u Sarajevu punog svjetla

Gazi Husrev-beg je moro mnogo truda uložit

Božansko svjetlo vječno traje u ovoj džamiji

Sigurno će se grupa meleka tu vazda kupit

Na ovoj strani Božje kuće bjehu uska vrata

Da ih proširi Asim-beg, moro se mnogo trudit

Otud se vidi dobročinitelja svijetlo turbe

Prolaznici će mu “Fatihu” za dušu uputit

Fadile, vidjevši visoka vrata, izreče tarih

“Džamijsku avliju nova lijepa vrata će krasit”

1278 (1861/62)

Tarih Semahani časnog hanikaha mevlevijskog

Kad je bila poput rajskog perivoja krasna

Na žalost prijatelja tekija bi zapaljena

Padišah se potrudio da se opet sagradi

Neka vječno spominju toga vođu muslimana

Neka Gospodar Slave ovjenča slavom njegov lik

Oživi ovu tekiju nek mu je sreća vječna

Ima li gdje ovako čvrste i visoke zgrade

Gle neba, gle ovih odabranih djela sultana

Ne vidjesmo poput ovakve mevlevijsku zgradu

Nek Gospodar Svijeta usreći graditelja njena

Pogledaj zadivljen dobročinstvo cara vremena

Veće tekije od ove nema to je istina

Završena je divna semahana1 prema raju

Nek se okupi na tom mjestu džennetska skupina

Fadila je nadahnuo pîr2 sa dva kronograma

Evo drugi dževher tarih pored jednog potpuna

“Abdulmedžid stvori novu mevlevijsku tekiju”

“Oživi prekrasna tekija Abdulmedžid hana”

1274 (1857/58)

Kronogram gradnje blagavaonice uz mevlevijsku tekiju

Dok je bdio nad ovom tekijom sultan Divana

Žarka je vatra sažeže, takva je bila sudbina

Ništa se više spominjalo nije bez oplakivanja

Nesta sigurnosti, ima li za me pomoć božanstvena

Njeno oživljavanje nadahnu čisto srce dobrog cara

Sagradi zgradu-dvor koja je Feniksa sreće dostojna

Nek stalno napreduje i bude sretan taj car vremena

Neka mu je kruna sjajnim suncem sreće obasjana

Neka Bog učini vječno slavnim na moćnom prijestolju

Tog vladara, trajno koliko i okretanja nebesna

Neka ga dostigne tisuću pirovih hvala zaslužnih

I neka mu bude od Duha Živoga pomoć duševna

Kada god derviši budu u zanosu činili semâ1

Nek jecanja njegovih protivnika budu naju slična

Sluga Fadil čuo je sa strane Moći dva polustiha

Onaj dževher, eh milosti i dobrote, evo potpuna

“Besprimjerno mjesto okupljanja sagradi Abdulmedžid

“Gle na radost dvoru djela poput zvijezda napravljena”

1274 (1857/58)

Munadžat

1.

Utječimo svakog časa od lukavstva sotoninog

Odjenimo zaštitni oklop sa vrata Milostivog

Za svaki dobar posao ključ početka je Bismillah

Katanac riznice je početak učenja Bismillah

Svemu stvorenom Bog se otkriva svojim milosrđem

A Božijim robovima dokaz tome je Bismillah

Svojim milosrđem On je obradovao vjernike

Dokaz ovom svijetu Božje upute je Bismillah

Na sinu1 njegova sloga islamu zapisan je spas

A na mimu njegovom sva je milost prava Bismillah

Gle lijepog stiha svekolikog znanja uzvišenog

Pogledaj u njegovo značenje beskrajnog Bismillah

Nepokornosti mojoj nema ni početka ni kraja

Ideja spasa mom oprostu uvijek je Bismillah

Moj Bože Milosni, oprosti Fadilove grijehe

Jer na njegovu Divanu ključ početka je Bismillah

U ime Bismille, Gospodaru, Ti praštaj robu svom

Sve moje grijehe i neposluhe speri oprostom

Munadžat u formi kit’e prijestolju uzvišenog Boga

2.

Vidljiv je Tvog oprosta ocean, moj Gospodaru

Stoga sam potonuo u grijeha bezdan, moj Gospodaru

Mada na svijetu nemam ravna u nepokornosti

Iskrenoj molitvi budi uslîšan, moj Gospodaru

3.

U zdravom srcu, moj Bože, neka je trajno svjetlo vjere

Slavljenjem Tevhîda nek se nastani ova ruševina

Zaronjen sam u more grijeha na obadva svijeta

Budi milostiv, Blagi, spram mojega srca uplakana

Osim grijeha, ja drugoga blaga ni imetka nemam

Nek mi ocean Tvog oprosta, Rabbe, bude pomoć tajna

Što god da radim i o čemu god mislim, Tebi je znano

Oprosti mi odmah, Ti čija je dobrota izobilna

Sem Tvojih vrata, nemam na svijetu drugih potreba

Rabbe, ištem Tvoga dobročinstva, duhovna i tjelesna

Ovaj svijet je s kraja na kraj pun gadosti moje duše

Koliki sam silnik, moj Gospode, granica je beskrajna

Blag budi grešnom Fadilu na ovom i onom svijetu

Iz dobrote ne učini ga od Mustafe rastavljena


[1]Kevser – ime CVIII sure Kur’ana; beskrajno dobročinstvo, blagodat; ime Muhamedove fontane u raju. Postoji mnogo hadisa (tradicija) o tome kako će iz ove fontane ili rijeke, koja je oivičena biserima kojih ima bezbroj kao zvijezda, Alija dijeliti vodu vjernicima. Ta voda je bolja od mlijeka, slađa od meda, hladnija od leda. Široka je od Mašrika (istoka) do Magriba (zapada), duboka je 70 hiljada godina. Ko se jednom napije Kevsera, nikad neće ožednjeti.

[2]sikke-i Mevlana – mevlevijska kapa čije oblačenje simbolizira pristup u derviški red mevlevija.

[3]mevlevija – pripadnik derviškog reda mevlevija koji su dobili ime po osnivaču Mevlâni Dželaludinu Rumiju.

[4]âl-i aba – porodica koja se ogrtala jednim ogrtačem, a to su Muhamed, njegova kći Fatima, zet Alija i unuci Hasan i Husein.

[5]levha – slika, natpis koji sadrži neku pobožnu izreku.

[6]Kajs – je Medžnun iz legende o Medžnunu i Lejli, o dvoje mladih, nesretno zaljubljenih, koja potječe iz arapske književnosti odakle je prenesena u perzijsku, a odatle u tursku divansku poeziju i narodnu književnosti. Mladić Kajs iz plemena Benu Amir zaljubio se u djevojku Lejlu, koja je iz drugog plemena, postaje lud (medžnun) za njom i odlazi u pustinju. Doživljava brojne peripetije i nikad ne ostvaruje svoju ljubav, a Lejla se od ljubavi prema Medžnunu razboli i umire. Medžnun dolazi na grob Lejlin i moli Boga da umre. Želja mu je ispunjena. Među pjesnicima koji su s uspjehom obradili ovu legendu najistaknutiji su perzijski pjesnik Nizami i turski pjesnik Fuzuli.  

[7]Lejla – djevojka iz legende o Medžnunu i Lejli. Medžnun – Lejla, priča o dvoje mladih, nesretno zaljubljenih, potječe iz arapske književnosti odakle je prenesena u perzijsku, a odatle u tursku divansku poeziju i narodnu književnosti. Mladić Kajs iz plemena Benu Amir zaljubio se u djevojku Lejlu, koja je iz drugog plemena, postaje lud (medžnun) za njom i odlazi u pustinju. Doživljava brojne peripetije i nikad ne ostvaruje svoju ljubav, a Lejla se od ljubavi prema Medžnunu razboli i umire. Medžnun dolazi na grob Lejlin i moli Boga da umre. Želja mu je ispunjena. Među pjesnicima koji su s uspjehom obradili ovu legendu najistaknutiji su perzijski pjesnik Nizami i turski pjesnik Fuzuli.  

[8]hakikat – stvarna, suštinska spoznaja; jedina istina.

[9]tárih – bilježenje, zapisivanje; povijest, kronogram. Vrsta stiha koji zbirom numeričkih vrijednosti slova obrazuje broj (najčešće datum) koji se želi ovjekovječiti tom pjesmom.