Šestostih časnog na’ta
uzvišenoj osobi poslanstva
najljepši pozdrav i savršena molitva
Ti si pečat posljednjeg poslanstva, miljenik Božiji
Tvoje čisto ime je Ahmed Muhammed Mustafa
Ti si pomagač sljedbenicima, vladaru čistih
Iskreni si zagovornik prestupnika i grešnih
Spasi mene pakla, djede mučenika Kerbele
Zauzmi se za griješnika, oče najbolje žene
Uzrok zavisti svega što sunce i mjesec obasjava
Ti si prvak oba svijeta, čisti ruh ljudi i džinova
Najodabraniji Božji stvor, poslanika predvodnik
Onaj koji je stigao na miradž, posljednji poslanik
Spasi mene pakla, djede mučenika Kerbele
Zauzmi se za griješnika, oče najbolje žene
Dospjevši do “Kahi Kavseyna”. ti posta častan i odabran
A u družinu “gaybul-gayba” došavši voljen i poštovan
Ti si stjecište svjetla milosti i dobrote rudnik
Samo se zbog tebe milosti može nadati griješnik
Spasi mene pakla, djede mučenika Kerbele
Zauzmi se za griješnika, oče najbolje žene
Najdarežljiviji, ti si pravim vjernicima zaštitnik
Na oba svijeta ti si najsamilosniji poslanik
Spasi mene pakla, djede mučenika Kerbele
Zauzmi se za griješnika, oče najbolje žene
Kad bi se nabrajali moji prestupi i grijehovi
To bi potvrdili moga tijela svi dijelovi
Lišena je dobrote i posluha moja duša bludna
Ako se za me ne zauzmeš, u paklu ću naći stana
Spasi mene pakla, djede mučenika Kerbele
Zauzmi se za griješnika, oče najbolje žene
Stid me je da svoje stanje pred tebe izlažem
Nemam riječi da svoju nepokornost prikažem
Milost svjetovima si čiji oprost čekaju moje oči
Bez tvoje dobrote sve moje biće vatra pakla će peći
Spasi mene pakla, djede mučenika Kerbele
Zauzmi se za griješnika, oče najbolje žene
Poslanik si koji nevolje otklanja i Vjerovjesnik
Ti si zjenica svijeta, sažaljiv kad ima griješnik
Tebi se moliti dužnost je i ljudima i džinima
Svaki dobar čovjek ko Fadil u tebi nadu za spas ima
Spasi mene pakla, djede mučenika Kerbele
Zauzmi se za griješnika, oče najbolje žene!
Objavljeno u čast 12. Rebiul-evvela
Rubaija o Aliji
Ukras pročelja svetosti pojilac Kevsera,[1] Ali
Onaj koji pravovjerne vodi s mimbera, Ali
Obdaren tajnim uputstvom osvajač Hajbera, Ali
Izvor skrovitoga znanja zet Pejgamberov, Ali
Rubaija o pristupu u mevlevijski red
Tom obilju poput mora čista srca sam prispio
I sikki[2] se mulle Ruma sa ljubavlju pokorio
Vlast krune i prijestolja mevlevija[3] ima samo
Na kapiji Mevlâninoj zanesen je Fadil stao
Rubaija na levhi
Ja sačinih ukras čistim Al-i aba[4] imenima
Moja dostojna levha[5] da na prsima visi ište
Fadil je sliku ispisao ovu rukama grešnima
“Na tvojoj kapiji, Božji ljubimče, traži utočište”
1275 (1858/59)
(Srce i savjest su mi nemoćni…)
Srce i savjest su mi nemoćni da ulazim
u raspravu o umjetnosti
Govor mi nije dovoljno moćan
za savršeno izražavanje
U ovom vremenu spas je čovjeku
biti slijep i gluh
Kad reknem te istinite riječi,
mom govoru se ne pridaje važnost
S turskog: Fehim Nametak
Prepjevala: Melika Salihbeg Bosnawi
(Ne trudi se…)
Ne trudi se kad već na svijetu
šaha Mevlane postoje vrata
Njegova izba mnogo je bolja no
carski dvori od suhoga zlata.
Careva kruna i carev prijesto, ašiče,
njemu njegov su naj.
A kruna kojom glava se diči njemu
je njegovo učenje znaj.
Na ovom svijetu svim ašicima u svakoj
noći obilno zrači
Blistavi mlađak šaha Mevlana koji
se nikad i ne zamrači.
Od grijeha on ašika udaljava svakog časa
To Mevlanin uzdah za to i kroz naj
se sa Huglasa.
O Fadile, ovaj gazel da je prvi tvog Divana
Tad bi bili zadovoljni svi što
im je car Mevlane.
S turskog: Fehim Nametak
Prepjevala: Melika Salihbeg Bosnawi
(Na gozbi ima suparnika…)
Na gozbi ima suparnika teško je strpiti se
Naći toga skrivenog šejha i isložiti mu
želje, teško je
Raspoloženom i zanesenom ove noći ponuditi
čašu, teško je
Uzeti dragu u zagrljaj želje, teško je
U noći tuge bez drage zaželjeti
odlazak, teško je.
Ni vladaru ne saginje glavu vidovit čovjek
Ali ljudi duha su oni koji zavređuju
da su na prijestolju
Zar neprijatelju činiti dobro čak
kad si i njegov zarobljenik
Lišenost se udjelom duboke tuge, teška stvar je
Ostvariti svoju želju kad se spozna suština,
teško je
Od želja i nada nije lijepo oprati ruke
Odreći se nastojanja na oplemenjivanju duše
nije lijepo
Povući se i trpjeti u uglu bolova
nije lijepo
Štedjeti na suhu kruhu bez svake sumnje
nije lijepo
Zabranjivati ono čemu je duša sklona teško je.
Ovo je stvar koju ne dokučuje
mudrost Platonova
Kakve su to ideje što ih ne shvaća ućen čovjek:
To su ružne stvari kojima nikakva lijeka nema
Uistinu teško je podnositi takvo stanje
Ali za želju je teško uspostaviti
veze sa kosmosom.
Šta učiniti kad je čovjek sklon
nadanju i razmišljanju
Šta učiniti da bi bio kultiviran svijet koji je zao
Fadile, šta učiniti što je ovo stanje loše
Šta da se radi kad je Sabit postao dragoj teret
Teško je utjecati da se poslovi svačiji završe.
S turskog: Fehim Nametak
Prepjevala: Melika Salihbeg Bosnawi
Oda Šemsudinu Tebriziju i Dželaluddinu Rumiu
Šemsî i Mevlâna na svijetu su jedini sultani
Pokucati na ta vrata na oba je svijeta dar
Za Fadila ne vrijede niti sultan nit siromah
Šemsî Tebrizî i Mevlâna su moj šah i moj gospodar
O predanosti Bogu
Iskreno sklonili smo se milosti prijestolja Božjeg
Uzdanje naše ne tražimo na vratima silnika
Potpuno odano predali smo se volji sudbine
Ni mašti ne ostavljajući ni kolika je trunka
Jedina pomoć
Do svog cilja nećeš dospjet ni mudrošću ni bogatstvom
I sposoban nećeš sazdat ni sudbinu niti sreću
Niti misleć niti snijuć željeno ti nećeš steći
Sve dok pomoć Višnjeg nemaš s dobročinstvom i blagošću
O pravoj istini
Zaljubljeno srce prevagnu terazije mašte
Vječno tražeć ko Kajs[6] Lejlu[7] u prostranstvu svijeta
Ašik je taj koji žudi samo Jedinstveni Bitak
Što je u čovjeku privlačno osim hakikata[8]
Uputa za savršenstvo
Savršen čovjek dan ni noć skut dervišev ne ispušta
Ne smatraj čašću savršeno oko u šarlatanca
Čuvaj se mrmljanja toga pobožnjaka, sramota je
Da li se novac pretvara u zlato kod krivotvorca
Epigram o pravdi
Sva ispravnost pravednika pod kamenom je ostala
A pravica ljudska zatire se na vratima muftija
Lažna vlast uvažava svjedoka tek ako je lažac
Gdje je Vjerozakon? Sve je iščezlo, gdje je sudija
Promjena vrijednosti
Bitnoj spoznaji i istini vrijednost je pala
Ne vjera, zajednica, već srebro i zlato važe
Vrijednost je opala čak i životinjskoj vrsti
Ne trkaći konj, već mazga i magarac se traže
O nemoći poezije
Srce i duša nisu mi za raspru o umijeću
Govor mi nemoćan za savršeno izražavanje
Spas je čovjeku u ovo doba slijep i gluh biti
Istinu kad govorim, ne nalazim uvažavanje
O izumiranju starog stila u poeziji
S vještinom poetskom danas se više ne živi
Više nema nikog ko bi sklon bio dervišu
Zalud su ljudi od pera izmijenili stil
Uspjeh je kod onih koji alafranga pišu
O promjenljivosti sreće
Svijet je radi gluposti u takvu kaljugu pao
Mnogi bogati bez doma i imetka ostadoše
U zemlju sve je potonulo i ko ružin list svehlo
Iskrenost, ime i hljeb nezaštićeni postadoše
O ašiku u tuđini
Za draganu ne pitaj ašika u tuđini
I znaj da mira nema u njegovoj blizini
Krčmaru ti ga zato rujnim vinom napoji
Dobročiniteljem smatra se ko to učini
O neznalici u društvu učenih
Spokojni svako veče susrećemo se prijateljski
Sve dok odnekud ne bahne neznalica nepristojni
Jer njemu čast je i lavor da mu na glavu istreseš
Njega ništa ne uzbuđuje i niti ga što tišti
Septembarski snijeg u Sarajevu
Ove godine krajem rujna u jednu srijedu
Svehnu cvijeće, u bašči mirisi pomriješe
Ko rosa pupoljak, prekri snijeg Fadilov tarih[9]
“Stiže vjesnik zime a dani veselja odoše”
1277 (1860/61)
1.
Noćas se ko pijesak slio na plaže svijet vas
Hajmo tamo na splavove u blizini je Vrbas
Sve je puno svijeta, nemoguće je predahnut
Nema odmora, gledaj grane i priče, gdje je spas
Elegija šejhu sarajevske mevlevihane
Arif derviš, koji mevlevijskom tarikatu priđe
Izgovori Allah i na mjesto Bogu blisko dođe
U svijetu ga znadoše po iskrenoj pobožnosti
Kako dugo u toj tekiji bi savršenog vođe
Neumrli Duh se odmara u savršenom raju
Neka u njegovo društvo i cijenjeni pir1 uđe
Nek Bog u ime poštovanja svijetloga imena
Za ovu osobu oprost i dostojanstvo iznađe
Fadil izreče molitvu nebu u krasnom tarihu
“Neka se šejh Lutfullah-efendi u džennetu nađe”
1277 (1860/61)
Natpis nad proširenim vratima istočne strane avlije Gazi Husrev-begove džamije
Oko ovog hrama u Sarajevu punog svjetla
Gazi Husrev-beg je moro mnogo truda uložit
Božansko svjetlo vječno traje u ovoj džamiji
Sigurno će se grupa meleka tu vazda kupit
Na ovoj strani Božje kuće bjehu uska vrata
Da ih proširi Asim-beg, moro se mnogo trudit
Otud se vidi dobročinitelja svijetlo turbe
Prolaznici će mu “Fatihu” za dušu uputit
Fadile, vidjevši visoka vrata, izreče tarih
“Džamijsku avliju nova lijepa vrata će krasit”
1278 (1861/62)
Tarih Semahani časnog hanikaha mevlevijskog
Kad je bila poput rajskog perivoja krasna
Na žalost prijatelja tekija bi zapaljena
Padišah se potrudio da se opet sagradi
Neka vječno spominju toga vođu muslimana
Neka Gospodar Slave ovjenča slavom njegov lik
Oživi ovu tekiju nek mu je sreća vječna
Ima li gdje ovako čvrste i visoke zgrade
Gle neba, gle ovih odabranih djela sultana
Ne vidjesmo poput ovakve mevlevijsku zgradu
Nek Gospodar Svijeta usreći graditelja njena
Pogledaj zadivljen dobročinstvo cara vremena
Veće tekije od ove nema to je istina
Završena je divna semahana1 prema raju
Nek se okupi na tom mjestu džennetska skupina
Fadila je nadahnuo pîr2 sa dva kronograma
Evo drugi dževher tarih pored jednog potpuna
“Abdulmedžid stvori novu mevlevijsku tekiju”
“Oživi prekrasna tekija Abdulmedžid hana”
1274 (1857/58)
Kronogram gradnje blagavaonice uz mevlevijsku tekiju
Dok je bdio nad ovom tekijom sultan Divana
Žarka je vatra sažeže, takva je bila sudbina
Ništa se više spominjalo nije bez oplakivanja
Nesta sigurnosti, ima li za me pomoć božanstvena
Njeno oživljavanje nadahnu čisto srce dobrog cara
Sagradi zgradu-dvor koja je Feniksa sreće dostojna
Nek stalno napreduje i bude sretan taj car vremena
Neka mu je kruna sjajnim suncem sreće obasjana
Neka Bog učini vječno slavnim na moćnom prijestolju
Tog vladara, trajno koliko i okretanja nebesna
Neka ga dostigne tisuću pirovih hvala zaslužnih
I neka mu bude od Duha Živoga pomoć duševna
Kada god derviši budu u zanosu činili semâ1
Nek jecanja njegovih protivnika budu naju slična
Sluga Fadil čuo je sa strane Moći dva polustiha
Onaj dževher, eh milosti i dobrote, evo potpuna
“Besprimjerno mjesto okupljanja sagradi Abdulmedžid
“Gle na radost dvoru djela poput zvijezda napravljena”
1274 (1857/58)
Munadžat
1.
Utječimo svakog časa od lukavstva sotoninog
Odjenimo zaštitni oklop sa vrata Milostivog
Za svaki dobar posao ključ početka je Bismillah
Katanac riznice je početak učenja Bismillah
Svemu stvorenom Bog se otkriva svojim milosrđem
A Božijim robovima dokaz tome je Bismillah
Svojim milosrđem On je obradovao vjernike
Dokaz ovom svijetu Božje upute je Bismillah
Na sinu1 njegova sloga islamu zapisan je spas
A na mimu njegovom sva je milost prava Bismillah
Gle lijepog stiha svekolikog znanja uzvišenog
Pogledaj u njegovo značenje beskrajnog Bismillah
Nepokornosti mojoj nema ni početka ni kraja
Ideja spasa mom oprostu uvijek je Bismillah
Moj Bože Milosni, oprosti Fadilove grijehe
Jer na njegovu Divanu ključ početka je Bismillah
U ime Bismille, Gospodaru, Ti praštaj robu svom
Sve moje grijehe i neposluhe speri oprostom
Munadžat u formi kit’e prijestolju uzvišenog Boga
2.
Vidljiv je Tvog oprosta ocean, moj Gospodaru
Stoga sam potonuo u grijeha bezdan, moj Gospodaru
Mada na svijetu nemam ravna u nepokornosti
Iskrenoj molitvi budi uslîšan, moj Gospodaru
3.
U zdravom srcu, moj Bože, neka je trajno svjetlo vjere
Slavljenjem Tevhîda nek se nastani ova ruševina
Zaronjen sam u more grijeha na obadva svijeta
Budi milostiv, Blagi, spram mojega srca uplakana
Osim grijeha, ja drugoga blaga ni imetka nemam
Nek mi ocean Tvog oprosta, Rabbe, bude pomoć tajna
Što god da radim i o čemu god mislim, Tebi je znano
Oprosti mi odmah, Ti čija je dobrota izobilna
Sem Tvojih vrata, nemam na svijetu drugih potreba
Rabbe, ištem Tvoga dobročinstva, duhovna i tjelesna
Ovaj svijet je s kraja na kraj pun gadosti moje duše
Koliki sam silnik, moj Gospode, granica je beskrajna
Blag budi grešnom Fadilu na ovom i onom svijetu
Iz dobrote ne učini ga od Mustafe rastavljena
[1]Kevser – ime CVIII sure Kur’ana; beskrajno dobročinstvo, blagodat; ime Muhamedove fontane u raju. Postoji mnogo hadisa (tradicija) o tome kako će iz ove fontane ili rijeke, koja je oivičena biserima kojih ima bezbroj kao zvijezda, Alija dijeliti vodu vjernicima. Ta voda je bolja od mlijeka, slađa od meda, hladnija od leda. Široka je od Mašrika (istoka) do Magriba (zapada), duboka je 70 hiljada godina. Ko se jednom napije Kevsera, nikad neće ožednjeti.
[2]sikke-i Mevlana – mevlevijska kapa čije oblačenje simbolizira pristup u derviški red mevlevija.
[3]mevlevija – pripadnik derviškog reda mevlevija koji su dobili ime po osnivaču Mevlâni Dželaludinu Rumiju.
[4]âl-i aba – porodica koja se ogrtala jednim ogrtačem, a to su Muhamed, njegova kći Fatima, zet Alija i unuci Hasan i Husein.
[5]levha – slika, natpis koji sadrži neku pobožnu izreku.
[6]Kajs – je Medžnun iz legende o Medžnunu i Lejli, o dvoje mladih, nesretno zaljubljenih, koja potječe iz arapske književnosti odakle je prenesena u perzijsku, a odatle u tursku divansku poeziju i narodnu književnosti. Mladić Kajs iz plemena Benu Amir zaljubio se u djevojku Lejlu, koja je iz drugog plemena, postaje lud (medžnun) za njom i odlazi u pustinju. Doživljava brojne peripetije i nikad ne ostvaruje svoju ljubav, a Lejla se od ljubavi prema Medžnunu razboli i umire. Medžnun dolazi na grob Lejlin i moli Boga da umre. Želja mu je ispunjena. Među pjesnicima koji su s uspjehom obradili ovu legendu najistaknutiji su perzijski pjesnik Nizami i turski pjesnik Fuzuli.
[7]Lejla – djevojka iz legende o Medžnunu i Lejli. Medžnun – Lejla, priča o dvoje mladih, nesretno zaljubljenih, potječe iz arapske književnosti odakle je prenesena u perzijsku, a odatle u tursku divansku poeziju i narodnu književnosti. Mladić Kajs iz plemena Benu Amir zaljubio se u djevojku Lejlu, koja je iz drugog plemena, postaje lud (medžnun) za njom i odlazi u pustinju. Doživljava brojne peripetije i nikad ne ostvaruje svoju ljubav, a Lejla se od ljubavi prema Medžnunu razboli i umire. Medžnun dolazi na grob Lejlin i moli Boga da umre. Želja mu je ispunjena. Među pjesnicima koji su s uspjehom obradili ovu legendu najistaknutiji su perzijski pjesnik Nizami i turski pjesnik Fuzuli.
[8]hakikat – stvarna, suštinska spoznaja; jedina istina.
[9]tárih – bilježenje, zapisivanje; povijest, kronogram. Vrsta stiha koji zbirom numeričkih vrijednosti slova obrazuje broj (najčešće datum) koji se želi ovjekovječiti tom pjesmom.