Prijevod: Fehim Nametak
Prepjev: Melika Salihbegović
Tahmis gazela jedinstvenog pjesnika Fuzulija Begdadskog nek mu je tajna posvećena
1.
Srce što se stalno dobročinstvu tog šejha nada
Žrtvuje se na njegovu putu da se ko kurban da
Kao kapidžija[1] čeka da mu on naredbu preda
Ono je poput vile koja carstvom blagosti vlada
Naređuje, jer ima pravo da zapovijeda
2.
Ašik bit može samo ko ljubavni zanos ima
Polje ljubavi nema nigdje kraja u prostranstvima
Burom bjesni more ljubavi što je u srcima
Nakon Medžnuna[2] ja sam na redu ljubavnim činima
Zaista svako je doba jednog ašika reda
3.
Ašikov uzdah je to što svijet pali, hej srce
Kao Crveno more moje suze su bez mjerice
Smilovat će se ko bar jednom vidi moje lice
Što svaki tren iz mog srca izlazi, to su varnice
Krv je ono što stalno sa mojim suzama pada
4.
Ako niste strpljivi, na ovaj put ne krećite
I mjesto gdje ašici jadikuju, ne osluškujte
Nikada neveselost ašika ne istražujte
Brazde na mom srcu od mača ljubavi ne prezrite
Ko ružičnjak ludo voli, ruže se smiju tada
5.
Rabbe, da li će dostojan Tvog dobročinstva Fadil bit
Zar dolikuje Tvojoj moći u očajanje vodit
Tvojoj milosti bez premca želio se priklonit
Ej Fuzuli, da imaš druga, s njim se u tuzi družit
Plači gorko kako gorko nisi plako nikada
Tahmis gazela poznatog pjesnika Sabita Užičanina Bog mu se smilovao
6.
Ah! za mene je neumjesna sva priča učiteljska
Lažno optuživanje njegovo mi je od suviška
Jecaj naja je za me klokot i čaša vinska
Gutljaj vina za me je sukus zlata alkemijska
I iz čaše svaki mjehur za mene je kruna carska
7.
Kao slavuj zaljubljeni što je spreman zaplakati
Trnje sa ranom u srcu srdačno ću dočekati
Pa ko leptir pomahnitalo srce počne kružiti
Plamna svijeća istinom put pravi osvjetljavati
To meni naj mjesta u mejhani pokazuje bliska
8.
Zanemario sam svoju dragu, iskrenu i vjernu
Prijatelje ne hajući odabrao sam tuđinu
Putem ovim krenuvši spozno se u pravom stanju
Svoj lijek okušao i ne poznajuć bolest stvarnu
Ako meni ima lijeka, to je ruka drugarska
9.
Kada svijet te ogovara, može li mi srce trpit
Pa zar njih ni nedaće vremena ne mogu ušutit
Mrijuć za te srce mjesta za uzdahe neće tražit
Pred hladnoćom tvojom ono rastanku će se pokorit
Kukavnom meni ko dvorac jučer sad je peć hamamska
10.
Fadile, svoje dobro i loše stanje si spoznao
Prijatelja odanoga od srca si odabrao
Najprije si ispravnost same tezulje provjerio
Mjerio harabat[3] na svijetu, Sabite, prelijevao
I bolja od svega za tebe je ljubav prijateljska
Tahmis drugog gazela Sabita Bosnevi Bog mu se smilovao
Gazeli
11.
Teško je međ’ rivalima ustrajan u strpljenju bit
Teško je naći Šejha skrivenog i želju izložit
Teško je u noći zanesenog čašom opteretit
Teško je uzeti dragu žuđenu i zagrlit
Teško je u noći tuge bez drage odlazak zaželit
12.
Ni vladaru ne saginje glavu čovjek vidovit
Samo derviši zavređuju na prijestolju bit
Zar zarobljen čak i neprijatelju dobro činit
Teška je stvar lišenost sa dubokom tugom spojit
Teško je kad se spozna suština želju ostvarit
13.
Nije lahko od želja i nadanja ruke oprat
Nije lahko odreć’ se truda dušu oplemenit
Nije baš lahko povuć se u kut i bolove trpit
Nije baš lahko, nema sumnje, na suhu kruhu štedit,
Teško je ono čemu je duša sklona zabranit
14.
Ova je stvar čak i za Platonovu mudrost prepreka
Te ideje su neshvaćene i kod učena čovjeka
Ružne su to stvari kojima nema nikakva lijeka
Zaista, da se podnese takvo stanje ima zapreka
Teško je želji s nebom vezu uspostavit
15.
Što činiti kad je čovjek sklon nadi i razmišljanju
Što činiti da loš svijet krene kultiviranju
Što činiti, Fadile, u ovom tako lošem stanju
Što činiti kad je Sabit teret draginom voljenju
Teško je da se svačiji poslovi završe štitit
[2]Medžnun – Lejla, priča o dvoje mladih, nesretno zaljubljenih, potječe iz arapske književnosti odakle je prenesena u perzijsku, a odatle u tursku divansku poeziju i narodnu književnosti. Mladić Kajs iz plemena Benu Amir zaljubio se u djevojku Lejlu, koja je iz drugog plemena, postaje lud (medžnun) za njom i odlazi u pustinju. Doživljava brojne peripetije i nikad ne ostvaruje svoju ljubav, a Lejla se od ljubavi prema Medžnunu razboli i umire. Medžnun dolazi na grob Lejlin i moli Boga da umre. Želja mu je ispunjena. Među pjesnicima koji su s uspjehom obradili ovu legendu najistaknutiji su perzijski pjesnik Nizami i turski pjesnik Fuzuli.
[3]harabat – ruševina, krčma, tekija, derviško stanje.