Imam Sedžad o raznim vrstama ljudi

Imam Sedžad u sljedećoj predaji na zadivljujuć način nudi analizu ljudi. Iz mnoštva predaja ova predaja spada u red onih koje nas ne ostavljaju ravnodušnim, pozivaju ka preispitivanju ličnih pogleda i čovjeka odgaja u tevhidu i izgrađuje u jednobošca.

U knjizi El-Ihtidžad Šejh Tabresi senedom prenosi od Imama Ride, a on od Imama Zejnul-Abidina:

"Ako vidiš čovjeka čije je vladanje i ponašanje lijepo, svoj govor prikazuje smirenim i polaganim, čiji su pokreti skrušeni, nemoj da te to prevari! Koliko li je samo ljudi koji zbog slabe odlučnosti, svoje niskosti i straha nisu počinili zabranjeno da bi dosegli Ovaj svijet. Vjeru su uzeli kao zamku za lovinu Ovog svijeta i za sredstvo dosezanja svojih niskih želja. Svojom uređenom vanjštinom varaju ljude. Ukoliko im se ukaže prilika za nečim zabranjenim smjelo poduzimaju radnje da ga dosegnu i bacaju se na njega. Kada ga nađeš da se usteže i izbjegava zabranjen imetak, nemoj da te to prevari, strpi se! Strasti i sklonosti ljudi su različiti. Koliko li je samo ljudi koji se klone od zabranjenog imetka, čak i da ga ima u izobilju, ali svoju volju ne sputavaju spram odvratnih radnji, pa takav počini čak i blud sa ženom ružna izgleda. Kada ga nađeš da se usteže od ovog ružnog djela, nemoj da te to prevari, strpi se, sve dok ne vidiš čime mu je razum vezan (šta određuje njegovu usredsređenost pri odlučivanju)! Koliko li je samo ljudi koji se ustežu od zabranjenog imetka, bluda i čuvaju svoju čednost, ali nemaju čvrstinu i pronicljiv razum kod promišljanja. Tako ona šteta koju nanesu svojim neznanjem bude veća od dobra koje počini oslanjajući se na razum. Kada ga nađeš da ima pronicljiv razum, nemoj da te to odmah prevari, strpi se, sve dok ne vidiš da li je povodljiv svojim strastima i ujedinjen s njima ustao protiv razuma ili je sa razumom ustao protiv strasti! Također, pogledaj da li žudi za ništavnom i ispraznom ovosvjetskom vlašću ili joj je nesklon. Među ljudima ima onih koji su izgubili Ovaj i budući svijet. Napustili su Ovaj svijet da bi ga odsegli. Mislili su da je slast ništavne i prolazne vlasti veća od halal i dozvoljenog imetka. Zato su se oni prošli svega da bi ostvarili ništavnu vlast. Ako njima bude rečeno: 'Bojte se Boga', njih lažni osjećaj časti dovede u grijeh. Njima je dovoljan Džehennem, a kako je to samo loše mjesto! Ovakav čovjek nepromišljeno postupa i prvi korak koji on počini u neistini odvodi ga krajnje stepene nesreće i gubitka. Nakon što ne mogne ostvariti svoja nadanja i želje, Gospodar ga pomogne u njegovoj nepravdi i tiraniji. On onda učini dozvoljenim ono što je Allah učinio zabranjenim i zabranjuje ono što je Allah dozvolio. On se uopšte ne obazire na spram onoga što je od njegove vjere propalo ako je ostala netaknuta vlast njegova zbog koje je sebe odveo u propast. To su oni na koje se Allah rasrdio, prokleo ih i pripremio za njih strašnu kaznu. Međutim, čovjek, i to potpun čovjek, je onaj koji je svoju strast podredio Allahovoj zapovijedi, a svoje moći potrošio u Allahovom zadovoljstvu. On drži da je Istina sa poniženjem bliža vječnom dostojanstvu od dostojanstva u neistini. On je ubijeđen da ga malo onoga što podnosi od nesreća Ovoga svijeta odvodi u vječno blagostanje u Kuću koja ne nestaje, niti propada. On zna da ako bude slijedio svoje strasti, da će ga većina ovosvjetskih zadovoljstava odvesti u Kaznu kojoj nema prekida niti kraja. To je čovjek, dobar čovjek! Zato se čvrsto držite njega i slijedite njegovu praksu! Posredstvom njega nastojte se približiti Gospodaru, jer njegova molba se ne odbija, a njegov zahtjev ne ostaje neuzvraćen!"