Ispunjavanje obećanja i zavjeta, što se smatra jednom od obaveza i pravila druženja i lijepog ophođenja prema ljudima, polaznik duhovnog putovanja ka Bogu mora stalno imati u vidu.
U Kur'anu Časnom i islamskim predajama ovom pitanju se pridaje izuzetna važnost te ćemo navesti neke od ajeta i predaja.
1. Ispunjavanje obećanja znak je vjerovanja
Kur'an Časni smatra vjernost obećanju odlikom vjernika pa kaže:
وَ الَّذِينَ هُمْ لِأَمَانَاتِهِمْ وَعَهْدِهِمْ رَاعُونَ
“I koji se brinu o povjerenim im amanetima i obećanjima svojim.” (El-Mu‘minun, 8)
وَالَّذِينَ هُمْ لِأَمَانَاتِهِمْ وَعَهْدِهِمْ رَاعُونَ
“I koji se brinu o povjerenim im amanetima i obećanjima svojim.” (El-Me‘aridž, 32)
2. Znak dobročinitelja
Na drugom mjestu Kur'an Časni vjernost obećanju smatra obilježjem dobročinitelja i kaže:
وَ الْمُوفُونَ بِعَهْدِهِمْ إِذَا عَاهَدُواْ
“…i koji obavezu svoju, kada je preuzmu, ispunjavaju…” (El-Bekare, 177)
Ismail, iskren prema obećanju
O važnosti izvršavanja obećanja dovoljno svjedoči okolnost da kada Bog Uzvišeni želi uzvisiti poslanika Ismaila, a.s., navodi vjernost obećanju kao jednu od njegovih istaknutih osobina i kaže:
وَ اذْكُرْ فِى الْكِتَابِ إِسْمَاعِيلَ إِنَّهُ كَانَ صَادِقَ الْوَعْدِ وَكَانَ رَسُولًا نَّبِيًّا
“I spomeni u Knjizi Ismaila! On je ispunjavao dato obećanje i bio poslanik, vjerovjesnik.” (Merjem, 54)
Privlači pažnju činjenica da se u ovom ajetu izvršenje obećanja spominje prije navođenja položaja poslanstva i vjerovjesništva, iz čega se zaključuje da je izvršavanje obećanja pretpostavka vjerovjesništva.
U svakom slučaju, Kur'an Časni veoma istrajava na izvršenju obećanja pa kaže:
وَ أَوْفُواْ بِالْعَهْدِ إِنَّ الْعَهْدَ كَانَ مَسْؤُولًا
“…i ispunjavajte obećanje, zaista će se za obećanje odgovarati.” (El-Isra, 34)
