Njegove riječi, neka je uzvišen: “To su oni što gledaju stvorenja Mojim pogledom.”
Ajeti i predaje koje se u ovom kontekstu mogu prostudirati
Ajeti
وَ إنَّكَ لعلى خُلُق ٍ عظيم ٍ
“…jer, ti si zaista najljepše čudi.”[1]
Predaje
Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.a.: “Poslan sam da upotpunim plemenite ćudi.”[2]
Prenosi se od Imama Sadika, mir s njime, da je rekao: “Allah Uzvišeni je odlikovao svoga Poslanika plemenitom ćudi pa se preispitajte, ako je bude pri vama Allahu se zahvalite i molite Ga da vam je još više uveća…”[3]
Također od njega, mir s njime, da je rekao: “Na vama je da pazite na lijepo ponašanje, jer zaista Allah to voli, i čuvajte se pokuđenih djela, jer usitinu ih Allah ne voli…”[4]
Od Imama Ride od svojih očeva, mir s njima, od Poslanika, s.a.v.a., da je rekao: “Na vama je da pazite na lijepo ponašanje, jer Uzvišeni Allah me je sa njime poslao, a uistinu od lijepog ponašanja je da čovjek oprosti onome ko mu je nepravdu počinio i daruje onoga ko ga je uskratio, obiđe onoga koji ga izbjegava i posjeti onoga koji nema običaj da ga posjećuje.”[5]
Od Allahova Poslanika, s.a.v.a.: “Poslan sam sa plemenitim ćudima.”[6]
Bilježim od Imama, mir s njime: “Allah je svoga Poslanika odlikovao plemenitim ćudima pa se preispitajte. Pa ako budu pri vama, zahvalite mu, a ako ne, molite ga da vam ih podari i težite tome.” Reče zatim: “A deset im je znakova: čvrsta vjera, zadovoljstvo, jasno razlučivanje, zahvalnost, blagost, lijepo ophođenje, darežljivost, čednost, hrabrost, dostojanstveno držanje.” U drugoj predaji stoji još i: “Stid, istinoljubivost i ispunjene povjerenog zadatka.”[7]
Suština tematike
Kažem: Allah, neka je uzvišen, stvorio je ljude da po svojoj prirodi teže Božijem jedinstvu, kako to sam Kur'an veli. Stoga onaj ko je stvoren po tevhidu nema svoje volje do da bude okićen Božanskim atributima. Zato Božiji Poslanici i njihovi nasljednici, mir s njima, zbog nepostojanja zastora između njih i iskonske prirode, okićeni su Božanskim atributima, te im je naređeno da pozivaju svoj ummet (one koji su ogrnuti plaštom od svoje iskonske prirode zbog svoje zaokupljenosti pojavnim svijetom)ka kićenju Božijim vrlinama, neka je uzvišen.
Tako da imamo one koji Bojom pažnjom skinu sa sebe ovu perdu, ispravnim slijeđenjem vjerovjesnika i njihovih nasljednika, te se na njima prepoznaju Božiji atributi. Ovim bi postale jasne i Božije riječi: “To su oni što gledaju stvorenja Mojim pogledom.”
A može se iz iste rečenice izvući još preciznije i tanahnije značenje, a to je da ovi kao što Ja vidim stvorenja u perspektivi predmeta i sjena, također i ovi zbog iščeznuća u Meni i pogledom na stvari iz perspektive iščeznuća gledaju u stvorenja Mojim pogledom.
Riječ dvije o iščeznuću – el-fena:
Dobro upućenim i osvjedočenim, onima koji znaju bît spoznaje nije nepoznato značenje pojma fena, stoga je suvišno i pojašnjavati isti, ali ćemo dodati još i ovo samo za one koji ne nalaze duši smiraja u ovoj riječi.
Zato kažemo: Iščeznuće (fena) ne znači nepostojanje i negiranje egzistencije svega što egzistira, niti da sva egzistencija postane nužni bitak ili da Onaj koji je sam po sebi nužni bitak, uzvišen neka je On, postane kontingentan, jer ovako nešto neće reći ni neko iz neuke mase pa kako da tako nešto kaže učenjak koji ima uvida u kur'anske istine, časne hadise i predaje zabilježene od Ehli-bejta – bez obzira bilo riječ o njihovim razgovorima sa drugima, tj. rivajetima, ili sa Allahom, tj. dovama – stoga kao što na Ovom svijetu stvari i pojave imaju svoje vanjske forme, tako isto one imaju svoje suštinske, unutarnje forme, kao što Uzvišeni kaže:
“Zar Njemu ne pripadaju stvoreno i amr (Svijet zapovjedi).” (ألا لهُ الخَلقُ و الأمر) Iz ovoga ajeta da se razumjeti da pored ovoga pojavnog svijeta postoji drugi svijet koji ovdje Uzvišeni naziva svijetom emra (Alemul emri)ili melekuta[8] o čemu svjedoče Njegove riječi: “U Njegovoj ruci je melekut (suština) svega stvorenoga.”[9] (بِيدِهِ مَلَكوتُ كُلِّ شيءٍ) Rekao je, također, Uzvišeni Bog: “Zar ne oni sumnjaju u susret sa Gospodarom svojim, zar ne On je sve stvari obuhvatio.”[10] Iz navedenih ajeta postaje jasno da sve što postoji u pojavnom svijetu ima svoju suštinu koja ne koegzistira u odnosu na nju u nekoj strani nasuprot njene biti i pojavne forme, te da svaka stvar ima ono što je obuhvata, ne nasuprot njene egzistencije, a to je Allah, neka je uzvišen On.
Stoga oni koji govore o pojmu fena podrazumijevaju ovo obuhvaćanje ili su i sami osvjedočeni. Ako pažljivo promislimo o ajetima sa početka sure El-Hadid, vidjet ćemo da Uzvišeni nakon što sebi pripisuje slavljenje svih stvari i naglašava da samo Njemu pripada vlast svega na nebesima i na zemlji, kao i smrt, život i moć, kaže: “On je Prvi i Posljedni, Vanjski (Pojavni) i Unutranji (Nevidljivi).”[11] (هُوَ الأوّلُ و الآخرُ و الظاهرُ و الباطنُ)
Iz ovoga ajeta zapravo vidimo da je ciljana obznana spiritualnog i suštinskog svjetonazora i njegovo obuhvaćanje svega što postoji, a ne da su forme isto što i On Sâm, slavljen neka je Allah od onoga kako ga neki opisuju i Njemu se utječemo od ovakvog zastranjenog poimanja.
Ovim bi postala jasna neka kur'anska značenja u ovom kontekstu nakon podsjećanja na ajete o tevhidu, kao što su ajeti sure El Ihlas čime bi bila odbijena bilo kakva zastranjena učenja.
A isto se da dokazati iz dopunskih pojašnjenja riječi Prečistih, mir s njima, te onih naznaka što dolaze u njihovim govorima i dovama čime se mogu pobiti bilo kakva svojevoljna tumačenja, podmetanja ili prigovori. Pogledaj njihova pojašnjenja, mir s njima, u djelu el-Bihar[12] kao i dove u djelu el-Ikbal, kako bi ono što smo naveli ovdje bilo još jasnije.
Poslije navedenog značenja ajeta koji slijede trebala bi biti jasna:
وَلَا تَدْعُ مَعَ اللَّهِ إِلَهًا آخَرَ لَا إِلَهَ إِلَّا هُوَ كُلُّ شَيْءٍ هَالِكٌ إِلَّا وَجْهَهُ لَهُ الْحُكْمُ وَإِلَيْهِ تُرْجَعُونَ
“I ne zazivaj uz Allaha boga drugoga! Nema boga osim Njega! Sve propada – osim Lica Njegovoga! Njemu Presuda pripada i Njemu ćete se vratiti vi!”[13]
كُلُ مَن علَيها فان وَ يَبقىَ وَجهُ رَبِّكَ ذو الجلالِ و الإكرام
“Sve što je na Zemlji – prolazno je, a Lice Gospodara tvoga, Veličanstvenoga i Plemenitoga, ostaje!”[14]
فاينَما تولّوا فثَمَّ وَجهُ اللهِ
“I gdje god da se okrenete, pa tamo je Allahovo Lice.”[15]
Međutim da se pogled i viđenje tumači kao pogled i viđenje organom oka, to ni u kom slučaju, daleko od toga, i nezamislivo je da ograničeno stvorenje bude u mogućnosti da dosegne svojim osjetilima apsolutnog neograničenog. To samo biva zbiljom / hakikatom imana i očima srca, iz perspektive duhovnog svjetonazora melekuta i emra[16], te na taj način rob gleda Uzvišenog i tako dostiže stepen iščeznuća svoga bića, a samim tim i svega drugoga što oko njega postoji.
Rekao je predvodnik muvehhidina[17] Imam Ali, mir s njime:
لَم تَرَه ُ العيون ُ بمُشاهَدَةِ الأبصارِ وَ لكن رَأتهُ القلوبُ بحقائقِ الإيمان
“Oči ga ne vidješe tako što se vid osvjedoči, nego vidje ga srce istinama imana…”[18]
Zato vrati se na komentare predaja i dova zabilježenih u ovom kontekstu koje su došle u velikom broju, te kao što nismo u mogućnosti vidjeti svijet inteligibilija i intelekta (tedžerrud – Svijeta višeg nematerijalnog)golim okom, tako se ne može vidjeti ni pojavni svijet očima spoznaje, niti skriveni (batin, ezoterični) onim što nije njegove biti, a ako bi to i razumski pretpostavili (tj. mogućnost usmjeravanje pogleda od jednog ka drugom) onda je to u pravcu odsjaja i sjene (u što nema sumnje).