Mjera mudrosti – hazreti Musa i Hidr

1. Kur'an: “A kada Musa reče momku svome: ‘Sve ću ići dok ne stignem do mjesta gdje se sastaju dva mora, pa makar ću dugo, dugo ići’(…) ‘Ti sigurno nećeš moći sa mnom da izdržiš’, reče onaj. (…) A što se onoga zida tiče, on je dvojice dječaka, siročadi iz grada, a pod njim je zakopano njihovo blago. Otac njihov je bio dobar čovjek i Gospodar tvoj želi, iz milosti Svoje, da oni odrastu i izvade blago svoje. Sve to ja nisam uradio po svome rasuđivanju. Eto to je objašnjenje za tvoje nestrpljenje!’”[1]

2. Poslanik, s.a.v.a.: “Nek se Allah smiluje mome bratu Musau, postidio se pa je ono rekao. A da je ostao sa svojim saputnikom bez dvojbe vidjeo bi najzačudnije stvari.”[2]

3. Imam Sadik: “Zaista je Hidr bio vjerovjesnik kojeg je Allah poslao svome narodu kojeg je pozivao u jednoboštvo i priznavanje Njegovih poslanika i knjiga. Njegova je mudžiza bila da kada bi god sjeo na kakvo suho drvo ili na suhu zemlju one bi postale zelene, usljed toga je i nazvan Hidrom.”[3]

4. Imam Sadik: “Džamija Sehle bila je boravište onog jahača.” Rekoše: “Kojeg jahača?” Reče: “Hidra, a.s.”[4]

5. Imam Rida: “Hidr, a.s., je popio vodu života, zato je on živ i neće umrijeti dok se ne puhne u Rog.”[5]

Govor o Musau i Hidru, a.s., u Kur'anu

Reče taj učeni čovjek: Ne možeš izdržati sa mnom, usljed neznanja i nerazumjevanja mojih postupaka, a kako bi se i mogao strpiti na onome što ne obuhvataš svojim znanjem? Musa obeća da će uz s Božijom voljom biti strpljiv i da ni u čemu neće biti neposlušan niti će se protiviti. Taj učenjak mu na osnovu zahtjeva reče: Ako me već budeš slijedio ne smiješ me pitati ni o čemu što budem uradio, sve dok ti sam ne budem objasnio.

Nakon toga su se Musa i taj učeni čovjek uputili na put, sve dok se ne ukrcaše na lađu na kojoj bijaše nekoliko putnika. Musa nije znao ono što je prolazilo kroz glavu tog učenog čovjeka. On je probušio lađu tako da je postojala bojazan da će se potopiti. To je začudilo Musaa pa u čuđenju zaboravi na obećanje koje je dao. Zato mu reče: Probušio su lađu da potopiš njene putnike?! Učinio si vrlo ružno djelo!! On reče: Zar ti nisam rekao da nećeš moći da se strpiš pored mene. Musa se izvinuo što je u tom momentu zaboravio na svoje obećanje te reče: Nemoj me kritikovati što sam zaboravio obećanje i nemoj mi zbog toga otežavati stanje. Nastavili su svoj put.

Susreli su jednog dječaka kojeg učeni čovjek ubi. Musa se nemogaše suzdržati a da ga ne izruži: Ubio si nevino dijete, a da nije ništa počinilo!! Stvarno si učinio nešto neprihvatljivo! Učeni čovjek ponovo reče: Zar ti nisam rekao da uopće nećeš moći da izdržiš sa mnom. Musa nije imao nikakvog izgovora te da bi spriječio rastanak s njim uvjetovao je ostanak da ukoliko još jednom upitam tada ćemo se rastati. Rekao mu je: Ukoliko te nakon ovoga još nešto upitam nemoj više biti sa mnom, i s moje strane bit ćeš potpuno opravdan. Učeni čovjek je prihvatio.

Ponovo su nastavili svoje putovanje. Dok nisu stigli do nekog naselja. Bili su puno ogladnjeli te su tražili od mještana da im daju hrane, ali ih niko nije htio ugostiti. Prolazeći pored jednog zida vidješe da je bio na granici rušenja, tako da su se ljudi klonili da mu prolaze u blizini. Učeni čovjek je popravio zid. Musa reče: Ako hoćeš možeš tražiti nadoknadu za ovu uslugu, te da na taj način utolimo svoju glad, jer imamo potrebu za novcem a vidiš ovi ljudi nam ne iziđoše u susret.

Učeni čovjek reče: Došlo je vrijeme rastanka i ja ću te upoznati sa razlozima djela koja si vidio da sam uradio a nisi imao strpljenja da ih podneseš.

Što se tiče one lađe, ona pripada siromašnima koji su radili na moru i na taj način preživljavali, a s obzirom da je na onoj strani bio jedan car koji je na silu prisvajao lađe, ja sam je probušio da mu ona ne bi bila interesantna.

Što se tiče onog dječaka, bio je nevjernik, a otac i majka su mu vjernici. Da je ostao živ on bi ih na silu iskvario. Zato je milost Božija obuhvatila njegove roditelje te mi je naredio da ga ubijem da bi Allah namjesto njega dao čistije i milostivije dijete. I ja sam ga ubio.

Što se tiče zida on pripada dvojici dječaka, siročadi, koji žive u naselju. Ispod njega je blago koje njima pripada. Zbog toga što im je babo bio dobročinitelj, usljed njegove ispravnosti milost Božija ih je obuhvatila i meni je naređeno da popravim zid da bi ostao na svom mjestu dok ta dva dječaka ne postanu punoljetni da izvade svoje blago. Da se zid srušio, ukazalo bi se blago i mještani bi ga razgrabili.

Tada reče: To što sam učinio nije po mome nahođenju, već naredba od Boga, značenje im je ono što sam ti rekao, zatim se rastao od Musaa, a.s. (Tefsir El-Mizan, 13/350)