Mjera mudrosti – o ludilu

Oblici ludila

1. Božiji Poslanik, s.a.v.a.: “Mladost je jedna od grana ludosti.”[1]

2. Imam Ali: “Ljutnja je vrsta ludila, jer se počinitelj njezin kaje, a ako se ne pokaje, onda mu je ludilo potvrđeno.”[2]

3. Imam Sadik: “Zaista je lud onaj ko odgovori na sve ono što bude upitan.”[3]

Pravi luđak

4. Miškatu-l-envar: “Božiji Poslanik, s.a.v.a., je prolazio pored jednog ludog čovjeka i pitao je šta je s njim. Rečeno je: ‘On je lud.’ Poslanik reče: ‘Ne, on je bolestan, jer luđak je onaj ko daje prednost Ovome svijetu nad Onim.’”[4]

5. Miškatu-l-envar: “Pored Poslanika, s.a.v.a., dok je stajao sa ashabima prošao je neki čovjek. Neko od ashaba reče: ‘Luđak!’ Božiji Poslanik, s.a.v.a., reče: ‘Ne, ovaj čovjek je bolestan. Zaista, istinski luđak je čovjek (ili žena) koji je protraćio mladost u nešto drugo mimo pokornosti Gospodaru.’”[5]

Džabir ibn Abdullah El-Ensari: “Božiji Poslanik, s.a.v.a., naišao je na padavičara. On reče: ‘Ovaj čovjek nije luđak. Zar vam nisam rekao ko je istinski luđak? Istinski luđak je čovjek koji hoda oholo, samoljubiv je, i kada se kreće, pokreće sve dijelove tijela. To je istinski luđak, a ovaj čovjek ovdje je bolesnik.’”[6]