Nada je milost
1.Božiji Poslanik, s.a.v.a.: “Nada je milost za moj ummet. Da nema nade, nikada ne bi majka dojila svoje dijete, niti bi voćar zasadio drvo.”[1]
2.Imam Ali: “Nada je prisni prijatelj.”[2]
3.Tenbihu-l-havatir: “Kada je Isa, sin Merjeme, a.s., sjedio pored starijeg čovjeka koji je prekopavao zemlju lopatom, reče: ‘Moj Bože, oduzmi ovom čovjeku nadu!’ Odmah potom čovjek odloži lopatu i leže. Nedugo zatim Isa, a.s., reče: ‘Moj Bože, vrati mu nadu!’ Čovjek ustade i otpoče posao.”[3]
Nade nemaju kraja
4.Božiji Poslanik, s.a.v.a.: “Ko se nada da će živjeti sutra, ustvari se nada da će živjeti vječno.”[4]
5.Imam Ali: “Nada nema svoga kraja.”[5]
6.Imam Ali: “Nade se ne završavaju.”[6]
Opomena za uzaludno nadanje
Kur'an: “Pusti ih neka jedu i naslađuju se, i neka ih zavara nada, znat će oni!”[7]
7.Imam Ali: “Čuvajte se uzaludnih nada! Koliko li je samo bilo onih koji su se nadali sutrašnjem danu, a nisu ga dočekali, i onih koji su početkom noći bili veseli, a na njenom kraju uplakani.”[8]
8.Imam Ali: “Želja je kao priviđenje, obmanjuje onoga koji ga vidi i iznevjerava onoga koji mu se nada.”[9]
9.Imam Ali: “Nade osljepljuju oči unutrašnjeg.”[10]
10.Imam Ali: “Nada je vlast šejtanâ nad srcima nemarnih.”[11]
11.Imam Ali: “Posljedica nade je uništenje djela.”[12]
12.Imam Ali: “Zaista, nada čini srce zaboravnim, daje lažno obećanje, uvećava nemar i donosi tugu.”[13]
13.Imam Ali: “Zaista, nada oduzima razum, daje lažno obećanje, potiče na nemar, donosi tugu. Zato nadu smatrajte lažnom jer ona obmanjuje, a onaj koji je posjeduje obmanut je i griješan je.”[14]
14.Imam Sadik: “Mnogo je Božijih blagodati datih robu, kojima se nije nadao. Mnogo je onoga čemu se nadao, a dato mu je drugo.”[15]
Nada i smrtni čas
15.Prenosi se da je Božiji Poslanik, s.a.v.a., uzeo tri štapa, pa jedan zabio ispred sebe, drugi pored sebe, a treći malo dalje. Potom je upitao: “Da li znate šta je ovo?” Odgovoriše: “Allah i Njegov Poslanik znaju bolje.” On reče: “Ovo je čovjek, ovo smrtni čas, a ovo je nada koju čovjek gaji, pa ga obuzme smrtni čas prije nego je ostvari.”[16]
16.Imam Ali: “Da je čovjek vidio svoj smrtni čas i brzinu kojom mu prilazi, zamrzio bi nadu.”[17]
17.Imam Ali: “Nada čini da se zaboravi na smrtni čas.”[18]
18.Imam Ali: “Najbliža stvar je smrtni čas, a najudaljenija je nada.”[19]
19.Imam Ali: “Dušu ne napušta nada sve dok ne nastupi smrtni čas.”[20]
20.Imam Ali: “Budite na oprezu, zaista vi ste u danima nadanja iza kojih je smrtni čas. Onome ko radi u danima nadanja, prije smrtnog časa, koristit će njegov rad i neće mu naškoditi smrtni čas.”[21]
21.Imam Kazim: “Da se objelodane smrtni časi, nadanje bi bilo postiđeno.”[22]
Posljedice dugih nadanja
22.El-Kafi: Gospodar se obrati Musau, a.s., riječima: “O Musa, ne produžuj svoje nade na Dunjaluku da ti se srce ne okameni, jer je čovjek sa otvdlim srcem daleko od Mene.”[23]
23.Imam Ali: “Ko produži nadu, umanjuje djelo.”[24]
24.Imam Ali: “Produženje nadanja čine da se zaboravi Drugi svijet.”[25]
Kratkoročne nade
25.Božiji Poslanik, s.a.v.a., Ibn Mesudu: “Skrati svoju nadu! Kada se probudiš, reci: ‘Neću zanoćiti.’ A kada zanoćiš, reci: ‘Neću osvanuti.’ Odluči se na odvajanje od Ovoga svijeta i priželjkuj susret sa Bogom.”[26]
26.Imam Ali: “Onome ko je siguran da će se razdvojiti od voljenih, da će nastaniti utrobu zemlje, da ga čeka svođenje računa i da nema potrebe za onim što je ostavio za sobom, a ima potrebu za onim što je poslao ispred sebe, priliči da nade skrati i djelovanje uveća.”[27]
27.Imam Bakir: “Opskrbi se Ovim svijetom (za Onaj svijet) umanjivanjem nada.”[28]
Zabrana polaganja nade u bilo šta mimo Boga
28.Božiji Poslanik, s.a.v.a.: “Allah, dž.š., kaže: ‘Sigurno ću nadu svakog vjernika položenu u nekog drugog prekinuti razočaranjem.’”[29]
29.Imam Ali: “Ko položi nadu u čovjeka, zaista ga je uzvisio i iskazao mu počast i poštovanje.”[30]
[2] Gureru-l-hikem, 1042.
[3] Tenbihu-l-havatir, 1/272.
[5] Gureru-l-hikem, 1010.
[8] Gureru-l-hikem, 2572.
[13] El-Bihar, 78/35/117.
[16] Tenbihu-l-havatir, 1/272.
[18] Gureru-l-hikem, 874.
[20] Gureru-l-hikem, 10844.
[21] El-Bihar, 77/333/21.
[24] El-Bihar, 77/421/40.
[28] Tuhafu-l-‘ukul, 286.
[29] Sahifetu-r-Rida, 276/20.