Mjera mudrosti – o nadama


Nada je milost 

1.Božiji Poslanik, s.a.v.a.: “Nada je milost za moj ummet. Da nema nade, nikada ne bi majka dojila svoje dijete, niti bi voćar zasadio drvo.”[1]

2.Imam Ali: “Nada je prisni prijatelj.”[2]

3.Tenbihu-l-havatir: “Kada je Isa, sin Merjeme, a.s., sjedio pored starijeg čovjeka koji je prekopavao zemlju lopatom, reče: ‘Moj Bože, oduzmi ovom čovjeku nadu!’ Odmah potom čovjek odloži lopatu i leže. Nedugo zatim Isa, a.s., reče: ‘Moj Bože, vrati mu nadu!’ Čovjek ustade i otpoče posao.”[3]

Nade nemaju kraja 

4.Božiji Poslanik, s.a.v.a.: “Ko se nada da će živjeti sutra, ustvari se nada da će živjeti vječno.”[4]

5.Imam Ali: “Nada nema svoga kraja.”[5]

6.Imam Ali: “Nade se ne završavaju.”[6]

Opomena za uzaludno nadanje

Kur'an: “Pusti ih neka jedu i naslađuju se, i neka ih zavara nada, znat će oni!”[7] 

7.Imam Ali: “Čuvajte se uzaludnih nada! Koliko li je samo bilo onih koji su se nadali sutrašnjem danu, a nisu ga dočekali, i onih koji su početkom noći bili veseli, a na njenom kraju uplakani.”[8]

8.Imam Ali: “Želja je kao priviđenje, obmanjuje onoga koji ga vidi i iznevjerava onoga koji mu se nada.”[9]

9.Imam Ali: “Nade osljepljuju oči unutrašnjeg.”[10]

10.Imam Ali: “Nada je vlast šejtanâ nad srcima nemarnih.”[11]

11.Imam Ali: “Posljedica nade je uništenje djela.”[12]

12.Imam Ali: “Zaista, nada čini srce zaboravnim, daje lažno obećanje, uvećava nemar i donosi tugu.”[13]

13.Imam Ali: “Zaista, nada oduzima razum, daje lažno obećanje, potiče na nemar, donosi tugu. Zato nadu smatrajte lažnom jer ona obmanjuje, a onaj koji je posjeduje obmanut je i griješan je.”[14]

14.Imam Sadik: “Mnogo je Božijih blagodati datih robu, kojima se nije nadao. Mnogo je onoga čemu se nadao, a dato mu je drugo.”[15]

Nada i smrtni čas

15.Prenosi se da je Božiji Poslanik, s.a.v.a., uzeo tri štapa, pa jedan zabio ispred sebe, drugi pored sebe, a treći malo dalje. Potom je upitao: “Da li znate šta je ovo?” Odgovoriše: “Allah i Njegov Poslanik znaju bolje.” On reče: “Ovo je čovjek, ovo smrtni čas, a ovo je nada koju čovjek gaji, pa ga obuzme smrtni čas prije nego je ostvari.”[16]

16.Imam Ali: “Da je čovjek vidio svoj smrtni čas i brzinu kojom mu prilazi, zamrzio bi nadu.”[17]

17.Imam Ali: “Nada čini da se zaboravi na smrtni čas.”[18]

18.Imam Ali: “Najbliža stvar je smrtni čas, a najudaljenija je nada.”[19]

19.Imam Ali: “Dušu ne napušta nada sve dok ne nastupi smrtni čas.”[20]

20.Imam Ali: “Budite na oprezu, zaista vi ste u danima nadanja iza kojih je smrtni čas. Onome ko radi u danima nadanja, prije smrtnog časa, koristit će njegov rad i neće mu naškoditi smrtni čas.”[21]

21.Imam Kazim: “Da se objelodane smrtni časi, nadanje bi bilo postiđeno.”[22]

Posljedice dugih nadanja 

22.El-Kafi: Gospodar se obrati Musau, a.s., riječima: “O Musa, ne produžuj svoje nade na Dunjaluku da ti se srce ne okameni, jer je čovjek sa otvdlim srcem daleko od Mene.”[23]

23.Imam Ali: “Ko produži nadu, umanjuje djelo.”[24]

24.Imam Ali: “Produženje nadanja čine da se zaboravi Drugi svijet.”[25]

Kratkoročne nade 

25.Božiji Poslanik, s.a.v.a., Ibn Mesudu: “Skrati svoju nadu! Kada se probudiš, reci: ‘Neću zanoćiti.’ A kada zanoćiš, reci: ‘Neću osvanuti.’ Odluči se na odvajanje od Ovoga svijeta i priželjkuj susret sa Bogom.”[26]

26.Imam Ali: “Onome ko je siguran da će se razdvojiti od voljenih, da će nastaniti utrobu zemlje, da ga čeka svođenje računa i da nema potrebe za onim što je ostavio za sobom, a ima potrebu za onim što je poslao ispred sebe, priliči da nade skrati i djelovanje uveća.”[27]

27.Imam Bakir: “Opskrbi se Ovim svijetom (za Onaj svijet) umanjivanjem nada.”[28]

Zabrana polaganja nade u bilo šta mimo Boga  

28.Božiji Poslanik, s.a.v.a.: “Allah, dž.š., kaže: ‘Sigurno ću nadu svakog vjernika položenu u nekog drugog prekinuti razočaranjem.’”[29]

29.Imam Ali: “Ko položi nadu u čovjeka, zaista ga je uzvisio i iskazao mu počast i poštovanje.”[30]

[1] Ibid, 77/173/8.

[2] Gureru-l-hikem, 1042.

[3] Tenbihu-l-havatir, 1/272.

[4] El-Bihar, 73/167/31.

[5] Gureru-l-hikem, 1010.

[6] Ibid, 639.

[7] El-Hidžr, 3.

[8] Gureru-l-hikem, 2572.

[9] Ibid, 1896.

[10] Ibid, 1375.

[11] Ibid, 1828.

[12] Ibid, 4641.

[13] El-Bihar, 78/35/117.

[14] Ibid, 77/293/2.

[15] Ibid, 71/152/55.

[16] Tenbihu-l-havatir, 1/272.

[17] El-Bihar, 73/95/79.

[18] Gureru-l-hikem, 874.

[19] Ibid, 2929 i 2921.

[20] Gureru-l-hikem, 10844.

[21] El-Bihar, 77/333/21.

[22] A‘lamud-din, 305.

[23] El-Kafi, 2/329/1.

[24] El-Bihar, 77/421/40.

[25] El-Kafi 2/336/3.

[26] El-Bihar, 77/101/1.

[27] Ibid, 73/167/31.

[28] Tuhafu-l-‘ukul, 286.

[29] Sahifetu-r-Rida, 276/20.

[30] El-Bihar, 78/79/61.