Zabrana traganja za mahanama ljudi

Kur'an: “O vjernici, klonite se mnogih sumnjičenja, neka sumnjičenja su, zaista, grijeh. I ne uhodite jedni druge i ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekome od vas bilo drago da jede meso umrloga brata svoga – a vama je to odvratno – zato se bojte Allaha; Allah, zaista, prima pokajanje i samilostan je.”[1]

1. Božiji Poslanik, s.a.v.a.: “Izbjegajite sumnjičenje jer je sumnjičenje najlažniji govor. Ne slušajte šta ljudi govore i ne istražujte mahane ljudi.”[2]

2. Božiji Poslanik, s.a.v.a.: “Nije mi naređeno da istražujem ljudska srca niti da razotkrivam njihove nutrine.”[3]

3. Božiji Poslanik, s.a.v.a.: “Ne tražite greške muslimana, jer će onome ko ispituje greške svoga brata, Allah ispitivati njegove greške, a kome Allah ispituje greške, osramotit će ga čak i da u svojoj kući bude.”[4]

4. Božiji Poslanik, s.a.v.a.: “Ne pitajte bludnika s kim je činio blud jer isto kao što je sa lahkoćom počinio blud, sa lahkoćom će oklevetati časnog muslimana.”[5]

5. Imam Sadik: “Ne ispituj ljude o njihovom vjerovanju jer ćeš ostati bez prijatelja.”[6]

 

Dozvola uhođenja u ratu

6. Imam Rida: “Božiji Poslanik, s.a.v.a., kada bi slao vojsku, a sumnjao bi u njena zapovjednika, uvijek je sa njim slao i povjerljiva čovjeka da ga izvještava.”[7]

 

Propis o uhodi

7. Imam Sadik: “Kada je moguće domoći se uhode i onoga koji odaje podatke, treba ih ubiti.”[8]

 

Slučajevi kada treba presuđivati po spoljnjim činjenicama

8. Imam Sadik: “U pet slučajeva ljudi trebaju djelovati u skladu sa propisom donesenim po spoljnjim činjenicama: starateljstvo (velajat), bračni odnosi (tenakuh), nasljedstvo, zaklane životinje i svjedočenje. Ako je spoljašnjost čovjeka povjerljiva, dozvoljeno je da svjedoči i ne treba istraživati njegovu nutrinu.”[9]