Mjera mudrosti – Predodređenje i sudbina

 

1. Kur'an: “Reci: ‘Dogodit će nam se samo ono što nam Allah odredi, On je Gospodar naš.’ I samo u Allaha neka se vjernici pouzdaju!”[1]

2. Kur'an: “Ali se ona dogodila da bi Allah dao da se ispuni ono što je moralo da se dogodi.”[2]

3. Kur'an: “Mi smo sve s mjerom stvorili.”[3]

4. Poslanik, s.a.v.a.: “Sve je određeno (s mjerom), čak i nemoć i oštroumnost.”[4]

5. Poslanik, s.a.v.a.: “Kada bi se i Israfil i Džebrail i Mikail i nositelji Arša molili za tebe, pa i ja sa njima, nećeš oženiti osim one žene koja ti je zapisana.”[5]

6. Imam Ali u hvaljenju Uzvišenoga Allaha: “Zahvaljujem Allahu, s.v.t., onako kako je to od stvorenja tražio, i učinio je mjeru za svaku stvar, i za svaku mjeru vrijeme, i za svako vrijeme zapis.”[6]

7. Imam Ali: “Odredba mjere je tajna od tajni Božijih, i zastor od zastora Božijih, i utvrda od uzdignutih utvrda Božijih, u zastorima Božijim skrivena od stvorenja Božijih.”[7]

8. Imam Ali kada ga je jedan čovjek upitao u vezi sudbine: “Duboko more ne idi u njeg.”Reče: “O Emirul-mu'minine, obavjesti nas o sudbini.” Reče: “To je tajna Božija, ne muči se da je saznaš.” Reče: “O Emirul-mu'minine, obavjesti nas o sudbini.” Reče: “Kada već insistiraš znaj da je sudbina nešto što se nalazi između dvije strane, niti je prisila niti prepuštanje.”[8]

9. Imam Ali: “Sudbina prevladava nad našim snovanjem na takav način da je snovanje razlog nevolje.”[9]

10. Imam Ali: “Sve je podređeno sudbini, tako da je propast u snovanju.”[10]

11. Imam Sadik: “Sudbina i predodređenje dva su stvorenja Božija, a Allah povećava u stvaranju ono što želi.”[11]

12. Imam Sadik: “Kada bude Sudnji dan, sakupit će Allah, s.v.t., stvorenja i pitat će ih u vezi dogovora sa njima (naredbe i zabrane), a neće ih pitati u vezi sa onim što im je predodredio.”[12]

13. Imam Sadik: “Kada Allah, s.v.t., želi neku stvar odredi joj mjeru, kada joj odredi mjeru predodredi je (presudi), i kada je predodredi učini je konačnom.”[13]

14. Imam Hadi: “Sudbine će ti pokazati ono što ti na pamet ne pada.”[14]

Upisivanje predodređenja i sudbine za čovjeka

15. Imam Bakir o stvaranju čovjeka u maternici: “Kada se navrši četiri mjeseca Allah, s.v.t., pošalje dva meleka stvaratelja, pa kažu: ‘Gospodaru, šta ćeš stvoriti, muško ili žensko?’Pa im se da naređenje, zatim kažu: ‘Gospodaru, sretnik ili nesretnik?’ Pa im se da naređenje, a oni kažu: ‘Gospodaru, koliko će živjeti i koliku opskrbu imati?’ U vezi svih njegovih stanja – od kojih je on neke nabrojao – oni napišu ugovor između njegovih očiju.”[15]

16. Imam Bakir u vezi istoga pitanja: “Zatim Allah, s.v.t., objavljuje dvama melekima: ‘Upišite mu Moje predodređenje i sudbinu i stupanje na snagu mojih naredbi u vezi njega i ono što pišete uvjetujte mojom izmjenom.’”[16]

Ono što Allah, s.v.t., predodredi vjerniku to je dobro

17.Poslanik, s.a.v.a.: “U svakom predodređenju Božijem za vjernika je dobro.”[17]

18. Imam Sadik: “Čudim se muslimanu, jer nije mu Allah, s.v.t., predodredio ništa a da nije dobro za njega. Kada bi bio rezan makazama na parčiće u tome je dobro za njega, i ukoliko bi posjedovao istok i zapad to je dobro za njega.”[18]

19. Imam Sadik: “Nije odredio Allah, s.v.t., vjerniku nijedno predodređenje s kojim je on zadovoljan a da u tome što je određeno Allah nije učinio dobro.”[19]

Ko nije zadovoljan predodređenjem

20. Poslanik, s.a.v.a.: “Rekao je Allah, s.v.t.: ‘Ko nije zadovoljan Mojim predodređenjem i ne vjeruje u Moju sudbinu, pa nek traži boga osim Mene.’”[20]

21. Imam Ali: “Najtežu kaznu na Sudnjem danu imat će ljudi koji nisu bili zadovoljni predodređenjem Božijim.”[21]

22. Imam Ali: “Ko osvane rastužen svijetom Ovim, pa osvanuo je nezadovoljan predodređenjem Božijim.”[22]

23. Imam El-Askeri: “Ukoliko je predodredba Božija u zasjedi pa čemu onda slabost?!”[23]

Šta pripada sudbini

24. Poslanik, s.a.v.a.: “Lijek je dio sudbine i on koristi kome hoće koliko hoće.”[24]

25. Poslanik, s.a.v.a., kada je upitan: “Da li se, lijekovi kojima se liječimo, dove i zapisi i druge stvari koje koristimo, suprotstavljaju sudbini Božijoj?”, on reče: “Ne, oni su dio sudbine Božije.”[25]

26. Kada se Imam Ali vraćao sa Sifina upitao ga je jedan starac u vezi sa putem u Siriju da li je bio predodređenje i sudbina Božija, na šta on reče: “Tako mi Onoga koji je stvorio zrno sjemena i iz ničeg stvorio čovjeka, ne pređemo ni jednu ravnicu niti se ispenjemo ni na jedno brdo a da to nije predodređenje i sudbina Božija. (…) Ti kao da predodređenje smatraš nužnim i sudbinu neopozivom. Kada bi bilo tako prestala bi važiti obećanja (za dobra djela) i zastrašivanja (za loša djela), i griješnik ne bi bio kuđen od Boga, niti bi dobročinitelj bio hvaljen od Njega, i ne bi dobročinitelj bio zaslužniji za nagradu dobru od griješnika. Ovo su riječi idolopokloničkih skupina (…) i medžusija. Međutim, Allah, s.v.t., naredio je da se čini dobro na temelju slobodne volje, a zabranio je zlo opomenuvši. Niti se pod prisilom griješi, niti pokorava, niti je prepušteno potpunoj slobodi.”[26]

27. Ibnu Nubate: “Emirul-mu’minin je prešao od jednog nagnutog zida do drugog zida, pa mu neko reče: ‘O Emirul-mu’minine bježiš od predodređenja Božijeg!?’ On reče: ‘Bježim od Božijeg predodređenja sudbini Božijoj.’”[27]